Najmlađa doktorica nauka u BiH nikad nije pomislila napustiti svoju zemlju (VDEO)

Ukoliko nešto jako želite morate se tome i posvetiti, kaže Tuzlanka Una Suljić, najmlađi doktor nauka u Bosni i Hercegovini.

Mlada Tuzlanka kaže da nikada nije pomislila otići iz svoje zemlje, bez obzira na situaciju koja vlada u njoj.

Suljić je na Fakultetu za farmaciju u Sarajevu odbranila doktorsku disertaciju na temu “Utjecaj konvencionalne terapije i metaboličke terapije na poboljšanje kvaliteta života kod pacijenata s ishemijskom bolesti srca”.

Ponuda za posao u inostranstvu je bilo, ali ona je željela biti primjer mladim ljudima i pokazati da ima budućnosti u našoj zemlji.

Pogledajte prilog Federalne TV…

Nakon završenog Farmaceutskog fakulteta u Tuzli u junu 2014. godine Suljić je odmah dobila mogućnost za odrađivanje pripravničkog staža u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.

Kako se ovaj segment bližio kraju, znala je da želi dalje napredovati te da apoteka nije jedino mjesto gdje bi željela biti.

„Na prijedlog roditelja imala sam opciju da upišem specijalizaciju u Novom Sadu ili da upišem doktorat bilo gdje u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Odlučila sam da ostanem u BiH i da doktoriram u našoj državi. Ljubav prema Bosni je nekako u cijeloj priči bila i ostala na prvom mjestu, kao i mišljenje da se u našoj zemlji može sve ako imate volju i želju. Sada vidim da nisam pogriješila“, kazala je Una u jednom intervjuu za Tuzlanski.ba.

Farmacija je oduvijek bila njena želja, a nakon okončanja prvog ciklusa studija počela je raditi kao asistentica na katedri za Biohemiju na Faramceutskom fakultetu.

„Već četri godine radim sa studentima i mislim da bih se mogla vidjeti kao osoba koja radi na fakultetu i u mogućnosti sam pružiti im koliko znanje, toliko i podršku za sve što bi im život mogao donijeti u našoj struci. I mimo fakulteta voljela bih osnovati firmu koja bi zaposlila mlade ljude, koji zaista žele da steknu mnogo više od onoga što misle da je ostavarivo. Zašto ovo kažem, puno mladih ljudi misli da su stvari nedostižne ili moguće negdje vani. Ja sam mišljenja da ako nešto želite, želite to svakog tretnuka i nemojte nikada prestati. Neka misli budu samo da možete bolje, nikada nazad, nikada manje“, kaže ona.

Suljić već ima radni angažman u jednoj bh. kompaniji u kojoj počinje raditi na projektu koji bi mogao imati direknu vezu sa istraživanjima, koji bi stanovništvu Bosne i Hercegovine mogao biti od koristi.

Na naš upit da li u bh. školskom sistemu ima dovoljno prakse za studente farmacije, Suljić ističe da postoje predmeti koji su bazirani na praktičnoj nastavi, ali da treba mnogo ulaganja u kompletan sistem obrazovanja, a kako bi i ova visokoškolska ustanova mogla biti na zasluženom nivou.

U odnosu na 2009. godinu kada je upisivala Faramaceutski fakultet u Tuzli, danas je mnogo manji broj zainteresovanih mladih ljudi za ovu oblast.

„Mislim da nije prezasićeno tržište, nego nove generacije gledaju kako društveni tako i finansijski status, ali ujedno traže i mišljenja starijih generacija. Upravo tada nastupa problem jer većina faramceuta ostaje da radi u apotekama, gdje su plate jako male, ostali su u predstavništvima i jako mali broj ostaje na fakultetima. Mislim da smo donekle i sami krivi što se ne možemo ili ne želimo izboriti za mnogo više, a svjesni smo da to zaslužujemo. Samim tim mladi ljudi se odlučuju upisati fakultet koji će im možda prije donijeti veći novac ili brže zaposlenje“, smatra Suljić.