Portal 072info

‘NEIZBJEŽNE’ RAMAZANSKE DILEME: Početak posta, ramazan kao idol, sezonska filantropija

Da Poslanik, a.s., danas živi u Evropi,kako bi izgledao mjesec ramazan?

Dolazak mjeseca ramazana u muslimanskom svijetu ima obilježja koja se mogu vidjeti svugdje: ukrašavanja ulica, djeca koja nose kandilje i pjevaju ramazanske pjesme u glavnim islamskim gradovima poput Kaira, kao i mnoge druge stvari.

U Evropi ramazan znači dolazak velikog broja učača Kur’ana i učenjaka sa Srednjeg Istoka, koji pomažu lokalnom stanovništvu da osjete ovaj mjesec.

Međutim, sa slatkoćom dolazi i gorčina, sa glamurom dobrodošlice dolazi i strah od nuspojava. Izgleda da se mladi mjesec više puta rodi u periodu od nekoliko dana i pozivi muslimana se čuju više puta da označe da je mjesec ramazan počeo.

Različito vrijeme posta: Shvatamo li svrhu svega?

Sa povjetarcem dolazećeg blagoslovljenog mjeseca ramazana, muslimani bi ga mogli dočekati tako što će ga shvatiti kao promjenu na bolje na više načina, ali jedno važno, a ipak tužno pitanje ostaje: razlika po pitanju početka mjeseca ramazana.

Možete vidjeti pakistansku džamiju koja prati viđenje mjeseca po pakistanskom vremenu, tursku džamiju koja prati Tursku, džamiju gdje su odlučili da prate Saudijsku Arabiju, drugu džamiju uglavnom posjećenu od strane Egipćana koji će naravno pratiti Egipat.

Nažalost, ovo je česta pojava u Evropi i SAD-u.

Nije nemoguće vidjeti članove jedne porodice koji slijede određenu džamiju, da započnu post jedan dan kasnije u odnosu na ostatak porodice koji slijedi drugu džamiju. Kao da žive u različitim državama ili kontinentima.

Kao posljedica, obilježavanje Bajrama nakon završetka posta će biti vremesnki različito i na kraju ovo vodi do razlike u srcima i kvari osjećaj sreće i istinske radosti.

Poslanikovo vrijeme: Idealan prizor

U njegovo vrijeme, Poslanik a.s. je razjasnio ljudima da im mjesec ramazan dolazi da ih nauči mnogim lekcijama među kojima su: strpljenje, ustrajnosti i iznad svega jedinstvo.

Ezan od strane muezzina je bio zadnji znak koji je označavao početak posta i poruku da su svi muslimani jedna zajednica.

Tokom ramazanskih noći, muslimani su bili ujedinjeni, iako su u početku klanjali u svojim kućama. Njihovo jedinstvo je bilo predstavljeno u formi robovanja koje obavljaju zajedno, čak i kada su iza zidova ili u svojim kućama.

Ovo robovanje je bio teravih-namaz, ramazanski noćni namaz, u kome su svi klanjali, učeći Kur’an i oživljavajući srca u mjesecu Kur’ana.

Za ovu divnu prvu generaciju vjernika, ramazan je bio nova prilika da ojačaju smisao pripadnosti jednih drugima i slavljenje jedinstva u svemu, jedinstava koje je bilo jedno od ciljeva svakog robovanja.

Njima je jedinstvo bio cilj koji se mogao vidjeti svuda oko njih i u svakoj naredbi od strane Poslanika. Kada im je Poslanik rekao da poste kada vide mlad mjesec koji obilježava početak mjeseca ramazana i da prekinu post kada vide novi mladi mjesec sljedećeg lunarnog mjeseca ševala, on im se zapravo obraćao kao kolektivnom tijelu, kao skupu i zajednici, a ne pojedincima, džamijama ili odvojenim organizacijama koje nemaju veze jedni s drugima.

Tako su oni obilježavali ramazan u svom punom smislu i dobijali zadovoljstvo u najsavršenijoj formi, obilježavajući ga zajedno, a ne u izolaciji.

Ramazan i sezonska filantropija

U Evropi, kao i u drugim dijelovima islamskog svijeta, ramazan ima uticaj na džamije koje postanu ispunjene ljudima koji dolaze sa svih strana da klanjaju treavih-namaz i slučaju učenje Kur’ana od strane imama.

Organizujući fondove za podršku aktivnosti u džamijama, skupljanjući novac da se nahrane siromašni i gladni u svijetu, iftarima koji budu obezbijeđeni velikom broju ljudi, džamija postane glavna tačka u životu muslimanske zajednice u Evropi.

Ovo potpuno blaženstvo traje maksimalno trideset dana, i čim dođe kraj mjeseca, svi ovi prizori nestanu.

