Najmanja potkupolna džamija u BiH postala je nacionalni spomenik

Osim rudnika, u Brezi se nalazi niz značajnih historijskih spomenika, među kojima je i najmanja potkupolna džamija u Bosni i Hercegovini.

Amir Nesimović iz Breze je po struci magistar historije. Za rodnu Brezu kaže da ima veliki turistički potencijal, a posebno ističe važnost džamije u Podgori, koja stoljećima opstaje uprkos raznim imperijama koje su zaposijedale teritoriju Bosne i Hercegovine.

“Pored nekolko značajnih historijskih spomenika i lokacija – kao što su staroantička bazilika, nekropole stećaka – u nekadašnem središtu općine, u selu Podgora, nalazi se najstarija i najmanja potkupolna džamija u Bosni i Hercegovini. Tačna godina gradnje nije poznata. U dokumentima Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika spominje se da je podignuta prije otprilike pet vijekova. Također, smatra se da su njeni neimari bili u sastavu osmanske vojske”, priča Nesimović, naglašavajući da je zanimljivo istaći kako je prije Drugog svjetskog rata centralna džamija u Brezi bila upravo ova mala podgorska.

Položaj džamije je također karakterističan. Poznato je da su naše stare mahale nastajale i širile se okolo džamija, tekija i mekteba. Međutim, ova najstarija se nalazi neposredno izvan sela, na uzdignuću koje omogućava i lijep pogled iz samog harema.

“Razlog tome može se tražiti u lokalnom putu, koji je u prošlosti bio dio ‘džade’ koja je povezivala Sarajevo i Vareš, odnosno, puta kojim je dopremana ruda iz Vareša u Sarajevo. Jedna od pretpostavki je da su džamiju podigli upravo vojnici koji su čuvali navedenu putnu komunikaciju. Vrijedi napomenuti da je to bila jedina džamija pokrivena olovom prije Prvog svjetskog rata. Tokom rata, austrougarska vojska je olovo koristila za izradu municije, a džamija pokrivena tahtom. Uprkos raznim utjecajima, ova džamija je uspjela opstati, na što su ponosni svi stanovnici ovog mjesta”, kaže Nesimović.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine odlučila je da staru džamiju u Podgori proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

To će dodatno doprinijeti očuvanju i promoviranju ovog značajnog mjesta za historiju BiH te olakšati napore onih koji su se nesebično angažirali u zaustavljanju urušavanja džamije.

Muris ef. Šehić je čovjek koji je predano punih 18 godina obavljao dužnost imama stare džamije u Podgori. Njegov pristup i zanos dok iznosi podatke o, kako ju je sam tokom razgovora nazivao “našoj ljepotici”, dovoljno govore o tome koliko je, zapravo, vezan za džamiju.

“Dokaze da je riječ o tzv. “askeri džamiji” (vojnoj džamiji) pronalazimo u obližnjem mezarju gdje postoje stari nišani na kojima su uklesani vojni simboli poput mača i sablje. Zanimljivost vezana za ovu džamiju je i ta da ona nije imala klasične temelje kakvi se danas podrazumijevaju pri izgradnji objekata te je stoga fascinantna činjenica da je ‘naša ljepotica’ odolijevala godinama i raznim vremenskim nepogodama”, priča Šehić.

Rekonstrukcija džamije traje još od 2006. godine, kako bi se spriječilo njeno propadanje. Da taj trud stanovništva nije bio uzaludan potvrđeno je 13. marta ove godine kada je i zvanično dobila status nacionalnog spomenika.

“Pri rekonstrukciji džamije organizovane su razne radne akcije u kojim su učestvovali mještani. Mnogi su stavili svoje mašine na raspolaganje, nesebično i u punom kapacitetu kako bi ova džamija što prije zasjala u punom sjaju. Najbolji poklon i nagrada za naš trud je odluka komisije o uvrštavanju Podgore u grupu nacionalnih spomenika. Veliki broj turista iz zemlje i inostranstva još više se zainteresiralo za priču o džamiji, pa je broj onih koji žele čuti priču o njoj sve veći, što svakako doprinosi razvoju našeg mjesta”, naglašava Šehić.

Iako radoznali turisti svakodnevno dolaze da vide džamiju, njena obnova još uvijek traje. Kako kaže ef. Šehić, konačni cilj je da se džamiji vrati što je moguće autentičniji izgled. Naime, u dvorištu džamije nalazio se i prostor za odmor putnika, a u planu je da se u budućnosti izgrade objekti slične namjene.

“U haremu se prvobitno nalazila i musafirhana ili divanhana, poseban prostor za odmor i razgovor uz kahvu ili čaj. Tu su posebno odmarali ljudi koji su dolazili petkom na džuma-namaz iz sela koja su udaljena u krugu od oko 50 km od džamije. Imali su i posebno mjesto za vezivanje konja. U planovima je da se ponovo izgradi i taj dio, kako bi izgled džamije bio što autentičniji”, konstatuje na kraju Šehić.

Anadolija