Nakon fizičkog napada razvio rijedak sindrom i postao matematički genije

Nakon fizičkog napada razvio rijedak sindrom i postao matematički genije

Nakon povreda koje je zadobio u pljački, Jasonov mozak se ‘prespojio’ i postao je matematički genije. Život vidi kao pikseliziranu igricu, a zbog razumijevanja i rada na fraktalima je prozvan savantom.

Prodavač futona Jason Padgett nije mario ni za šta osim zabave i jurnjave djevojaka, a onda ga je jedna kobna noć zauvijek promijenila, prenosi 24sata.hr.

Jason sada oko sebe samo vidi matematiku. Čak i kada pere zube on razmišlja matematički – on otvori česmu i umoči četkicu u vodu 16 puta.

Padgett je toliko opsjednut matematikom i razumije tako složene koncepte da su ga nazivali genijem. Međutim, bivši prodavač futona s Aljaske nije se uvijek dobro služio brojkama. Prije nešto manje od 17 godina živio je sasvim drugačijim životom u Tacomi u Washingtonu.

– Može se reći da sam bio plitak. Život mi se u to vrijeme vrtio samo oko djevojaka, tulumarenja, pića, mamurluka i slično. Samo sam to ponavljao – ispričao je.

O matematici nije niti razmišljao, čak je nije ni volio.

– Nekada sam govorio kako je matematika glupa i pitao sam se: ‘Pa ko to koristi u stvarnosti?’. Mislio sam da sam pametan. Stvarno sam u to vjerovao – rekao je Jason.

Ali u noći, na petak 13. septembra 2002. sve se promijenilo. Dok je bio vani s prijateljima, Padgetta su napala i opljačkala dvojica muškaraca ispred bara. Uzeli su mu poderanu kožnu jaknu.

– Čuo sam i osjetio kada je prvi tip dotrčao iza mene i udario me u potiljak. Tad sam ispred sebe vidio oblačić bijele svjetlosti kao da me neko upravo fotografisao. Sljedeće čega se sjećam je da sam bio na koljenima i da mi se vrtjelo. Nisam znao ni gdje sam ni kako sam došao do tu – objašnjava matematičar.

Padgett je prevezen u bolnicu gdje su mu rekli da ima potres mozga i krvarenje bubrega zbog udarca u crijeva. 

– Dali su mi injekciju protiv bolova i poslali me kući – prisjeća se.

Ali kad je došao kući, Padgettovo se ponašanje brzo i dramatično promijenilo. Zadobio je traumatsku ozljedu mozga, koja može uzrokovati opsesivno kompulzivni poremećaj – OKP. U Jasonovom slučaju, on se sve više bojao vanjskog svijeta, a kuću napuštao samo kada bi išao po hranu.

– Sjećam se samo da sam preko svih prozora u kući stavljao deke i paškire. Čak sam i s pjenom zalijepio ulazna vrata – govori Jason.

Osim toga, počeo se bojati i klica i bakterija, što je imalo negativan učinak na njegovu kćerku koja bi došla kod njega zbog pregovora o skrbništvu s njegovom bivšom partnericom.

– Kad bi došla, opsesivno bih prao ruke i čistio. Prvo sam joj izuo cipele, obukao čistu odjeću i prao ruke – nadodaje.

No, dok je Padgett doživljavao sve te negativne posljedice svog napada, događalo se i nešto nevjerovatno. Način na koji je Jason vidio stvari se promijenio.

– Sve što je bilo zakrivljeno izgledalo je kao da je malo pikselizirano. Voda koja odlazi niz odvod više nije izgledala kao da je glatka, tekuća stvar već kao da ima linije – objašnjava.

Isto se dogodilo i s oblacima, sunčevom svjetlošću koja je strujala između drveća i lokvi. Padgettu je svijet u biti izgledao kao retro video igrica. 

– Bio sam iznenađen i zbunjen. Bilo je lijepo, ali je bilo i strašno u isto vrijeme – kaže.

Zbog tih vizija, Padgett je počeo razmišljati o matematici i fizici. Internet mu je postao vrijedan izvor informacija pa je na njemu sve više i više čitao o matematici.

Naišao je na web stranicu o fraktalima koja ga je zainteresirala. To je težak matematički koncept koji se, u najosnovnijem smislu, može usporediti sa snježnom pahuljom.

Fraktali su geometrijski objekti čija je fraktalna dimenzija strogo veća od topološke. Drugim riječima, to su objekti koji daju jednaku razinu detalja neovisno o razlučivosti koju koristimo. Dakle, fraktale je moguće uvećavati beskonačno mnogo, a da se pri svakom novom povećanju vide neki detalji koji prije povećanja nisu bili vidljivi, i da količina novih detalja uvijek bude otprilike jednaka.

Padgett je bio fasciniran ovim konceptom, ali nije znao kako da ga opiše sve do jednog dana kada ga je njegova kćerka upitala kako radi TV.

