Nakon jedne Oliverine rečenice, Đorđe Balašević je zaprosio

Ljubav koja se rodila pred malim ekranima, krunisana je brakom tajno, bez velike pompe, u sred radne nedjelje. Slavni kantautor upoznao je mladu Zrenjaninku Oliveru Savić, bivšu reprezentativku u sportskoj gimnastici, nenadano.

Oboje su bili gosti novosadske televizije – Olivera kao sportista, a Đorđe kao muzičar. Riđokosa djevojčica koja je studirala organizaciju rada u Novom Sadu, tad nije ni sanjala da će u tog “razbarušenog” i “neobaveznog” mladića s gitarom zaljubiti “skroz na skroz”, piše Blic.

Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebala je da odluči između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.

“I tu ja prevagnem kao peta disciplina”, pričao je Đorđe u decembru 1981. godine.

Prevagnula je zapravo ljubav dva mlada čovjeka istih želja i interesa.

“Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk, Hamburger”, nastavlja Đorđe.

“Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče: ‘Ovaj Zlatko Vujović je opasan fudbaler.'”

“Rekao sam tad sebi: Našao sam pravu osobu, drugara koji se razumije i u druge stvari. Ženim se odmah – gotovo je!”kazao je Balašević.

Olivera i Đorđe se nisu odmah vjenčali, iako su odlučili da budućnost provedu zajedno. Rođena je već i mala Jovana, bila je beba s nepunih šest mjeseci kad su ipak riješili da obave i tu formalnost.

“Malo sam se toga plašio jer dosta sam formalnosti izbjegao u životu. Kad sam maturirao to je bila prava prilika da obučem odjelo, ali sam to izbjegao sticajem okolnosti, nisam došao na proslavu. Ni kasnije nikad nisam bio u odjelu”, kaže Đorđe i dodaje:

“Htio sam da se vjenčam 15. avgusta kad je najtoplije, da bih mogao da budem u nekoj majici. Dogovorili smo se ipak da to bude 7. maja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija oko mog dolaska iz vojske. Kao hranitelj porodice nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan. Ali nismo željeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak. Nismo htjeli da to bude ni subota, ni nedelja, jer su se baš tad vjenčavali neki moji drugari i nisam hjteo da se sretnemo i da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo… Nikome ništa nismo rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili…

Bilja, kuma je došla u posljednji čas, a Borčeku sam rekao da ponese ličnu kartu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odjelu. Uletjeli smo kod matičara, ali tamo su nas već čekali drugovi koji su ipak uspjeli da nas “provale”. Bila je to mala, slatka ceremonija koju smo poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče. Osjećao sam se dobro kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim farmerkama, večernjim, i cipelama s dobrim elementima patika, nisam baš htio da obujem patike iz poštovanja prema supruzi. Olja je imala lijepu bijelu haljinu, samo bez onih “đinđa” na glavi.”

radiosarajevo.ba