209029083 357054472508348 7988872858497150718 n e1625913942260 750x400 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Muzika/TV / Zabava
Kurbani 2021

Mlad, lijep, talentiran, svaki nastup zagarantiran s dosta publike, a sve to sam pod jednim imenom i prezimenom – Neno Murić. I njega, kao i mnoge njegove kolege, svjetska pandemija prouzrokovana koronavirusom zaustavila je u svim sferama života, a sada kada su mjere popustile, Neno ne zna na koju će stranu od prevelikih obaveza i već dogovorenih nastupa. Razgovor sa njim smo vodili u sarajevskom naselju Mojmilo, gdje živi, a sve između dva nastupa i novog putovanja.

-I meni je ta pandemija teško, veoma teško „pala“, prije svega zbog tog nekog zatvorenog, kruga kretanja. Pokušavao sam da se organiziram, a sve sa mišlju da će brzo da prođe, ali na kraju sam se nekako sredio, uredio svoj život, počeo sam malo više da komponiram i da pišem, pa je ta pandemija ono nešto pozitivno aktivirala u meni. Taj neki moj unutrašnji stvaralački dio koji se aktivirao u tom periodu, te su nastale i dvije nove pjesme, snimio sam za njih i spotove, pa sam i promovirao na jedan adekvatan način u ovo vrijeme pandemije. Kada sam shvatio da neće proći tek tako, malo sam i psihički neke stvari uredio, pomirio se s tim. U tom vremenu našao sam nekog sebe, u tom nekom stvaralačkom smislu.

S obzirom da ste prije korone živjeli „brzo“, da li ste u tom vremenu mirovanja imali vremena da razmišljate o Vašem životu, da li ste pronašli nekog novog sebe?

-Shvatio sam prije svega koliko je važno da je čovjek zdrav, da svaki dan treba da živi kao da je posljednji. Žalio sam za onim nekim momentima koje sam prije propuštao kao što je viđenje s dragim ljudima, a sve zbog te neke brzine življenja. A, onda se desilo potpuno zatvaranje i opet ne možeš da se vidiš s tim ljudima do kojih ti je veoma jako stalo. Sada potpuno drugačije razmišljam i koristim svaki trenutak da uživam u životu, da uživam u sitnicama, da provedem malo vremena i sam sa sobom, da preispitam neke svoje stavove, razmišljanja. Stalno žurimo za nekim većim ciljevima u životu, sada sam shvatio da u jednom danu može sve to da prestane. Jednostavno nismo život živjeli. Moram da kažem da sam vakcinisan i revakcinisan i sada želim da živim, putujem.

Rekli ste da ste snimili dvije nove pjesme, dva spota, a sve to u vrijeme pandemije, da li to znači da ste se dobro finansijski osigurali prije pandemije?

-Svi koji me poznaju, znaju da sam veliki radnik i da se borim da jednostavno zaradim, da se javnosti prezentiram u najboljem svijetlu. Čak su mi neke kolege, prijatelji dodijelili nadimak „Neno borac“, u smislu da se godinama borim za svoje mjesto na estradi, okružen sam dragim i vrijednim ljudima. Malo prije korone započeo sam saradnju s muzičarom Edinom Hadžićem koji je basista u mom bendu, koji sjajno svira, odličan je po pitanju aranžmana. Kupio je opremu koja nije nešto velika, ali dovoljna da možemo da se okupimo i da stvaramo. Jednostavno dragi Bog mi je poslao njega, koji je dosta dao na mom muzičkom izražaju. Što se tiče finansija, kada sam vidio da će sve to potrajati bio sam se baš zabrinuo, jer sam kratko prije pandemije kupio stan, kupio automobil, ali izdržao sam i krenuo sam ponovno od te neke pozitivne nule. Imao sam neke dogovorene nastupe prije korone i, evo prvi put tebi govorim o tome, računao sam na taj novac, onda je sve stalo. Pa sam onda naučio da živim s manje novca i držao sam sve pod kontrolom. Kada čovjek ima zdrave životne rezone, može se i opstati.

Rekli ste da ste veliki borac, ali nakon više od dvadeset godina uspješne karijere, bez skandala i s kvalitetnim pjesmama, da li se zaista i dalje morate boriti, dokazivati?

-Boriti se i učiti moramo do kraja života. Ja sam osoba koja je spremna da uvijek želi nešto novo da nauči, recimo da naučim neku novu metodu u tehnici pjevanja, a posebno mi je zadovoljstvo kada slušam neke starije, iskusnije pjevače, muzičare, pa sve onda kao sunđer upijam. Od 2005. sam profesionalno na sceni, kada sam snimio fenomenalnu pjesmu „Stope da ti ljubim“ i kada je sve krenulo nekim svojim lijepim putem. Ali, uvijek želim više. Želim da naglasim da sam neko ko je krenuo od nule, napredujem korak po korak, imam taj kontinuitet da uvijek napredujem. Tada nisam shvatio, ali danas mi jasno, da je dobro što nisam odmah sa dvadeset godina postao megapopularan, pa onda tu popularnost ne možeš da održiš. Jer lako je doći do vrha, ali se veoma teško održati na njemu. Možda ću za desetak godina biti toliko dobar i popularan da budem u samom vrhu s nekim velikanima bh. scene.

Vi ste prvi snimili pjesmu „Stope da ti ljubim“, čiji autor je Hari Mata Hari, a kasnije ju je i on snimio. Da se malo prisjetite tog vremena i saradnje s njim?