Broj ljudi koji redovno dolaze u džamije naglo opadne, džamije se počnu žaliti na nedostatak fondova, kao da su filantropija i vjera sezonske pojave.

Utisak koji neko sa strane može dobiti jeste da je ramazan više mjesec slavlja, nego prilika za trening. On je namijenjen da istrenira ljude da nose njegov duh tokom godine, a ne samo u tom mjesecu.

Također, značaj ove lekcije muslimanima u Evropi je značajniji nego muslimanima bilo gdje drugo u svijetu. Posebno kada razmotrimo činjenicu da ubrzani svakodnevni život u Evropi ostavlja malo prostora za duhovnost i jedan pojedinac obično povremeno treba jednu ekstra dozu duhovnosti koju će nositi cijele godine.

Ali ono što se dešava, jeste da se doza uzima jednom i njeni efekti obično traju do zadnje noći ramazana.

Obilježavanje na radnom mjestu

Muslimani u Evropi imaju veliku odgovornost da predstave islam na odgovarajući način i da premoste razlike između njih i drugih zajednica. Ramazan je odlična prilika za ovako nešto, otkloniti ili barem smanjiti stereotipe o islamu.

Vrijeme ručka je odlično vrijeme, kada kolege na poslu koji idu sa nekim muslimanom van na ručak, ga upitaju da ide sa njima kao i obično, ovdje dolaze izazovi.

Objašnjenje ideje posta može izgledati čudno i strano ljudima, pošto pitanje ljenosti i manjak energije za rad im može pasti na pamet. Muslimani ne mogu ublažiti ove nuspojave samo pričom.

Iako je razgovor važan kako bi se stvari objasnile i učinio da ljudi shvate šta je zapravo post i kakve koristi donosi duhovnosti, muslimani moraju pokazati da je njihova izdržljivost još uvijek ista i da rijeka energije teče kao i uvijek.

Ovdje je izazov pokazati kroz djela, ne samo riječima, da je duhovno iskustvo posta divno iskustvo koje treba probati.

Muslimani mogu čak pozvati druge da poste jedan dan sa njima. Radeći to, filantropija i osjećaj patnje miliona ljudi koji se suočavaju sa glađu će im biti rasvijetljeno i bolje će ih razumjeti.

Ramazan kao idol

Da je Muhammed a.s. ovdje u Evropi on bi poslao svim muslimanima jedan poziv: da iskoriste mjesec ramazan kako bi im koristio cijele godine.

Iako se ljudi žale na gubitak duha ramazana i kako ga ne osjećaju dovoljno u Evropi, problem nije u mjestu i okruženju, već u sposobnosti ili nesposobnosti muslimana da promijene svoje okruženje na način koji će im omogućiti da osjete ramazan i uživaju u njegovim divnim blagodatima.

Umjesto da koriste cijeli godišnji odmor ljeti, muslimani mogu sačuvati nekoliko dana i uzeti te dane slobodne za robovanje i kontemplaciju.

Muslimani mogu uzeti odmor nekoliko dana ramazana ili zadnjih deset dana da daju sebi poruku da su u potpunosti posvećeni Bogu tokom ovih dana i da moraju osjetiti bit ramazana.

Kada muslimani obožavaju ramazan, počinju o njemu razmišljati kao o nečemu što dođe i prođe, doprinoseći malo svojim životima. Za njih se ramazan svodi na: izbjegavanje hrane i pića na nekoliko sati, nekoliko nafila koje obavljaju noću, malo više vremena provedenog u džamiji i malo više doniranog novca.

Postavlja se pitanje: je li to sve? Ako je to ono što muslimanu u Evropi ramazan znači, onda gdje je tu promjena?

Ako budemo na poslu od 9 do 5 i žurimo kući, možemo stići nakon iftara i vidjeti da je naša porodica već završila sa iftarom. Ili možda će naša djeca iftariti kasnije, odvojeno, kada jedno po jedno stiže kući. Pa, kada se srećemo da slavimo promjenu i osjetimo duh jedinstva?

Da je Muhammed a.s. ovdje on bi rekao svima nama: prestanite se ponašati kao da je ramazan trenutna pojava koja nema uticaja na naš sistem života.

Na kraju dana, muslimani ne mogu postići jedinstvo ako ne shvate da je to za iftarskim trpezom. Ne mogu postići duh ramazana osim da ga stvore svojom posvećenošću i smislu za pripadanjem jednih drugima. Iznad svega, muslimani moraju učiniti ramazan treningom za cijelu godinu, ne samo idolom.

Jedino na ovaj način, muslimani mogu osjetiti da se ramazan kreće gdje god oni idu, čineći da ramazan traje, a ne da ga posuđuju na kratko vrijeme.

Autor: Ahmed Saad, imam centralne sjeverne džamije u Londonu.

readingislam.com

Podijelite članak

Zapratite 072info na Instagramu! 

KLIKNI OVDJE

Holler Box