Portal 072info

Najezda prevaranata za ramazan i Bajram: Humanitarne akcije novi vid lake zarade

Na društvenim mrežama dnevno osvane po nekoliko desetina novih humanitarnih akcija, apela za pomoć, pa čak i stranica navodnih humantiranih udruženja, koji na različite načine pokušavaju skupiti novac. Najčešće novac prikupljaju za oboljele, socijalno ugrožene osobe, osobe sa posebnim potrebama, a u posljednje vrijeme prikuplja se pomoć i za migrante.

Problem je što je veliki dio stranica i apela lažan, a ljudima koji žele pomoći ugroženima teško je razlučiti kome je novac zaista prijeko potreban, a ko samo naivnima na lak i brz način želi izvući pare iz novčanika.

– Svaki dan imamo po nekoliko apela sa lažnih profila, lažnih humanitarnih grupa koje rade na svoju ruku i ko zna gdje taj novac ode. Najezda je prevaranata posebno sada za ramazan i pred Bajram, to je strahovito – ističe za Faktor Azra Velagić iz udruženja “Hedija“.

Koriste i djecu

Prema njenim riječima “ti prevaranti su već postali kriminalci, i ne radi se o malim ciframa koje zarađuju“.

-Najgore je što mnogi ljudi koriste vlastitu djecu, izmišljaju im kojekakve bolesti, nabavljajući različite ljekarske nalaze, misleći da niko neće pročitati štau njima tačno piše, a uglavnom se radi o banalnim stvarima poput hunjavice i slično. Mi smo se, humanitarna udruženja, udružili između sebe, napravili smo grupu ‘Prevare i lažni apeli’ i tu dijelimo iskustva za osobe koje te apele šalju, da znamo da se tim ljudima ne daje pomoć. Jednu porodicu sada pokušavamo da spriječimo da dalje to rade. Dvoje djece im je već oduzeto i smješteno u dom zbog zanemarivanja, a oni sada koriste najmlađu bebu da bi dobili pomoć. Kada dobiju novac njih nema po nekoliko dana dok ne potroše sve, djecu ostave samu, oni budu po hotelima, kockaju a i dalje šalju apele, bez obzira što i policija to zna – govori Velagić, dodajući da sumnja da bi se vlasti malo ozbiljnije pozabavila ovim problemom.

Velagić dodaje da njeno udruženje koje se bavi prikupljanjem pomoći za ugrožene, od takvih “prevaranata” obavezno traži ljekarske nalaze i druge dokaze.

– Ne padamo na sentimentalnu priču. Kod mnogih kada tražimo nalaze i druge dokaze, počnu psovke uvrede i slično. Takve onda ne uzimamo za ozbiljno. A puno je ljudi koji kockaju i piju, troše novac na to, umjesto na svoju djecu i oni imaju tu sentimentalnu priču da im djeca nisu tri dana jela. Kod njih odemo da provjerimo priču, odnesemo jedan paketić namirnica da bismo vidjeli šta i kako, oni onda dalje pokušavaju dobiti veću pomoć, ali mi je tu više ne dajemo – pojašnjava Velagić.

I osnivač udruženja Pomozi.ba Elvir Karalić smatra da je lažno predstavljanje i takvo pribavljanje novca postao ogroman problem.

– Mnogo ljudi živi tako da varaju ljude. Predstavljaju se ugroženima, to im je način života. Naprave mrežu na Facebooku, apele i ogromne pare dobijaju, to im je biznis. Određeni broj pojedinaca i porodica posebno atakuje na dijasporu. A onda ljudi kasnije budu u dilemi jer ne znaju kome treba da pomognu ili ne – ističe Karalić.

Pored ovoga, građani su u dilemi i zbog toga što ne mogu prepoznati koja udruženja zaista daju prikupljeni novac oboljelima i socijalno ugroženima, a koja ga sebi ostavljaju kao zaradu.

Dnevnice 100 KM

– Ima oko 1.000 udruženja koja su registrovana, i mali broj koji stvarno rade onaj posao koji treba. To je opšti haos jer zakon o udruženjima i fondacijama nije to regulisao kako treba, bilo je prijedloga da se to dopuni, ali još je to sve ni na nebu ni na zemlji. Ne postoje propisi koliko novca se prikupljenog mora dati onima koji je namijeno. Pojedine organizacije sebi isplaćuju čak oko 70 posto na operativne troškove, neki 30 posto uzimaju sebi. Ako volonterima daju 30 posto, znači ako donesu 200, 300 KM oni sigurno dobiju minimalno 100 KM dnevnica, pa gotovo niko nema toliku dnevnicu. Možeš donijeti odluku u statutu koliko ćeš sebi uzimati i država ti kaže: izvoli, radi tako. Sve je nedefinisano – govori Karalić.

Brojna su i neregistrovana udruženja koja na ovaj način pokušavaju zaraditi. Uglavnom imaju volontere koji na ulici prodaju markice, čestitke, slikovnice ili slično pozivajući se čak na poznate humanitarne organizacije.

– Radila sam manje od godinu, nikad nisam kao radnik vidjela nijednu uplatu za djecu. A bilo nas je 30 i više volontera. Dok sam studirala potreban mi je bio džeparac, ali ne daj Bože nikome. Nisu nigdje prijavljeni niti imaju dozvole. Direktor krimos – navela je jedna od bivših volonterki jednog neregistrovanog udruženja (identitet poznat redakciji).

Dodala je da su volonteri dobijali 30 posto od zarađenog novca, a ostalo je išlo šefu i nešto malo je trebalo ići djeci za koju se prikupljao novac, ali da ne zna da li je i koliko tačno od tog ostatka uplaćeno za pomoć.

Naši sagovornici su složni da prijave ovakvih slučajeva nadležnim organima do sada nisu pokazale neke rezultate, te savjetuju građanima da budu oprezni, a ne naivni kada daju novac u dobrotvorne svrhe.

Za kontrolu rada humanitarnih udruženja i fondacija nadležan je Upravni inspektorat pri Ministarstvu pravde FBiH, međutim od njih do objave ovog teksta nismo uspjeli dobiti odgovore o ovoj temi.

Faktor.ba

Podijelite članak
  • 58
    Shares