Nevjerovatna ispovijest fudbalera: Greškom uhapšen kao član Pink Pantera u Dubaiju i prošao pakao

Mladen Lazarević ispričao je svoju nevjerovatnu priču kada su mu prisjele pripreme crno-bijelih iz 2007. godine, kada je bio tema broj 1 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima jer je pomiješan sa članom ozloglašene kriminalne bande.

Bivši fudbaler Partizana Mladen Lazarević, prošao je veliku dramu kada su crno-bijeli 2007. godine otišli u Dubai na pripreme za novu sezonu. Već na aerodromu po dolasku u zemlju je uhapšen, a zatim i sproveden u zatvor u pustinji, gdje je vidio scene kao u filmovima.

Oduzet mu je pasoš čim je došao na pasošku kontrolu, i nakon toga je čak tri sata cijela ekipa čekala da se riješi problem. Na kraju su svi otišli, a njemu su poslije pet sati dali pasoš bez ikakvog objašnjenja.

On nije ni znao da je odmah zatim dobio pratnju agenta koji je u stopu pratio svaki njegov korak dok je bio u Dubaiju. Čim su pripreme završene, njegove torbe su zaplijenjene, a on uhapšen na aerodromu, kada je ekipa trebala da se vrati za Beograd.

– U tom trenutku ja više nisam bio Mladen Lazarević, član Partizana i mladi reprezentativac, već član najtraženije kriminalne grupe na svijetu Pink Panter – počeo je svoju ispovijest u emisiji “Iza rešetaka”, Mašana Lekića.

On je opisao i kako se sve to izdešavalo…

– Partizan 2007. / 2008. dobijamo poziv da idemo u Dubai na pripreme. Klub je odlučio da vrati titulu, došlo je dosta dobrih igrača. Slijećemo u Dubai, poslije redovne pasoške kontrole moj pasoš ostaje zadržan. Igrači su počeli da dobacuju da li je moguće da čekamo samo tebe, da čekamo tri sata. Pošto su imali organiziran prijevoz, svi fudbaleri su otišli, ja sam ostao sa sportskim direktorom Gordanom Petrićem na aerodromu i poslije pet sati dobijam pasoš nazad bez ikakvog objašnjenja i odlazimo u hotel – ispričao je Lazarević, koji nije bio svjestan kakav mu tek pakao predstoji.

– To je većini igrača bio prvi susret sa Dubaijem, svi smo bili oduševljeni, poslije treninga smo obilazili grad i znamenitosti. Posljednje veče nam je tadašnji trener Miroslav Đukić dao slobodno veče, otišli smo u Hard-rok kafe, gdje smo se fenomenalno proveli do ranih jutarnjih sati. I onda se sutradan spremamo za povratak kući. Dolazimo na jedan od najvećih aerodroma na svijetu, koji u okviru toga sadrži mnogo brenidranih radnji. U tom momentu moji saigrači su prošli, ja predajem pasoš i policajac uzima moj pasoš, stavlja ga na pregled i u tom trenutku kreće haos… Pale se sirene, dva policajca dolaze, upere dvije puške u mene i vidio sam da sam u problemu.

– Nisam znao šta se dešava. Cijela ekipa je išla zajedno, obustavljaju let dok nisu uzeli moje torbe, koje su bile na moje ime. Obje su imale zajedno 70 kilograma. Uzimaju obje i sprovode me u prvu policijsku stanicu, koja je bila u sklopu aerodroma. Tu je bio jedan policajac koji je bio za kompjuterom. Čekao sam tri četiri sata, i nisu mi se obratili za to vrijeme, kad god sam ih pitao nešto na engleskom. U jednom momentu poslije toga mi je zazvonio telefon, dozvolili su mi da se javim, zvao me je Marko Vjetrović, tada portparol kluba i rekao mi je da će igrači odletjeti, a da će on doći po mene u najkraćem mogućem roku. Dok su provjeravali moj pasoš, prolazile su mi razne misli kroz glavu…

– U jednom trenutku me policajci odvode za ruku i stavljaju me u maricu. U jednom dijelu marice je bila Kineskinja, u drugom ja. Kada su zatvorili maricu, ona mi je tražila telefon. Ja odlučim da joj dam telefon, svakako ne može nikoga da pozove. Okrenula je kao kod nas 064 i još petnaestak brojeva i počele su ruke da joj se tresu. kroz glavu mi prolazi da li je moguće da ću napraviti problem zbog kineskinje i telefona koji nema kredita. Ona mi je vratila telefon, drhtale su joj ruke, a policajci su to vidjeli i krenuli smo put zatvora. Napustili smo grad i ulazimo u pustinju. Dolazimo u zatvor koji je žute boje kao pijesak.

