Nestašica stiže najesen: Sve više će se građana vraćati na selo…

Zbog ekonomske krize u svijetu koja je nastala kao posljedica lock downa uslijed koronavirusa, ali i ranijih stečenih preduslova, realno je očekivati nestašicu hrane, a možda čak i glad u svijetu. Iako smo zemlja sa plodnim regijama, ni mi nismo izuzetak. Trebaće preživjeti. Kao usporedbu, farmer iz Kozarca Jusuf Arifagić navodi Švedsku koja je svojim građanima nedavno izdala garanciju da mogu dvije godine biti obezbijeđeni neophodnim namirnicama, čak da se ništa ne uveze i ništa ne radi. Naša zemlja, nažalost, gotovo da i nema robnih rezervi.

Timovi na njivama

Arifagić se već pet godina bori sa administracijom u našoj zemlji, ministarstvima poljoprivrede, pravobranilaštvima i izabranim predstavnicima vlasti u USK-u i Bosanskom Petrovcu kako bi dobio državno poljoprivredno zemljište u najam da ga obrađuje. To mu nikad nije dopušteno, jer postoje lobiji koji nad poljoprivrednim zemljištem fiktivno zgrću poticaje i prazne državne kase dok zemlja propada. Bolje je prošao u Republici Srpskoj, gdje se više cijene poljoprivrednici i domaćini sa farmama, ali i dalje radi i u USK-u zakupljujući zemlju Srba koji se nisu vratili.

Vlada predviđa gubitak 50.000, ali daj Bože da ne izgubimo 100.000 radnih mjesta u toku pola godine, kaže Jusuf
Pored tako sumorne slike, Arifagić i dalje uspješno radi i pun je optimizma.
– Život je pred nama, vidjećemo. Ja sam uspio preorganizovati našu firmu, u posljednje vrijeme bio sam prisiljen zbog korone podijeliti radnike u tri grupe. Jedni od drugih su potpuno izolovani, rade u timovima, jer mi smo morali izaći na njive i zasijati dobra. Nisam mogao povlačiti ljude pred koronom, nego smo morali ići direktno u boj, na njive i u sjetvu. Mi se ne možemo osloniti na dobavu, jer je sad sve u prekidu i zastoju, moramo sami proizvoditi sve i biti neovisni. Neka jednih 14 dana kod kuće u karantinu, drugi neka su u štali i neka rade, drugačije ne može. Ne daj Bože da se šta desi, ko će nahraniti i pomusti tolike krave. A sve skupa zasijali smo sedam hiljada duluma zemlje i primio sam u Kozarcu još tri radnika, ispričao nam je Arifagić.
U USK-u, gdje imaju samo pedesetak krava na kojima im stoje robne rezerve, uskoro bi na teži način mogli shvatiti da više vrijede tri radna mjesta u štali nego poticaji i štele kod političkih prvaka koji nisu našli za shodno pomoći kako ne bi bilo masovnih otpuštanja i rezanja troškova.
– Mislim da kroz nove investicije, stvaranje novih vrijednosti, kroz pokušaj zadržavanja radnih mjesta i održavanjem potrošnje, mi koliko-toliko možemo pomoći našoj ekonomiji, ali sa ovim mjerama koje su uvele vlade entiteta neće se uspjeti ništa. Nama će nestašica već najesen pokucati na vrata, a dogodine bi moglo biti i gore, cijeni Arifagić.

Zdravlje i hrana

Pobornici teorija zavjera bi rekli da je sve ovo dio plana, ali za poljoprivrednika kakav je Arifagić svakako je svejedno, jer nijedna sila ni vlast zemlju ne ore, ona otima gotovo.
– Definitivno, svjetski poredak je već promijenjen, globalizam u kojem je protok ljudi i robe išao svjetlosnom brzinom preko noći je obustavljen. U poimanju svakog čovjeka današnjice samo su dvije stvari, da je zdrav i da ima šta jesti. Sve ostalo što je do jučer činilo moderan svijet gotovo da je postalo nebitno u očima pojedinca koji ima jasan vid. Zato će pod pritiskom korone mnogi pronaći spas u selima, u prirodi, zaključuje Arifagić.

Oslobođenje