Screenshot 7 8
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Lifestyle / Zabava
Kurbani 2021

Dragi moji čitatelji, danas ćemo popričati o jednoj voćki koju često koristimo u začinjavanju slatkih i slanih jela, a ne radi se o limunu, jer o njemu smo govorili prije nekoliko mjeseci. Limun je žut, a ova voćka narančasta. Odmah ste pogodili da se radi o naranči. Zar ne?
Ova boja je upravo i dobila ime po ovom voću skoro u svim jezicima, a i nema baš puno voća koje koristimo u začinjavanju hrane, pa i nije tako teško za pogoditi. Mogli bismo reći da skoro svi vole naranče, ali opet zanimljivo je da skoro nikome nije prva na listi omiljenog voća, mada u određeno doba godine bez obzira na to gdje se nalazi na planeti, svatko poželi jesti ovaj savršeni, osvježavajući, aromatični plod.

Simbol braka i ljubavi

Kada smo pričali o limunu, rekao sam vam da potiče iz regiona tropske i suptropske, jugoistočne Azije, da spada u porodicu rutovki, lat. Rutaceae i da pripada rodu agruma, lat. Citrus. Isto važi i za naranču. Sve predstavnike ovog roda u običnim govornim jezicima cijelog svijeta nazivamo agrumi ili citrusi, što poslije često dovodi do zabune jer se nekada u prevodima, pogotovo starih tekstova, ne zna na koju se točno biljku misli. Meni je jako zanimljivo što se kao i za limun ne zna točno gdje je i kako nastala slatka naranča. Zavidna količina vitamina C

Najraniji pisani spomen o slatkoj naranči dolazi iz kineskih spisa iz 314. godine pr.n.e. Svi plodovi roda citrusa imaju intenzivan miris zbog flavonida i limonida koji su terpeni, odnosno masti, u ovom slučaju eterična ulja. Svi sadrže limunsku kiselinu i zavidne količine vitamina C. Danas se uzgajaju u svim toplim krajevima svijeta gdje temperature zimi ne padaju ispod -5ºC, mada neke vrste mogu preživjeti i -10ºC, što ih čini i praktičnim za uzgoj u našim krajevima. Jedino što ih trebate uzgajati u velikim posudama i tijekom zimskih mjeseci se unose u zatvoren prostor da dočekaju proljeće.


Taksonomija unutar roda citrusa vrlo je složena te je točan broj prirodnih vrsta nepoznat, a od 392 naziva, 33 su zasada znanstveno priznata, ostalo su hibridi. Danas najpoznatije vrste citrusa su upravo limun, slatka naranča, grejp, mandarine, klementine, limeta, kumkvat i mnoge druge koje se uglavnom u svježem stanju ne pojavljuju na našem tržištu. Križanje se često desi slučajno i novonastale vrste se klasificiraju tek kada postanu ekonomski isplative, a s obzirom na to da se radi o drvetu, do toga može doći i 10-ak godina nakon stvaranja jer tek tada se vidi kakvim plodom će roditi i hoće li biti bolji, ukusniji, sočniji od vrsti od kojih je nastao.
Vjeruje se da su gorke naranče prve stigle na Mediteran putem parfema jer se najviše i uzgajaju za proizvodnju istih još u doba starog Egipta, ali se nisu širile toliko kao citrona ili barem o tome nema pisanih tragova. Prvi pisani tragovi koji ih spominju sežu u period Rimskog carstva oko 150. godine pr.n.e.


Svi agrumi su nastali križanjem iz tri divlje vrste koje rastu na području između današnje Indije i Kine, gorke naranče, lat. Citrus aurantium, citrone, lat. Citrus medica, te pomela, lat. Citrus maxima. Prvo je u Kini stvorena mandarina ili mandarinska naranča, lat. Citrus reticulata, koja je prije 7.000 godina križana s pomelom i nastala je naranča negdje na teritoriju sjeveroistočne Indije, Bangladeša i Mijanmara. Zanimljivo je da naranče koje mi danas jedemo nisu direktno genetski povezane s divljim, originalno gorkim narančama, mada isto izgledaju.


Stablo i cvijet naranče su u mnogim kulturama simbol braka i ljubavi. Naranče su se često nalazile na renesansnim slikama bračnih parova. U Indiji na vjenčanjima mladenke često stavljaju narančin cvijet u kosu ili nose bukete od tih cvjetova na vjenčanju, a cvjetovi često služe i kao dekoracija na vjenčanim tortama. Na Siciliji se slike Djevice Marije ukrašavaju grančicama naranče, dok se u ostatku svijeta skoro uvijek koriste bijeli ljiljani.


Naranča je navodno sudjelovala u početku trojanskih ratova, jer je “zlatna jabuka”, lat. Hesperidum mala, koju je Paris dao Afroditi vjerojatno bila naranča. Prema mitologiji, jedan od 12 zadataka koje je Herkulu zadao Euristej je bio da donese zlatne jabuke iz vrta Hesperida, sa stabla koje je čuvao zmaj. Izlaganje naranči na kinesku Novu godinu objavljuje želju za sreću i prosperitet tijekom sljedećih 12 mjeseci. U feng shuiju narančino stablo se smatra simbolom bogatstva i blagostanja.

Narandže na američkom tlu

Za širenje naranči na Mediteranu zaslužni su arapski osvajači. Ispravno je reći da su zaslužni za širenje svih agruma u to doba. U Europi su Mauri naranču uvezli na Pirinejski poluotok, tada poznat kao Al-Andalus, s velikim uzgojem koji je započeo u 10. stoljeću, što dokazuju složene tehnike navodnjavanja posebno prilagođene za podršku voćnjacima naranče. Istovremeno su agrume, među njima i gorku naranču, na Siciliju uvezli tijekom 9. stoljeća za vrijeme razdoblja Emirata Sicilije, ali slatka naranča bila je nepoznata sve do kraja 15. stoljeća ili početaka 16, kada su talijanski i portugalski trgovci donijeli stabla naranče u mediteransko područje. Ubrzo nakon toga slatka naranča je prihvaćena kao jestivo voće. Također su smatrane luksuznom robom, a bogati ljudi uzgajali su naranče u privatnim zimskim vrtovima zvanim oranžerije.

image

Do 1646. slatka naranča bila je dobro poznata u cijeloj Europi. Louis XIV, kralj Francuske, gajio je veliku ljubav prema stablima naranče i izgradio je najveću kraljevsku oranžeriju u Versajskoj palači. U Versaillesu su stabla naranče u saksiji u čvrstim srebrnim kadama bila postavljena po sobama palače, dok je Orangerie dopuštao cjelogodišnji uzgoj voća za opskrbu dvora. Kad je Louis 1664. godine osudio svog ministra financija Nicolasa Fouqueta, dio blaga koje je zaplijenio bilo je više od 1.000 stabala naranče s Fouquetova imanja u Vaux-le-Vicomteu.

Archibald Menzies, botaničar i prirodoslovac u ekspediciji u Vancouveru, sakupljao je sjemenke naranče u Južnoj Africi, podizao sadnice na brodu i njima darivao neke od havajskih poglavara 1792. Na kraju, slatka naranča uzgajala se na širokim područjima Havajskih otoka, ali uzgoj je zaustavljen nakon dolaska mediteranske voćne muhe početkom 1900-ih. Kako su naranče bogate vitaminom C i ne kvare se lako, tijekom doba otkrića portugalski, španjolski i nizozemski mornari zasadili su stabla citrusa duž trgovačkih putova kako bi spriječili skorbut i tako su naranče počele rasti skoro na svim kontinentima. Farmeri s Floride dobili su sjeme iz New Orleansa oko 1872. godine, nakon čega su osnovani nasadi naranči cijepljenjem slatke naranče na kisele podloge i tu je nastao najveći broj kultivara.


Uz jabuke kojih ima nebrojeno vrsti, stabla naranče su najkultiviranija voćka na svijetu. A razne vrste slatkih naranči čine nešto manje od 70% ukupne proizvodnje citrusa na svijetu i nakon njih je odmah limun. Na svijetu se proizvede oko 80 milijuna tona naranče, a Brazil je proizvodio 22% od ukupnog broja, slijede ga SAD pa zatim Kina i Indija. Narančin cvijet je državni cvijet Floride. 80% proizvedenih naranči se preradi u sokove.
Riječ naranča dolazi od sanskritske riječi narangaḥ, što bukvalno znači narančino drvo. U Indiji se također koriste i nazivi rangi te naranja koje su Englezi preuzeli prvo u obliku norange koje se pretvorilo u današnje orange.


Španjolski trgovci uveli su slatku naranču na američki kontinent. Prve sadnice su stigle već tijekom Kolumbovih prvih putovanja u Hispaniolu, današnju Dominikansku Republiku. Naknadne ekspedicije sredinom 1500-ih donijele su slatke naranče u Južnu Ameriku i Meksiko, te na Floridu 1565. godine. Španjolski misionari donijeli su stabla naranče u Arizonu između 1707. i 1710, dok su franjevci to učinili u San Diegu u Kaliforniji 1769. U Louisiani su naranče vjerojatno uveli francuski istraživači.


Naranča je vrijedan izvor vitamina i minerala, naročito vitamina C te tiamina, riboflavina, pantotenske kiseline, folata, kalija, kalcija i magnezija. Zbog odgovarajućeg sadržaja minerala ima svojstva remineralizanta – pomaže uklanjanju toksina iz organizma. Od organskih kiselina sadrži limunsku, maleinsku i druge u manjim količinama. Osim pulpe naranče, koristi se i kora koja uz obilje vitamina i minerala sadrži i eterično ulje, tanine, gorke tvari, pektin i fitokemikalije. Ukoliko se koristi kora, veoma je važno da plod bude uzgojen organski, bez pesticida i drugih kemijskih sredstava. U eteričnom ulju glavna je komponenta limonen, oko 96%, a karakterističan miris potječe od citrala i citronelala.


Vitamin C, koji često spominjemo, sudjeluje u mnogim oksidoreduktivnim procesima u organizmu, pospješuje resorpciju željeza, ubrzava mnoge metaboličke procese, pridonosi obrambenoj sposobnosti i vitalnosti organizma, sudjeluje u tvorbi kolagena – važnog vezivnog tkiva u kostima, hrskavici i koži. Vitamin C pomaže u borbi protiv umora, prehlade i gripe. Djeluje kao antioksidans i djelotvoran je u profilaksi nekih karcinoma.
Pektin je komponenta polisaharida sadržanih u staničnim stijenkama. On u crijevima formira gel koji prekriva sluznicu crijeva vežući žučne kiseline u probavnom sustavu i na taj način smanjuje apsorpciju masti i kolesterola, naročito lošeg, odnosno LDL kolesterola, dok koncentracija zaštitnog HDL kolesterola ostaje nepromijenjena. Pektinski gel oblažući crijeva sprečava i apsorpciju šećera poslije obroka, što je osobito važno u prehrani dijabetičara.

image

Fitokemikalije su biološki aktivni nenutritivni sastojci namirnica biljnog podrijetla čija antioksidativna svojstva imaju pozitivan utjecaj na zdravlje smanjujući rizik obolijevanja od raznih bolesti. Od fitokemikalija naranča sadrži terpene, karotenoide, limonoide i flavonoide; hesperidin, neohesperidin, naringin, tangeretin. Terpeni imaju izrazito jako antioksidativno djelovanje u zaštiti organizma od slobodnih radikala.
Karotenoidi povećavaju obrambene sposobnosti organizma i štite stanice kože od štetnog sunčeva zračenja. Limonoidi štite pluća i potiču rad jetre, detoksikaciju enzima. Flavonoidi imaju dokazano protuupalno, antialergijsko i protuvirusno djelovanje. Pojačavaju djelovanje vitamina C i pospješuju njegovu apsorpciju. Štite organizam od kardiovaskularnih bolesti i karcinoma.

Iscijeđeni sok

Znanstvena istraživanja pokazuju da konzumacija citrusa može smanjiti rizik od pojave karcinoma usne šupljine, grkljana i želuca do 50%. Jedan dodatan obrok citrusnog voća na dan, uz 5 preporučenih dnevnih obroka voća i povrća, također bi mogao smanjiti rizik od moždane kapi za 19%. Australska studija, koja se temelji na 498 međunarodnih studija o blagotvornim zdravstvenim učincima citrusnog voća, također pokazuje da to voće može smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti, pretilosti i dijabetesa. Zajedno s drugim vrstama agruma spada među najmoćnije borce protiv raka. Sadrži čak 58 poznatih antikancerogenih tvari, više nego ijedna druga hrana. Ugodan miris i ljekovita svojstva

Redovito konzumiranje naranče upola smanjuje šanse za dobivanje raka gušterače, a štiti od raka želuca i debelog crijeva. U soku naranče su koncentrirana njegova antimikrobna i osnažujuća svojstva. Treba ga piti u velikim količinama kod gripe, groznice, oslabjelog organizma, angine, probavnih smetnji, bolesti bubrega ili mokraćnog mjehura. Kuhana oljuštena naranča, nanesena u debelom sloju na gnojne čireve, daje izvanredne rezultate. Narančini listovi, osobito oni od gorke naranče, bergamot, djeluju protiv tjeskobe, napetosti, uzrujanosti, nesanice i srodnih tegoba središnjeg živčanog sustava. Pomažu kod astme i alergija, snižavaju povišenu temperaturu i potiču znojenje. Narančina kora služi kao stimulans živčanog sustava, kao sredstvo za poticanje probave, za snižavanje visoke temperature i protiv crijevnih nametnika. Cvjetovi gorke naranče općenito su jedno od najboljih sredstava za dizanje raspoloženja. Zbog ugodnog mirisa i ljekovitih svojstava koriste se u proizvodnji eteričnog ulja bergamota, koje služi protiv depresije i anksioznosti. Esencijalno ulje prave naranče, koje se dobiva tiještenjem kore, pokazalo se kao izvanredno antiseptičko sredstvo i analgetik protiv bolova u želucu. S druge strane, esencijalno ulje bergamota savršeno dezinficira rane, gnojne čireve i opekotine. U kozmetičkoj primjeni eterično ulje naranče potiče proizvodnju kolagena, povećavajući protok krvi kroz kožu. Iznimno je korisno za njegu suhe kože sklone iritaciji i aknama.


Naranča sadrži nekoliko inhibitora raka; karotenoida, terpena i flavonoida. Naranče posjeduju velike količine poznatog antioksidansa glutationa, međutim on se gubi cijeđenjem pa ih zato jedite cijele. Također su najbogatiji poznati izvor glukarata, još jednog poznatog sredstva za prevenciju raka. Redovito konzumiranje svježe iscijeđenog soka može znatno smanjiti rizik od razvoja bubrežnih kamenaca. Iako se svi svježi sokovi smatraju dobrima za sprečavanje kamenaca, onaj od naranče je među najučinkovitijima, pokazala su razna istraživanja.
Kod kupovine obratite pažnju da birate naranče bez oštećenja, mrlja ili plijesni na površini. Naranče iz dućana su često tretirane voskom kako bi duže trajale i ako njih koristite, obavezno im ogulite koru ili ih isperite u mlakoj vodi kojoj ste dodali sodu bikarbonu. Ako planirate kandirati koru naranče, najbolje je koristiti one iz biouzgoja. Težina naranče potvrđuje sočnost ploda, zato birajte naranče kojima veličina odgovara težini. Naranče prijaju uz praktički sve vrste jela, od njih možete pripremati džemove i sirup, a koricu možete kandirati ili koristiti ribanu. Sokom naranče možete začiniti svaku salatu, odlično se sljubljuje s ribom i bijelim mesima, a naribana korica je izvrsna u kolačima te kao sok u marinadama za mesa.

image