AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Ovogodišnje izdanje programa Modul Memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS početkom aprila otvorila je izložba “Ožiljci” fotografa Paula Lowea u Historijskom muzeju u Sarajevu, a u nešto više od mjesec, kroz 16 programa iz osam zemalja, kroz različite forme tematski će se baviti umjetničkom percepcijom radikalnih iskustava nastalim kao posljedica ratova.

Bavit će se i načinima da se ta užasna iskustva iskoriste za kreiranje kulture sjećanja koja bi bila most prema kreiranju boljeg i plemenitijeg društva za buduće generacije.

Većina sadržaja, zbog epidemiološke situacije te u interesu sigurnosti publike, bit će realizirana u online formatu.

O Modulu Memorije, njegovoj osnovnoj ideji i planovima za Faktor je govorio direktor MESS-a Nihad Kreševljaković.

Modul Memorije i ove godine donosi zanimljiv program. Koliko je zapravo teško bilo šta planirati u pandemijskim uvjetima kada je sve neizvjesno, i kakav je odaziv publike do sada, prema Vašim saznanjima?

– Teško je zbog nemogućnosti da bilo šta isplanirate. Mi npr. za Festival MESS imamo dvije opcije. Jednu u slučaju da bude moguće imati gostujuće predstave i drugu za slučaj da ni u oktobru stanje u BiH neće biti dovoljno dobro da bi se Festival organizirao. Isto je i sa Modulom Memorije. Znate da veliki broj ljudi na početku prošle godine nije mogao ni pretpostaviti da će godinu poslije situacija biti ne ista, već zapravo puno gora. U više navrata smo iskusili to da nismo bili u mogućnosti realizirati planirane aktivnosti. Zbog toga i ove godine Modul Memorije uglavnom je baziran na online programima, a sudeći po ovome dosad imamo dosta dobar odziv publike iako manji nego prošle godine u ova doba kada smo također realizirali online programe. Ipak, mislim da je važno da se čuva kontinuitet aktivnosti, rada, a nama je također trenutno prioritet čuvati zdravlje i sigurnost naše publike.

Modul Memorije jedinstven je Festival jer mu je glavna zadaća podsjetiti nas koliko je važno njegovati kulturu sjećanja. Šta smo mi bez kulture sjećanja, jesmo li svjesni njene važnosti?

– Od početka, osnovna tema Modula Meorije bila je relacija između uma i emocija, interakcija između inteligencije, ljubavi i etike, odnos između nauke i umjetnosti, odnosno između umjetnosti i sjećanja. Zanimalo nas je i pitanje načina pamćenja vlastitog iskustva. Zanimala nas je umjetnost kao sinteza estetike i etike. Pitanja koja je postavljao Modul Memorije promatrana su kroz prizmu umjetnosti posebno istražujući relaciju između rata i umjetnosti, odnosno efekte rata i općenito radikalnih situacija na umjetnost. Kao takav, on zagovara važnost sjećanja općenito, a kao osnov za kreiranje kulture sjećanja preferira umjetnost kao najvažniji trag o prošlim vremenima. Kultura sjećanja je još u razvojnom procesu ovdje i njen najveći neprijatelje je prokleto “ali” sa kojim se uvijek želi skrenuti pažnja sa odgovornosti. Nama ovdje u BiH je neophodna kultura sjećanja kao način da se dođe do istine i pomirenja, ali za takvo nešto potrebna je prevashodno politička volja koju još ne vidimo s obzirom na to da političari nerijetko sjećanja i bol koju sjećanja sadrže koriste kao sredstvo manipulacije.

Na Festivalu posebno priznanje bit će dodijeljeno rediteljici Jasmili Žbanić, koja kroz svoje uglavnom nagrađivane filmove slijedi ideju Festivala. Dijeli nas još nekoliko dana do dodjele Oscara, pa Vas moram pitati kakva su Vaša predviđanja. Hoće li Jasmila osvojiti tu vrijednu nagradu američke akademije, i šta bi to značilo za nas, posebno zbog tematike kojom se film bavi?

– Što se tiče Oscara, naravno da bih kao i svi volio da ga osvoji. Gledao sam film i opisao sam ga tako da su mi se slike nastavile vrtjeti u glavi i trajati danima nakon što sam odgledao odjavnu špicu. To je zaista veliki film. Ne sumnjam da i film i Jasmila Žbanić sigurno zaslužuju tu nagradu. Bitno je sigurno, ako članovi Akdemije prepoznaju važnost teme kojom se film bavi, ali više bih volio da smo mi ovdje svjesni koliko je važan ne samo “Quo Vadis, Aida?”, već sve ono što je Jasmila Žbanić do sada uradila. Zbog toga mi je drago da ove godine ispred programa Modul Memorije Festivala MESS dodjeljujemo našu nagradu Jasmili Žbanić i to za njen svekupni umjetnički rad, za doprinos kreiranju kulture pamćenja, afirmaciji ljudskih prava i sloboda, te uspostavljanju temelja za bolje uzajamno razumijevanje među ljudima.

Jasmila Žbanić je zaista primjer umjetničke i ljudske posvećenosti koja u potpunosti objedinjuje najviše estetske i etičke standarde. Meni bi značilo da Jasmila Žbanić osvoji Oscara, ali mi je važnije da mi ovdje znamo i ko je Jasmila Žbanić i da prepoznajemo i poštujemo vrijednost njenog rada. Drugim rječima, važnije od toga da u Bosnu dođe još jedan Oscar, meni je bitnije da ovdje imamo Jasmilu Žbanić ili Danisa Tanovića. Zahvaljujući njima, možda nam neko od mladih ljudi ipak i ostane u ovoj našoj državi. Volio bih da mi sami napokon počnemo poštovati velike ljude iz našeg komšiluka, a kako bi se pomakli iz ovog mediokritetskog mulja u kome se trenutno nalazimo kao društvo.

Zadatak umjetnosti je da otvara probleme i popravlja svijet. Koliko je u tom smislu umjetnost doprinijela u BiH? Konkretno i Festival koji vodite?

– Po meni, umjetnost više ukazuje na svijet u kome živimo i svojevrsna je refleksija vremena i prostora u kome živimo. Umjetnost je svjedočanstvo. Ipak, mislim da umjetnici i umjetnice jesu značajno doprinijeli da pored svih užasa u kojim živimo povremeno osjetimo i neku ljepotu, i nadu, i da kroz nju pronalazimo neko izgubljeno dobro u sebi. Umjetnost, tj. umjetnice i umjetnici, a među njima i Festival MESS bio je među prvim koji je nerijetko započinjao, otvarao komunikaciju, dijalog, a to je jedini način da se krene sa mrtve tačke. Mi u BiH imamo dobru umjetnost i lošu politiku koja je između ostalog nerijetko i neprijateljski raspoložena prema umjetnicama i umjetnicima ne razumijevajući uopće njenu važnost za društvo. Volio bih da nekad, jednog dana u budućnosti, imamo dobru politiku… I dobru umjetnost.