– Kada sam ušao u muški dio zatvora, stvarno sam se uplašio, iako sam vjerovao da će se ubrzo riješiti nešto, jer stvarno ništa nisam uradio. Robijaši su izgledali kao na filmu, nisam vjerovao da ću od standardnog prvotimca Partizana doći u takav zatvor u Dubaiju. Na sve to, otežavajuća okolnost je bila što nisam imao kredita, nikoga nisam mogao da kontaktiram. Policajac me je ispitivao 15 minuta i rekao mi je da će me isporučiti u Abu Dabi. U tom trenutku nastaje haos, tuča u zatvoru. Policajci su se okupili, ja sam se sklonio sa strane.

– Poslije toga me zove Marko Vjetrović i ipak mi kaže da će me vratiti na aerodrom. Tada me je vidio po povratku na aerodrom, ali nije mogao da dođe do mene. Rekao mi je da će sve biti u redu, da je Partizan potegao veze preko kluba Al Nasr, koji su držali policajci.

– Poslije određenog vremena, vidio sam kada su oni došli, to je bilo dvadesetak sati od mog hapšenja. Bukvalno se cijeli aerodrom sklanjao od njih dok nisu došli do mene. Oni su samo izašli poslije toga. Rekao mi je poslije Marko da ću dobiti dva policajca koji će biti uz mene dok se sve ne riješi. Tada su policajci uzeli torbe, odveli su me do hotela i u tom trenutku se mijenja cijela priča. Vode me do hotela gdje sam bio, vraćaju me u sobu na 37. spratu. Sjedim sam u sobi, prošlo je cijelo ludilo, dolazim do prozora, gledam grad, odlučujem da prespavam. Gledam u one dvije torbe u kojima ima svega, osim nečega da se pojede.

Sutradan ujutru vidio je o čemu je riječ, tek kada je upalio TV. Vidio je vijest na arapskom, o najvećoj pljački u historiji Dubaija i njegovu sliku na TV-u. Tada je shvatio da je za sve u Dubaiju on član kriminalne grupe Pink Panter, koji se zove i preziva isto kao on.

– Četvrtog dana Marko je saznao da će dobiti pasoš, oduzeli su mu pratnju i krenuli smo taksijem na aerodrom da pokupim pasoš i odem iz zemlje. U tom trenutku se vozač iza nas zakucao u naš taksi. Zovu policiju, taksista kaže da ne smijemo da napustimo vozilo, a Marko kaže da će me ponovo uhapsiti, jer nemam pasoš kod sebe. Na kraju smo uspjeli da se dogovorimo sa taksistom da nas pusti i da kažu da nismo ni bili u vozilu. Uzeli smo drugi taksi i otišli u policijsku stanicu.

Kada je mislio da je to sve, uslijedila je nova drama, kada mi se sve u momentu srušilo. Ispostavilo se da je u pitanju šala njegovog kuma.

– Kada sam došao u hotel, gledam torbe, sve spakovano i u jednom momentu mi zvoni telefon. Razmišljam da li da se javim, bilo mi je bitno samo da odem. Ipak sam se javio, predstavila se kao Nataša Negovanović. Rekla je da je iz ambasade Srbije u Dubaiju i rekla je da ne napuštam hotel i da ću u narednih pola sata biti uhapšen.

– To mi je bio najteži trenutak. Sve mi je prošlo kroz glavu, prizor iz zatvora… Tada čujem smijeh u pozadini i uvidio sam da je u pozadini šala, to je bio moj kum, koji je postavio neku djevojku da priča – u dahu je ispričao Mladen Lazarević, koji sada nosi dres Mačve.

Telegraf.rs