Nedim Ademović: Bez državne imovine nema suvereniteta i nezavis nosti BiH!

O aktuelnoj situaciji u BiH, odlukama visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), blokadama u procedurama imenovanja Vlade FBiH, odgovornosti Refika Lende, ali i značaju državne imovine za opstanak države, za „Avaz“ govori pravni ekspert Nedim Ademović.

Između ostalog, upozorava da je Zakon o državnoj imovini BiH pitanje svih pitanja. 

Odlaze mladi

Kako komentirate trenutnu situaciju u BiH? 

– Situacija u BiH je standardno loša, s tendencijom pogoršanja. BiH je u permanentnoj krizi koja stalno mutira. Ne provode se reforme, ne rješavaju se problemi, stagniramo i kao društvo i kao država. Odlaze mladi i radno sposobni, gubimo potencijale, udaljava se i nestaje polako na horizontu dijaspora, stalno smo u izolaciji, odsječeni od regionalnih, evropskih i globalnih tokova. Nažalost, naši građani su naviknuti na ovo stanje, prihvatili su ga kao prirodno i normalno, nesvjesni svoje društvene uloge. Za to vrijeme, u suštini, samo se mala, privilegirana grupa ljudi debelo okorištava ovakvom situacijom. 

oU jednom od posljednjih razgovora kazali ste da je visoki predstavnik izmjenama Izbornog zakona ubrzao određene procedure. Međutim, očigledno je mogućnost blokada previđena ili se računalo na demokratski princip, da se mandat daje koaliciji koja ima parlamentarnu većinu? Kako komentirate ponašanje potpredsjednika FBiH Refika Lende? 

– Da, odluka visokog predstavnika je, prema mom mišljenju, imala pozitivne i negativne strane. U međuvremenu, Ustavni sud BiH potvrdio je da su odluke ustavne i time im je dao legitimitet. Slagali se lično ili ne s takvim odlukama, moramo ih poštovati i provoditi. 

Ipak, odluke visokog predstavnika nisu riješile probleme. 

– To je očigledno. Ovo je sada jedna nova situacija u BiH, najmanje iz dva razloga. Prvo, visoki predstavnik doprinio je da se ovakva blokada može napraviti jer je ojačao etnonacionalnu strukturu Doma naroda, uz istovremeno podizanje kriterija za izbor predsjednika i dva potpredsjednika FBiH. Time je dao mnogo veću mogućnost da etnonacionalna manjina, koja se generira u klubovima uglavnom iz etnonacionalnih stranaka, blokira političku većinu. S druge strane, do sada su najjače bošnjačke i hrvatske etnonacionalne stranke bile u konstantnoj koaliciji, ujedno predstavljali političku i većinu u klubovima naroda, te su imali konsenzus oko izbora predsjednika i dva potpredsjednika FBiH. Sada se to promijenilo, jer je SDA u političkoj opoziciji na nivou Parlamenta, a u bošnjačkom klubu većina. To je relativno nova situacija. 

Postoji li predviđeno ustavno rješenje ili je blokada jedini ishod? 

– Da, to je dobro, možda i krucijalno pitanje. Sada kada je odnos političkih snaga unutar Parlamenta FBiH divergentan, ne možemo se više osloniti na politički konsenzus. Treba nam pravno tumačenje. Osnovno pitanje u ovakvoj situaciji jeste ko formira i kome pripada Vlada FBiH. Ako možemo dati objektivan ustavnopravni odgovor na ovo pitanje, možemo i definirati ko se neustavno ili politički nekorektno ponaša, a što ne spada u polje političke diskrecije. 

Kontrolno pravo

SDA i Lendo tvrde da bez učešća SDA nema Vlade FBiH. 

– Jedan od osnovnih principa u formiranju vlasti jeste podjela na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Zakonodavnoj vlasti ne pripada vlada, ona pripada, u smislu prava na formiranje i pravne odgovornosti, najčešće šefu države. Kad ove principe primijenite na Ustav FBiH, jasno je da Vlada FBiH pripada predsjedniku FBiH. Za razliku od državnog nivoa vlasti, u FBIH ne postoji kolektivni šef države, već inokosni. Predsjednik je jedan. To što postoje dva zamjenika s veoma širokim ovlastima ne mijenja stvari. Kada čitam Ustav FBiH, jasno je da predsjednik formira Vladu FBiH, a dva zamjenika se trebaju saglasiti. Međutim, to ne znači da potpredsjednik ima pravo svoju saglasnost uvjetovati učešćem političke grupacije koja je tog potpredsjednika imenovala u jednom od klubova naroda. Pravo na davanje saglasnosti treba značiti ispitivanje da li su imenovani premijer i ministri i zamjenici ministara osobe koje mogu ili ne mogu biti javni dužnosnici, da li ispunjavaju formalne uvjete. Mislim da je to veoma restriktivno kontrolno pravo. 