– Kada gledate u TV ekran i vidite krug, to zapravo nije krug. Napravljen je od pravougaonika ili kvadrata i, ako pogledate izbliza, rub kruga tvori cik cak. Možete uzeti te piksele i prepoloviti ih. Sve više ćete se približavati savršenom krugu, ali nikad ga zapravo nećete dosegnuti jer možete nastaviti rezati piksele na pola koliko god hoćete tako da razlučivost postaje bolja. No nikad nećete dobiti savršeni krug – objašnjava Jason.

Padgett je nakon toga jednostavno morao dodatno istražiti ovaj intrigantan koncept. Zbog toga je počeo crtati.

– Imao sam doslovno hiljadu ili više crteža krugova, fraktala, svakog oblika koji sam uspio nacrtati. To je bio jedini način na koji sam uspio učinkovito prenijeti ono što sam vidio – kaže Jason.

Padgett je vjerovao da njegovi crteži ‘drže ključ svemira’ i da su toliko važni da ih uvijek mora nositi sa sobom.

Jedan dan dok je bio na izletu, prišao mu je čovjek koji je primijetio Padgetta s njegovim crtežima i rekao mu da izgledaju matematički.

– Pokušavam opisati diskretnu strukturu prostornog vremena na temelju Planckove dužine (malene mjerne jedinice koju je razvio fizičar Max Planck) i kvantnih crnih rupa – rekao mu je Padgett.

Ispostavilo se da je čovjek fizičar i prepoznao je matematiku visokog nivoa koju je Padgett crtao. Pozvao ga je da dođe na sat matematike, što je Padgetta navelo da se upiše na fakultet, gdje je počeo učiti jezik koji mu je trebao da opiše svoju opsesiju.

Nakon tri i pol godine, fakultet mu je u potpunosti promijenio život. Počeo je dobivati ​​psihološku pomoć za svoj OKP, a čak je i upoznao djevojku koja bi mu trebala u bliskoj budućnosti postati žena.

Kako bi saznao više o svom stanju, često je pregledavao internet u potrazi za informacijama te je naišao na Berit Brogaard, kognitivnu neuronaučnicu koja radi na Univerzitetu Miami.

Pričali su nekoliko sati preko telefona, a iz tih razgovora Brogaard je pretpostavila da je Padgett imao sinesteziju – u suštini križno ožičenje mozga u kojem se miješaju osjetila. Procjenjuje se da sinestezija pogađa samo oko četiri posto stanovništva. Sinestezija je stanje u kojem stimuliranje jednog osjetilnog puta uzrokuje automatsku stimulaciju drugog kognitivnog puta. Na primjer, kada neko čuje zvono, možda će vidjeti i žutu boju.

Stanje je uzrokovano vezama između dijelova mozga kojih nema kod drugih ljudi. Možete se takvi roditi ili je doživjeti nakon neke vrste traume, ozljede, moždanog udara ili alergijske reakcije.

Za većinu ljudi osjeti sluha i vida su samo osjeti sluha i vida. No, za ljude koji imaju sinesteziju, ovi osjeti su mnogo više.

Brogaard vjeruje da je ozljeda mozga koju je Padgett zadobio uzrokovala da razvije oblik sinestezije u kojoj su određene stvari potaknule vizije matematičkih formula ili geometrijskih oblika. Kako bi testirala ove ideje, Brogaard je dovela Padgetta u jedinicu za istraživanje mozga na Univerzitetu Aalto u Helsinkiju, gdje je podvrgnut nizu istraživanja.

Dok je bio u MRI skeneru, stotine jednačina, uključujući lažne, bljesnule su na ekranu pred Padgettovim očima. Istraživači su zatim gledali koji dijelovi njegova mozga zasvijetle kao odgovor.

– Otkrili su da imam pristup dijelovima mozga u koje inače ne možemo ući svjesno, a također je i vizualni korteks radio u sprezi s dijelom mozga koji se bavi matematikom, što očito ima smisla – kaže Padgett.

Brogaardove hipoteze su se pokazale istinitima, a Jasonu je službeno dijagnosticiran stečeni savant sindrom i oblik sinestezije. Konačno je dobio odgovore na svoje stanje.

Od dijagnoze, Padgett je objavio knjigu o svom iskustvu pod nazivom ‘Struck by Genius’, obišao je svijet pričajući ljudima svoju priču i educirajući ih o matematici. Cilj mu je pomoći drugima koji su imali jedinstvene ili rijetke/zanimljive životne situacije objavljivanjem njihovih priča. Osim toga, prodaje i svoje crteže fraktala.

Dvojica muškaraca koji su ga napali te kobne noći nikada nisu osuđeni unatoč tome što ih je Padgett identifikovao i podigao optužnicu.

Godinama kasnije, jedan od muškaraca koji ga je napao, Brady Simmons, poslao je Jasonu pismo isprike. Napisao mu je kako je bio na liječenju od ovisnosti.

– Ja sam sad potpuno druga osoba. Kad se osvrnem na to kakav sam bio u prošlosti, jednostavno se ne želim ni ne mogu vidjeti – rekao je Brady, piše BBC. 

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE