Ne zna kuda udara: Trump se zapetljao u vlastitoj igri kako bi izbjegao nastavak potpunog rata s Iranom.

Možda najbizarniji trenutak tokom višemjesečnog rata s Iranom desio se sredinom aprila, kada je predsjednik Donald Trump tvrdio da je Teheran upravo “pristao na sve“ što je on tražio.

Naravno, to se nije ostvarilo. I nema razloga vjerovati da su takvi dogovori uopšte postojali, čak ni okvirno, bilo gdje osim u Trumpovoj glavi. Gotovo sve ostalo i sedmicama kasnije pokazuje da su dvije strane i dalje veoma udaljene.

Trump se ponašao kao da može snagom volje natjerati sporazum da nastane. Umjesto toga, svima, uključujući Iran, jasno je pokazao da očajnički želi dogovor, piše CNN.

Ni prvi ni posljednji put

To nije bio ni prvi ni posljednji put. Iznova i iznova, Trump je posljednjih sedmica djelovao izuzetno neodlučno kada je riječ o nastavku borbi ako Iran ne pristane na njegove zahtjeve. On i njegova administracija stalno su tražili objašnjenja zašto Iranu daju toliko prostora i vremena.

Ali dok ovakav pristup ponekad može smiriti tržišta, iranski lideri izgleda to tumače kao signal da samo trebaju sačekati američkog predsjednika koji ne želi povratak u potpuni rat.

Povratak otvorenim vojnim sukobima, uostalom, nosi rizik produžavanja ekonomskih problema zbog visokih cijena goriva, mogućeg ugrožavanja američkih života i trošenja već ograničenih američkih zaliha oružja.

Ništa od ovoga ne znači da Trump na kraju neće ponovo napasti Iran. U ponedjeljak je iz Ovalnog ureda izjavio da je jednomjesečno primirje „na aparatima za održavanje života“. Mogao bi zaključiti da ga Teheran samo zavlači i da su novi napadi neophodni. Ali je očigledno Iranu dao nevjerovatno mnogo slobode.

Najčešći pokazatelj ove dinamike bilo je Trumpovo stalno postavljanje rokova Iranu da prihvati sporazum, ili će uslijediti posljedice, nakon čega bi se povlačio čak i kada Iran ne bi pristao na dogovor. To se desilo najmanje pet puta u jednom mjesecu, između 21. marta i 21. aprila.

U većini slučajeva Trump je tvrdio da produžava rok jer je sporazum navodno blizu. Ali peti put nije se više ni trudio to reći  i tada je čak otvoreno izjavio da rok više ne postoji.

Čak je i sam početak primirja objavljenog 7. aprila pokazao određenu Trumpovu nervozu da se vojni udari što prije zaustave. Dvije strane nisu se mogle složiti ni oko osnovnih elemenata primirja, poput toga da li ono uključuje izraelske napade u Libanu. Ali kada je Iran zaprijetio povlačenjem, Trump i njegova administracija požurili su riješiti neka od tih pitanja. Sve je djelovalo kao da je sporazum sastavljen brzopleto i haotično kako bi se izbjeglo ostvarenje Trumpovih apokaliptičnih prijetnji.

Do 19. aprila Trump je signalizirao da će SAD poslati novu delegaciju u Pakistan na pregovore. Ali Iran javno nije pristao na mirovne razgovore. Do 21. aprila američka delegacija je otkazana. Ipak, istog dana Trump je produžio primirje koje je trebalo isteći nakon dvije sedmice, uprkos tome što je ranije tvrdio da je takav ishod „vrlo malo vjerovatan“.

Onda je došla prošla sedmica.

Na ‘pragu’ kršenja sporazuma

U utorak je Ministarstvo odbrane saopćilo da nekoliko iranskih agresivnih poteza, uključujući pucanje na američke brodove koji su pratili plovila kroz Hormuški moreuz i napad na Ujedinjene Arapske Emirate, nije prešlo “prag“ za kršenje primirja.

Ministar odbrane Pete Hegseth čak je sugerisao da ti incidenti možda uopšte nisu dio rata. Operaciju zaštite brodova kroz moreuz, koju je Trump nazvao „Project Freedom“, predstavio je kao zasebnu akciju. Pozvao je Iran „da bude razuman“ tokom trajanja primirja.

Bio je to upečatljiv trenutak. Najviši američki vojni zvaničnici djelovali su kao da poručuju da su neki iranski napadi na SAD prihvatljivi i trudili se prikazati primirje kao i dalje stabilno.

Kasnije tog dana Trump je ukinuo “Projekt Slobode”, iako su Hegseth, državni sekretar Marco Rubio i načelnik Združenog generalštaba general Dan Caine cijeli dan govorili o važnosti te operacije.

Sličan slijed događaja desio se i u četvrtak. Uprkos novoj razmjeni vatre s Iranom, tokom koje su SAD pogodile vojne objekte za koje tvrde da stoje iza napada u moreuzu, Trump je to nazvao „samo laganim udarcem“ i rekao: “Primirje traje. Na snazi je.“

Ali više od mjesec nakon početka primirja, malo je dokaza da ono stvara uslove za dogovor. Više izgleda kao izgovor dvjema stranama koje trenutno ne žele rat da ga privremeno izbjegnu.

To ipak više odgovara Iranu, koji je pokazao spremnost da izdrži dugotrajan sukob. Za Trumpovu administraciju to nosi rizik da izgleda kao da svjesno dopuštaju da ih Iran zavlači dok pokušavaju pronaći izlaz iz potencijalnog haosa koji bi sačuvao obraz. Trump je u nedjelju odgovorio na najnoviji iranski prijedlog nazvavši ga “potpuno neprihvatljivim”.

Ta poruka je privukla mnogo pažnje, ali druga objava možda još bolje pokazuje šta Trump zapravo misli. Ranije tog dana napisao je dugu objavu na društvenim mrežama o tome kako Iran već 47 godina „zavlači“ Ameriku i tjera je da čeka.

Pacijent koji ima 1 posto da preživi

Zvučalo je kao da sada možda vjeruje da Iran zapravo nije zainteresovan za dogovor — barem ne pod uslovima koje bi Trump mogao prihvatiti. Možda čovjek koji je dva mjeseca uvjeravao javnost da Iran očajnički želi sporazum sada shvata da to možda nije slučaj.

Ali jedno je to shvatiti, a drugo odlučiti šta uraditi povodom toga. I čini se da Trump još nije završio s davanjem vremena i prostora Iranu.

U ponedjeljak, samo nekoliko trenutaka prije nego što je rekao da je primirje „na aparatima za održavanje života“ i uporedio ga s pacijentom koji ima samo 1 posto šanse da preživi, Trump je za Fox News naglasio da je i dalje fokusiran na diplomatsko rješenje.

“Popustit će oni“, rekao je Trump, dodajući: “Bavit ću se njima sve dok ne postignu dogovor”, piše CNN.