Nije poziv na seks: Šta se krije iza provokativnog oblačenja?

Nesigurne žene tako privlače mušku pažnju, a ima i onih koje se lijepo osjećaju “jer imaju šta da pokažu”. Dubok dekolte i uska garderoba nisu poziv na seks, pišu “Večernje novosti”

Kaže se da odijelo ne čini čovjeka, ali svakako šalje poruku o njemu. U to se uvjeravamo svakodnevno kada nam se ljudi obraćaju sa poštovanjem kad smo u skupocjenom odijelu, a ni ne primjećuju nas u farmerkama i majici. 

A kad žena odluči da se razgoliši, nađe se pod naročitom lupom okoline. Da li joj je samo vruće ili želi da pošalje drugu poruku velikim dekolteom? Da li hoće da mami poglede i uzdahe muškaraca ili za komentare i ne haje?

Psihoterapeut OLI metoda Ivana Đorđević podsjeća da je doživljaj da li je nešto provokativno društveno određen. Pa tako, većina Afrikanki koje žive kao nomadi su poprilično golišave, što niko ne doživljava kao provokaciju. Opet, u pojedinim arapskim zemljama se ženama sudi samo zato što su obukle europsku haljinu koja po našem poimanju nije izazovna.

“Ako naša definicija provokativnog oblačenja podrazumijeva ekstremne primjere “oskudne” garderobe, osoba koja je golišava, prema nekim psihološkim teorijama ima potrebu da površinski smanji “teritoriju” odvojenosti sa spoljnim svijetom. U tom smislu, izražava potrebu za stapanje sa istim. U osnovi je strah od nesposobnosti opstanka kao individue. U pozadini je ideja da nije vrijedna i da stapajući se u masu može to da sakrije. S druge strane, u nekim slučajevima, provokativno oblačenje može biti izraz suprotne potrebe, da privuče pažnju na sebe kao “hrabrija” od ostalih pripadnica nježnijeg pola. U oba slučaja, uključen je manjak samopouzdanja”, primjećuje Đorđevićeva.

Oblačenje ništa ne govori o vrlinama, manama i moralu žene, izričita Đorđevićeva, ali ne treba zaboraviti da drugi ljudi formiraju sliku o nama baš na osnovu oblačenja. Tako će se muškarci uvijek okrenuti za provokativno odjevenom djevojkom, ali će takvu nazivati pogrdnim imenima i rijetko odvesti pred oltar.

“Zbog osjećaja ljubomore, dešava se da partner brani oblačenje koje je po njemu isuviše izazovno. Paradoksalno je što ih je ista ta djevojka privukla kad se oblačila provokativno, ali nakon ostvarivanja veze, postavljaju zahtjev da se to promijeni. Taj muškarac ne vjeruje da može da zadrži interes dotične devojke, pa je najlakši način da kontroliše situaciju, da je učini neprivlačnom za druge”, objašnjava Đorđevićeva.

Ni posao nije operisan od dvostrukih standarda. Istraživanja pokazuju da ženu koja se oblači provokativno na radnom mjestu okolina doživljava kao slabu, zavisnu i emotivnu i ona gubi priliku da bude shvaćena ozbiljno, naročito od strane muškaraca, otkriva psiholog.

“Zanimljivo je što bi isti ti muškarci rado izašli na sastanak sa takvom djevojkom. Žene, s druge strane, umjesto da imaju više razumijevanja u smislu podrške, biraju da takvu osobu distanciraju jer je doživljavaju kao prijetnju u smislu seksualnog rivala” kaže Đorđevićeva.

I na kraju, motiva za provokativno oblačenje ima koliko i žena na ovom svijetu, zaključuje, ističući da ne treba generalizovati.

“Nesigurne žene oblače se tako da bi privukle pažnju muškaraca, druge se lijepo osjećaju u svojoj koži i na njih ne utiče mišljenje okruženja. Starije možda priželjkuju odigravanje uloge mlade žene koju su već proživjele. Ali, nikako nije motiv da budu napastvovane. I to je važno istaći jer se provlači kao uobičajena ideja da je provokativno oblačenje poziv na seks. Kad se žena razgoliti, kao da je lakše da se provuče opravdana ideja o seksualnom nasilju, što je nedopustvo” zaključuje Đorđevićeva.