Dakle, predsjednici FBiH pripada pravo na formiranje, tj. imenovanje Vlade FBiH? 

– Da, naravno! Ali ne zaboravimo ovo – da bi gospođa Lidija Bradara imala uspjeha u imenovanju Vlade FBiH, mora imati sluha za volju političke većine na nivou Zastupničkog doma Parlamenta koju čine pobjedničke partije. To je organ koji potvrđuje imenovanje. Potpredsjednici su tu da paze da se ne imenuju osobe koje nemaju kapacitet da budu premijer ili ministri, odnosno njihovi zamjenici. 

Šta ako potpredsjednik Lendo ne želi dati saglasnost, a što uporno ponavlja? 

– Tu se postavlja pitanje odgovornosti, da li je politička ili pravna. Ako ovo pravo spada u domen tzv. političke diskrecije, onda ne postoji bilo koji instrument da se riješi problem, već postoji blokada. Rekao bih da je to pravna praznina u Ustavu FBiH, jer Ustav FBiH nije predvidio mehanizam deblokade. Ako je ovo pravna odgovornost, onda bi uskraćivanje saglasnosti trebalo završiti pred Ustavnim sudom FBiH u smislu tzv. federalnog ustavnopravnog spora, gdje bi najviši entitetski sud trebao dati odgovor da li je uskraćivanje opravdano ili ne, uz svoje obavezujuće mišljenje o tome šta pojam „saglasnosti“ inkorporira u sebi. To ne bi bilo neuobičajeno za ustavne sudove. Podsjetit ću vaše čitaoce da takvih neodređenih, ali odredivih pojmova ima puno u ustavima. Ustavni sudovi tumače šta znači pojam „pravna država“ ili „demokratija“, ili „pravna sigurnost“, ili „vitalni nacionalni interes“, mada definicija takvih pojmova u ustavnim tekstovima nema.

Kakva je onda, prema vašem mišljenju, odgovornost potpredsjednika FBiH? 

– Mislim da je pravna. Potpredsjednik ne učestvuje u imenovanju, već daje saglasnost. On je samo zamjenik šefa izvršne vlasti entiteta, a ne šef. On ima veoma ograničen legitimitet, i to dvostruko. Ne biraju ga građani, nema direktni demokratski legitimitet. Imenuje ga samo jedan mali funkcionalni dio samo jednog doma Parlamenta. Prema tome, njegova uloga je zaista ograničena i kontrolna, te se treba svesti na gruba pitanja kompatibilnosti standarda koje vlada, kao izvršno tijelo, treba da ispunjava. Ako potpredsjednik, prilikom odbijanja saglasnosti, ne može pružiti usvojene doktrinarne prigovore na sastav vlade, to je kršenje pozitivnih ustavnopravnih obaveza, opstrukcija ustavnih procesa i principa funkcionalnosti države, a takvo uskraćivanje bi se moralo moći supstituirati pozitivnom presudom Ustavnog suda FBIH. U protivnom, de facto, omogućava se zamjeniku šefa izvršne vlasti da arbitrarno blokira šefa izvršne vlasti. To nema logike. 

Daje saglasnost 

oDa li bi se poremetio balans konstitutivnih naroda u vlasti ako se predsjedniku FBiH daje ovlast da sam imenuje Vladu FBiH? 

– Mislim da ne, jer i dalje se moraju poštovati zastupljenost pripadnika konstitutivnih naroda u Vladi, raspored najvažnijih funkcija vlasti u FBiH između konstitutivnih naroda, a Vlada radi na osnovu zakona koje je usvojio Parlament, uz punu zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Ustavni sud BiH je davno ukazao da je svaka vlada tehničko tijelo te da vitalni nacionalni interes ne igra veliku ulogu. Vlada mora biti, prije svega, stručna, pri čemu je etnička pripadnost u obavljanju te funkcije nebitna. Tako je Ustavni sud BiH objasnio i slažem se s tim. Vlada mora imati podršku političke većine u FBiH. 

Može li se bez saglasnosti Lende prijedlog o sastavu Vlade FBiH poslati na potvrdu u Predstavnički dom? 

– Ne, to ne, jer bi to bila neustavna odluka. Ali, ponavljam, ako Ustavni sud FBiH ne bi mogao preispitivati arbitrarnost uskraćivanja saglasnosti od potpredsjednika, onda je Ustav FBiH manjkav i otvara mogućnosti nelegitimnog blokiranja funkcionalnosti entiteta. 