-Hari je u tom periodu radio i neke pjesme za Eminu Jahović, a sve te pjesme su na neki način podsjećale na njega samoga, jer je on vrhunski i pjevač i autor. Kada sam snimao taj svoj prvi album, i kada sam trasirao taj neki svoj put, znao sam da to moram da uradim sa Harijem Varešanovićem, i nije mi žao zbog toga. Mnogo mi je pomogao sa svojim savjetima. A, što se tiče same pjesme, mislim da je ljudima ipak prva verzija uvijek mnogo draža, a on kao autor imao je pravo da je nakon pet ili šest godina i sam snimi, prepjeva. Smatram da dobru pjesmu treba snimati više izvođača, da ta pjesma nastavi da živi. Ja toliko i ne žudim da budem u samom vrhu, ja samo želim da pjevam ljudima, da me ti isti pamte po dobroti, po mojoj otvorenoj duši za sve njih, da me pamte po iskrenosti. Sada i sam komponujem, pišem, a sve su te pjesme iz mog života. Da ljudi znaju da sam realan, da me smatraju svojim. Ja sam ta njihova „Baraba“ iz komšiluka. Ne bježim od ljudi, živim sasvim normalan život. Neki prijatelji mi na tome zamjeraju, ali ja ne mogu da pobjegnem od sebe, ne želim i ne mogu da budem umišljen.

Da ste ovaj stan kojeg ste kupili u Sarajevu kupili u Beogradu i da tamo živite, radite, da li bi Vaša karijera bila na još većem nivou?

-Nisam nikada, ali baš nikada razmišljao o tome. Od 1999. godine živim u Sarajevu, zaljubio sam se ovaj grad i u ove ljude. Iskreno imao sam mnogo ponuda od poznatih i priznatih pjevača, muzičara iz Beograda da dođem i živim u tom gradu, ali moje srce je u Sarajevu i u BiH. Tu sam pronašao svoj mir. I Beograd, Zagreb, Skoplje, Ljubljana, svi oni trebaju malo tog bosanskog duha i mislim da mnogi pjevači griješe, a možda i ne, kada pokušavaju da tamo pronađu svoju sreću. BiH treba malo više ozbiljnosti u toj nekoj muzičkoj produkciji. Ja sam se odlučio za opciju Sarajevo, BiH, ali trebamo otići i u Beograd, da im kroz našu muziku damo malo te bosanske duše, kao što i oni kroz njihovu daju nama.

Od 2005. ste javna ličnost, postoji li neki trač koji Vas je najviše pogodio?

-Od samog početka imam tu neku ludu sreću da me novinari, mediji vole. I ako su možda čuli neki trač o meni nisu htjeli da objave ili da me pitaju o tome, valjda što sam sasvim normalna osoba. Baš sam sad zatečen tim pitanjem, pa ne mogu na njega ni iskreno da odgovorim.

Ipak nakon Vašeg nastupa na muzičkom festivalu u „Vodicama“, malo Vas je povrijedila izjava njihovog „modnog mačka“ po pitanju Vašeg odijevanja?

-Meni je sve to bilo malo smiješno da je od mase učesnika na tom CMC festivalu našao da komentariše samo nas pet ili šest, a to su Neda Ukraden, Zlatko Pejaković, Žera.., koji su mega popularni i još nekog Nenu Murića. Hajdemo reći bila mi je čast što me komentirao, ali bijelo odijelo koje sam ja tu večer imao na sebe, koje sam specijalno naručio u Mostaru, ja sam se u njemu jako dobro osjećao.

Ko se brine o Vašem stajlingu?

-Na početku sam imao modne stiliste, a onda sam vremenom shvatio da me često obuku u nešto u čemu se ne osjećam dobro. Onda sam riješio da se malo više sam potrudim po tom pitanju. Sada nije teško, jer tu je internet, modni blogovi, meni je bitno da se osjećam ugodno i da je materijal kvalitetan.

Da li postoji nešto loše s Vaših nastupa što ćete pamtiti?

-Bilo je to na početku moje karijere, imao sam nastup u jednom sarajevskom restoranu kada je došlo neko društvo, koje je samo po sebi bilo pomalo čudno. Kada su se ponapijali krenuli su prema muzičarima, htjeli su da nas polome, ali onda smo mi pobjegli kroz prozor kuhinje i tako se spasili.

Imate bend na nastupima kojeg sačinjava sedam muzičara?

-Ja sam oduvijek bio mišljenja da iza svakog pjevača moraju da stoje muzičari, dobri muzičari, koji su nekad važniji i od samog pjevača. Jer kada iza sebe imate armiju vrsnih muzičara, onda karijera ide naprijed. Ja danas kada vidim neke starije, popularne pjevače, koji su prije imali također orkestar iza sebe, a danas imaju samo jednog muzičara, to je po meni veliki nazadak.

Očigledno da Vam treba jedan dobar, regionalni hit. Kada bi s jedne strane pjesmu ponudio Hari Mata Hari, a s druge Dino Merlin, kojem biste se prilagodili?

-Hahaha, odlično novinarsko i konkretno pitanje. Slažem se da mi treba jedan regionalni hit, s Harijem sam sarađivao i odabrao bih Dinu Merlina. Do tada idem dalje, ovih dana treba da objavim jedan pravi ljetni hit.

Da li se osjećate Sarajlijom?

-Uhhh, malo golicavo pitanje. Ali, evo ovako, i u mojim rodnim Rožajama mi kažu da sam dugo u Sarajevu, a ja kažem da sam pola pola.