Njemačka traži radnike – od inženjera do njegovatelja

Skoro da ne prođe dan da se u medijima zemalja Zapadnog Balkana ne objavi tekst o navodno velikim šansama za zapošljavanje u Njemačkoj.

Tu su svjedočanstva ljudi koji su uspjeli, forumaša koji i drugima preporučuju da spakuju sve u dva kofera i krenu, često i fantastične priče da sve ide brzo i lahko, bez ikakve birokratije i da ekonomski najmoćnija zemlja Evrope, samo čeka da joj se javite pa da vas zaposli. Tako su nedavno mediji na albanskom jeziku javili da je trenutno 46.000 radnih mjesta u Njemačkoj rezervisano samo za ljude sa Kosova i iz Albanije. Ispostavilo se da je dio priče čista naučna fantastika, piše “Deutsche Welle“…

“Izvor te brojke koju pominjete je internet stranica Make it in Germany, to je zvanični višejezični onlajn-portal za stranu stručnu radnu snagu koji vode njemačko ministarstvo privrede i rada i Savezna agencija za rad”, objašnjava Kea Deker, poslovna direktorica u centrali njemačke Agencije za rad koja se bavi migrantima zainteresovanim za rad u Njemačkoj.

Dekerova za DW raskrinkava mit o tome da su radna mjesta “rezervisana” za državljane ove ili one zemlje:

“Sva ponuđena mjesta na tom portalu su Agenciji za rad prijavile firme kao mjesta koja treba popuniti radnom snagom iz inostranstva. Ponuda je tu za sve zainteresovane sa kvalifikacijama i nije upućena isključivo albanskim građankama i građanima.”

Ko je na “pozitivnoj listi”?

Stranica “Make it in Germany” postoji i na bosanskom jeziku (http://www.make-it-in-germany.ba/) i nudi svim zainteresovanima da sa nekoliko klikova dođu do preporuka (upitnik se ipak popunjava na engleskom ili njemačkom). U zavisnosti od toga da li želite da radite, studirate ili završite zanat, iz koje zemlje dolazite i gdje ste stekli diplomu, algoritam preporučuje najbolje opcije. Ovdje se teoretski mogu prijaviti i Nijemci, ali Kea Deker objašnjava da su pomenutih 46.000 mjesta odabrani u onim oblastima gdje Njemačkoj već godinama manjka stručnjaka. Kada je dokazano da u zemlji nema dovoljno stručnjaka u nekoj oblasti, onda poslodavci imaju pravni osnov da zaposle ljude iz inostranstva.

“Među visokoobrazovanima se prije svega traži radna snaga u takozvanim MINT-zanimanjima (oblasti matematike, informatike, prirodnih nauka, tehnike). Njemačkoj prije svega trebaju dobro kvalifikovani radnici. Ali da bi neko radio u Njemačkoj, on ne mora nužno biti visoko obrazovan”, navodi Dekerova.

Podsjeća da je prije tri godine olakšan dolazak i onih sa srednjim obrazovanjem ukoliko njihovo zanimanje stoji na takozvanoj “pozitivnoj listi”, imaju odgovarajuću diplomu koja se priznaje u Njemačkoj i ponudu za konkretno radno mjesto. Na “pozitivnoj listi” godinama se traže njegovatelji starih lica, vodoinstalateri, željezničari, zidari, varioci, električari, programeri… Od prošlog oktobra čak postoji mogućnost oročenog zapošljavanja nekvalifikovanih radnika.

Umjesto traženja azila

Pristup tržištu rada u prethodnom periodu je posebno olakšavan i reklamiran na prostoru BiH i ostalih zemalja Zapadnog Balkana koje su, do izbijanja izbjegličke krize, bile glavne zemlje porijekla tražilaca azila. Sada su Srbija, BiH, Makedonija, Kosovo, Albanija i Crna Gora na listi takozvanih “sigurnih zemalja porijekla”, a Berlin nastoji da njihovim građanima približi legalne načine dolaska i ostanka u Njemačkoj. Oni koji se ipak i dalje odlučuju da potraže azil tu imaju mršave šanse:

“Ne postoji pristup njemačkom tržištu rada ukoliko dozvola boravka ne počiva na priznavanju izbjegličkog statusa ili trpljenom statusu”. Manje od jedan odsto potražilaca azila sa Zapadnog Balkana zaista dobije azil u Njemačkoj.