Najavljuje se mogućnost nove intervencije OHR-a. Treba li je biti i kakva ona treba biti? 

– Tačno je da visoki predstavnik ima određenu odgovornost za neformiranje vlasti u FBiH. Ovaj  problem je dio njegovih nametnutih rješenja. Uprkos tome, ja sam veliki zagovornik da sami rješavamo ili barem iscrpimo sve mogućnosti u rješavanju problema. Ako bi se pravo potpredsjednika FBiH Lende tumačilo kao čista politička diskrecija, onda smatram da visoki predstavnik ima i moralnu i pravnu odgovornost da iznađe rješenje. I to ne ad hoc za ovu situaciju, već generalno, za ubuduće, u skladu s doktrinarnim evropskim standardima.  

Aktuelno je i pitanje državne imovine. RS ne pokazuje spremnost da poštuje odluke Ustavnog suda, pa ni visokog predstavnika. Ostaje li država bez svoje imovine? 

– To je vitalno državno pitanje. Država mora pod svaku cijenu odbraniti ono što joj je legalno i legitimno pripalo. Tu nema popuštanja, jer bez državne imovine nema faktičkog suvereniteta i nezavisnosti BiH, nema mogućnosti da bude fiskalno stabilna. Toga i građani moraju biti svjesni, pa i oni moraju biti proaktivni. Kod ovog pitanja mora se vršiti pritisak na kompletnu međunarodnu zajednicu da poduzme sve moguće mjere dok se ovo pitanje adekvatno ne riješi, a kazne oni koji to ne poštuju. S državnom imovinom nema kompromisa. Naravno, niko ne spori da Parlamentarna skupština BiH mora usvojiti zakon o državnoj imovini u kojem će se riješiti pitanje funkcionalnog obavljanja ovlasti entiteta. 

Šta ako se takav zakon ipak ne usvoji?

 – Mi izgleda uopće nismo svjesni šta znači trenutna situacija. Trenutno, bez državnog zakona ni entiteti, ni kantoni, ni općine, ni javna preduzeća, ni bilo ko drugi ne bi mogao da raspolaže ni metrom državne imovine. Nema projekata, nema planiranja, nema privatizacije, nema koncesija, nema ničega. Bez ovog zakona, totalna je blokada. Jesmo li svjesni toga? Prema tome, ovo je goruće pitanje, pitanje svih pitanja.

Moramo jačati bh. diplomatiju

Prije nekoliko mjeseci osnovan je Savjet za ustavnopravna pitanja pri Kabinetu člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, na čijem ste čelu. Državna imovina je, pretpostavljam, tek jedno od prioritetnih pitanja. Kako da sačuvamo BiH?

– Da se nije desila agresija na Ukrajinu, nisam siguran da Milorad Dodik ne bi proglasio nezavisnost RS prije nekoliko godina. Sada, kada je ruski utjecaj opao, a euroatlantski faktor ojačao, to je teže. Ipak, ako se nastavi destrukcija, nema garancije da će BiH opstati. Probosanske snage moraju početi sistemski raditi na vitalnim državnim pitanjima. To je jedan dugotrajan i sveobuhvatan proces. On podrazumijeva jačanje bh. diplomatije, snažnije lobiranje, jačanje nevladinog sektora, institucionaliziranje odnosa s dijasporom, reformu pravosuđa, jačanje obrazovnih institucija, jačanje privrednih kapaciteta … To je front! To je proces! Ako ne postoji volja da se to radi na cijeloj teritoriji BiH, onda to treba raditi tamo gdje ne postoji bh. remetilački faktor. Trenutno ne vidim taj front i proces, čak ni na horizontu. 

Pitanje za Tužilaštvo BiH

Entitetske vlasti donose odluke o prijenosu neperspektivne vojne imovine u Višegradu, Doboju, a pripreme za gradnju hidroelektrane „Buk Bijela“ traju nesmanjenim intenzitetom… Ko je odgovoran da to zaustavi i kakve su posljedice ako to ne učini?

 – To je pitanje za Tužilaštvo BiH, za Pravobranilaštvo BiH, koje treba da štiti imovinske interese BiH, za Ustavni sud BiH, za sve druge institucije koje imaju ovlasti. To je pitanje i za OHR, jer se time i zakoni OHR-a ne poštuju. To je pitanje i za EU, jer bez rješavanja ovog pitanja nema daljnjeg napretka na EU putu. To je pitanje za sve građane jer država nema faktičku perspektivu opstanka ako se ovo pitanje ne riješi.

Avaz