Najčešći problem kod djece u BiH: Mobitel i računar pogoršavaju stanje slabovidnog oka

Slabovidnost, ambliopija, poznatija kao i “lijeno oko”, postaje ozbiljan zdravstveni problem kod djece u našoj zemlji. Na to upozoravaju oftalmolozi, koji se, kako kažu, iz godine u godinu susreću sa sve većim brojem mališana kod kojih se otkrije ovaj poremećaj u razvoju vida.

Za slabovidnost ljekari kažu kako i nije bolest, nego prekid funkcije na nivou vidnog korteksa koji se češće javlja samo na jednom oku.

Najčešći je zdravstveni problem kod djece u BiH, ali je dokazano i da je vodeći uzrok monokularne sljepoće u dobi od 20. do 70. godine života.

Kad je liječenje uspješno

Prema riječima prof. dr. sc. Jasmine Alajbegović-Halimić, specijaliste oftalmologa-oftalmopedijatra, sa problemom slabovidnosti kod djece danas se suočavaju i puno bogatije zemlje od naše, a u BiH ona je svake godine sve prisutnija i zbog toga što naša država nema strateškog preventivnog programa za ambliopiju.

– Hrvatska je ulaskom u Evropsku uniju napravila iskorak uvođenjem registra ambliopije na državnom nivou, odnosno zakonsku obavezu pregleda vida kod djece između treće i četvrte godine života. To je uvedeno zato što zvanična medicina smatra da se prvi sistematski pregled očiju kod djeteta mora napraviti prije njegovog polaska u školu. Mi smo nažalost, navikli odvesti dijete na pregled kičme, kukova i tabana, a oči ostavljamo za period kad mališan treba poći u školu. Generalno gledajući, to je za mnogu djecu kasno – naglašava Alajbegović-Halimić.

Liječenje slabovidnosti može biti uspješno jedino ako se, kako navode oftalmolozi, počne prije sedme godine jer se do tada razvija vidni put u srednjem živčanom sistemu oka.

– Slabovidnost je vrlo teško shvatiti. Često dolaze roditelji sa pitanjem: “Je li oko uredu?” Da, oko može biti zdravo, a da dijete na njega ne vidi. To je samo jedan oblik ovog stanja, poznat kao funkcionalna ambliopija. Ako nema strabizma ili dioptrije, jako ju je teško prepoznati. Uzroci su razni, od genetike, prijevremenog poroda, boravka djeteta u inkubatoru… Drugi oblik je kada na oku postoji organska promjena. To može biti od dječije katarakte, glaukoma, bolesti vidnog živca i očnog dna. Njih je lakše roditelju objasniti.

Zbog svoje česte podmuklosti, slabovidnost se, kaže Alajbegović-Halimić, nerijetko zna otkriti tek kada dijete pođe u školu.

– Često djeca tokom igre u školi, kada rukom zatvore jedno oko, primijete da na drugo ne vide, pa o tome obavijeste učitelja, a on roditelje. Upravo zbog toga vrlo je važno već sa navršenom godinom mališana dovesti na preventivni oftalmološki sistematski pregled, zbog izolacije nekih bolesti koje se mogu tretirati samo u tom uzrastu, kao što je dječija katarakta koju je važno operirati do maksimalno navršenih 12 mjeseci života. Drugi pregled trebalo bi obaviti između treće i četvrte godine života, a zadnji u predškolskoj dobi pred polazak u školu.

Ambliopija uglavnom se liječi nošenjem flastera, kojima se zatvara zdravo oko, nošenjem naočara, a u nekim slučajevima predlaže se laserska korekcija dioptrije.

– Nisam pobornik tog tretmana prije nego što osoba navrši 18 godina života. Laserska korekcija dioptrije može se uraditi kod djece, ali samo u iznimnim slučajevima, kada se, primjera radi, kod mališana na jednom oku otkrije dioptrija minus 15 ili plus 16. No, to ne znači da će, nakon operacije, dijete vidjeti na oko. To se naziva tzv. “ambliogeni” – neobjašnjivi faktor. Medicina još nije utvrdila da li je to stvar centralnog nervnog sistema ili nerazvijenosti centara u mozgu.

Katastrofalni podaci u manjim bh. mjestima

U Projektu slabovidnosti provedenom na području Kantona Sarajevo, u kojem je učestvovalo oko 6.500 djece, njih 350 odmah je, kaže naša sagovornica, upućeno na Kliniku za očne bolesti KCUS-a, gdje je, nakon obavljenih pregleda, kod 157 mališana utvrđena potreba nošenja naočala i liječenja.

– To je podatak iz Sarajeva, gdje vam je na svakom mjestu dostupna oftalmološka zdravstvena zaštita. Rezultati koji su u sličnim projektima dobijeni u manjim bh. mjestima, katastrofalni su. Navešću primjer iz Olova, gradića za kojeg možemo reći da je nadomak Sarajeva, ali gdje imate 16-godišnjake kod kojih nije prepoznata slabovidnost i sa vidom manjim od 10 posto. Niko u porodici to nije primijetio. Šta u tom uzrastu možete napraviti!? Nažalost, vrlo malo – ističe Alajbegović-Halimić.

Alajbegović-Halimić osvrnula se i na način života današnje djece koja vrlo rano počinju koristiti računar, tablet, mobitel, ispred kojih onda, zbog manjka kontrole roditelja, provode sate.

– Ambliopiju pogoršavaju današnji načini života djece koja vrlo rano sjedaju za računar ili televizor i svakodnevno ih koriste bez ikakve mjere. Dok sjedi za računarom, dijete koje ima slabovidno jedno oko opterećuje ono drugo koje je zdravo, a rezultat toga je glavobolja i produbljivanje već postojećeg narušenog problema sa vidom. Naravno, ne može se dijete u 21. stoljeću odmaknuti od računara, ali se može kontrolisati vrijeme koje se provodi ispred zaslona, tako što ćete mu odrediti pola ili sat vremena za tu aktivnost. Dok je za računarom, flasterom mu treba zatvoriti zdravo oko, kako bi vježbalo “lijeno oko”. Dijete koje ima tri ili četiri godine, uopće ne trebalo biti za računarom jer ono mentalno nije doraslo tome, što se može okarakterisati i kao zloupotreba njegovog nerazvijenog mozga. U Norveškoj su po tom pitanju odlučili uvesti sjajnu stvar, a to je da će djeci do desete godine života zabraniti korištenje mobitela i računara. To znači da je prepoznat ozbiljan problem kojeg mogu izazvati ovi uređaji kod te populacije, ne samo sa vidom, nego i u njihovom ponašanju – zaključila je Alajbegović-Halimić.

Faktor.ba