Portal 072info

Neplodnost je problem koji pogađa sve više parova u svijetu

couple have a sex on bed

U praksi, najčešći uzroci neplodnosti muškarca su kriptorhizam (nespušteni testis) i testikularna disgenezija, (nedostatak testisa) opstruktivne promjene sistema izvodnih kanala testisa, torzija i tumori, upale virusnog porijekla, odnosno orhitis.

Značajno mjesto u nastanku neplodnosti mogu imati infekcije urogenitalnog trakta, povišena temperatura skrotuma (mošnja) kao posljedica varikokele (proširenje vena u skrotumu) te endokrina oboljenja, genetičke abnormalnosti, imunološki faktori i sistemske bolesti.

Infekcije urinarnog trakta izazivaju nastanak spermatoksičnih slobodnih kiseoničkih radikala, infekcije prostate, sjemenih kesica, epididimisa (uvrnuta cijev koja se nalazi u zadnjem dijelu svakog testisa) i mokraćne cijevi, zatim seksualno prenosive bolesti kakve su gonoreja i klamidija trahomatis, HIV i dr.

Također, treba naglasiti da do neplodnosti mogu dovesti i određeni lijekovi, toksini, zračenje i stil života (naprimjer konzumiranje nikotina, alkohol i droga).

Dijagnostički postupak kod neplodnosti muškarca je postepen. Osnov za donošenje važnih odluka vezanih za tretman neplodnosti je analiza sjemene tečnosti. Njome se procjenjuje volumen sjemene tečnosti, ukupan broj spermatozoida, pokretljivost te progresivna pokretljivost, vitalnost i morfologija.

Ponekad muškarci s vrlo niskim brojem spermija mogu imati potomstvo, a opet oni s normalnim brojem ne mogu.

Ukoliko su vrijednosti sjemene tečnosti u okviru referentnih vrijednosti po kriterijima međunarodne zdravstvene organizacije, jedan test je dovoljan, ali ako su one abnormalne, analizu treba ponoviti.

Antibiotici ili operacija

Liječenje muške neplodnosti zavisi od raznih etioloških faktora, a spermiogram je ključna pretraga.

U slučaju izolacije bakterija iz ejakulata ili brisa uretre, potrebna je antibiotska terapija. Ukoliko postoji varikokela, pristupa se operativnom zahvatu.

Pri dijagnostici i liječenju neplodnosti, u nekim slučajevima, nužan je multidisciplinarni pristup, kada se uključuju urolozi, ginekolozi, endokrinolozi i genetičari.

Preporučuje se uporedno ispitivanje ženskog i muškog partnera te redovni pregledi kod urologa.

Podijelite članak