Portal 072info

Najviši čovjek na svijetu: Možda me sretnete i u Bosni

Sultan Kösen, najviši čovjek na svijetu, kako se zvanično navodi i u Guinnessovoj knjizi rekorda, za Faktor.ba je pričao o svojim životnim iskustvima i o tome šta znači živjeti s činjenicom da ste visoki 2,51 metar. Bilo je i viših od njega, ali oni nažalost više nisu sa nama.

Turčin Sultan Kösen je za najvišeg čovjeka na svijetu proglašen 2009. godine, kada ga je i cijeli svijet uopznao. Međutim, odrastanje i život mu nisu ili nimalo lagani.

– Problemi su počeli kada sam navršio devetu godinu. Bio sam znatno krupniji i visočiji od svojih vršnjaka, imao sam i ozbıljan problem sa vidom što je zabrinulo moje roditelje. Odveli su me u bolnicu, nakon čega su uslijedile brojne pretrage – počinje priču Kösen.

Dijagnosticiran mu je tumor na hipofizi zbog kojeg se u velikim količinama izlučivao hormon rasta. Operisan je više puta na klinikama u Turskoj, međutim problemu se kraj nije nazirao. On je 2010. godine otputovao u Virdžiniju gdje je ponovo operisan. Zahvaljujući stručnosti i velikoj upornosti američkih ljekara danas je Sultan u zdravstveno stabilnom stanju.

– Nakon mukotrpnog liječenja američki ljekari su uspjeli zaustaviti rast, međutim još uvijek sam pod stalnim nadzorom ljekara i biću narednih deset godina. Očekuju da u ovom periodu potpuno nestane tumor. Ako stvari ne budu tekle kako je očekivano, slijedi mi još jedna operacija. Trenutno koristim lijekove za kontrolisanje razine hormona rasta. Osjećam se odlično – pojašnjava Kösen.

Pogledi, uvrede i zadirkivanja su prošlost

Prije šest godina je ovaj, sada 33-godišnjak iz grada Mardina na istoku Turske, dospio u Guinnessovu knjigu rekorda kao najviši muškarac na svijetu. Visok je nevjerovatnih 2,51 cm. Međutim, to nije sve. Sultan drži još dva rekorda – ima najveće dlanove (27,5 cm) i stopala (36,5 cm).

– To je za mene bilo veliko iznenađenje. Ujedno i potpuni preokret u mom životu. Bio sam povučen, nekomunikativan i sramežljiv. Onda sam shvatio da sam i ja čovjek koji se samo po visini razlikuje od drugih. Prestao sam se obazirati na čudne poglede ljudi, provokacije, zadirkivanja… Nisam se ljutio na njih. Svi ti pogledi, uvrede i sve što mi je nekada smetalo i stvaralo nemir je počelo da mi prija, da me imponuje. Počeo sam se pojavljivati u javnosti, družiti sa ljudima, s njima provoditi vrijeme, šaliti se… – priča nam Kösen.

Priznaje da se suočava sa velikim problemima u svakodnevnom životu. Odjeću šije, a s obzirom da nosi cipele broj 60, ne preostaje mu ništa drugo no praviti ih po narudžbi. Prevozna sredstva samo su neki od problema na koje se naš sagovornik žali, a nema ni tih vrata koja su po njegovoj mjeri.

– Bio bih presretan da i ja poput svih drugi ljudi mogu otići u prodavnicu i kupiti odjelo, pantalone, cipele. I, naravno, volio bih da imam auto, ali nemoguće je pronaći jedno po mojim mjerama- pojašnjava Sultan.

Zbog bolesti u djetinjstvu, Sultan se nije školovao. Uprkos silnoj želji da se zaposli kako bi dokazao da visina nije prepreka za uspjeh, to mu nije pošlo za rukom. Međutim, danas, zahvaljujući tituli najvišeg čovjeka na svijetu, čest je gost raznih festivala, programa širom svijeta, te na taj način zaradi, kako kaže, sebi džeparac.

Obišao je mnogo država, upoznao dosta ljudi i sklopio mnoga prijateljstva ali posebno izdvaja susret sa najnižim čovjekom na svijetu.

Susret sa najnižim čovjekom na svijetu

– Sreli smo se u Londonu, povodom obilježavanja 60. godišnjice Guinnessove knjige rekorda. Rado se sjećam našeg susreta. Interesantno je bilo da nam je zbog razlike u visini trebao posrednik u razgovoru. To je bilo jako simpatično. Postao mi je dobar prijatelj. Nažalost, Chandra Bahadur Dang nije više s nama, umro je prošle sedmice – saopćio nam je tužnu vijst.

Prije dvije godine Sultan je ispunio svoj najveći san. Oženio se Sirijkom, Merve Dibom, koja je niža od njega 79 cm.

– Merve se pojavila kada sam počeo gubiti nadu u ljubav. Djevojke su me ignorisale i odbijale upravo zbog moje visine. Ona je jedina osoba kojoj to nije smetalo. Živimo na selu, zajedno sa mojim roditeljima, u jednom dijelu kuće prilagođenom za mene. Imamo skladan brak. U početku je bilo teško, Merve je Sirijka, nije znala turski, a ni ja arapski – kaže naš sagovornik.

Sultan Kösen uprkos svom hendikepu, pokazao je da čovjek uz trud, nadu, strpljenje i podršku porodice može pronaći svoje mjesto u društvu. On i dalje istrajava da izgradi bolju budućnost za sebe i svoju suprugu upravo u Turskoj. Iako ne nedostaje ponuda drugih zemalja koje mu nude državljanstvo, Sultan je suviše emotivno vezan za svoju zemlju da bi je tako lahko napustio. Svim Bosancima i Hercegovcima šalje srdačne pozdrave i kaže:

– Možda se i u Bosni sretnemo jednoga dana – navodi na kraju razgovora za Faktor.ba.

bh-index.com

Podijelite članak