NK Čelik: Da li je vrijeme da investitori objasne svrhu svog postojanja?

Čelikje  jučer poražen u Mostaru od ekipe Zrinjskog. Bilbija je svojim hat-trickom  ‘potopio’ ekipu sa Bilinog polja, a jučerašnji dan je donio veliku sramotu za zenički tim.

Svaki poraz u igri je bolan na svoj način, ali ono što se desi na samoj utakmici slijed je stvari koje se dese na terenu i već nakon tuširanja igrača u svlačionici, sve se brzo zaboravi, jer vas ubrzo čeka nova utakmica. Poraz je sastavni dio sporta i ako ga razumijete, onda vam je jasno da je sportsko nadmetanje izazov koji vas stavlja u iskušenja iz nedjelje u nedjelju, iz utakmice u utakmicu.

Puno bolnije od poraza je odnos koji klub ima prema svojim igračima, navijačima, trenerima, omladincima.

A Čelik je jučer pao na tom ispitu. Puno bolnije od tri gola Bilbije je činjenica da omladinci koji su jučer trebali igrati svoje utakmice u Hercegovini, nisu otputovali na iste. Razlog je bizaran. Nije bilo autobusa kojim bi se tri selekcije Zeničana prebacile do Mostara odnosno Širokog Brijega.

U juniorskoj konkurenciji Čelik nakon deset kola zauzima posljednje 14. mjesto sa svega dva osvojena boda. Kod kadeta su nakon 13 kola na desetom mjestu, a ispod njih su samo dvije ekipe Tuzla City i GOŠK, ekipe koje gotovo da i nemaju omladinskog pogona, ili su tek u procesu stvaranja. Pioniri stoje nešto bolje i nalaze se na šestom mjestu na tabeli.

Neodlazak na utakmicu povlači sankcije i sigurno daje to samo po sebi demotivirajuće za omladince, ali je puno veća šteta nanesena načinom na koji je došlo do toga da klub bude kažnjen.

U maju ove godine Olgun Aydin je poslao poruku navijačima da ne treba da brinu i ako klub napusti Premijer ligu te da će u narednom periodu krenuti izgradnja modernih trening terena za rad i funkcionisanje prvog tima, ali i buduće Akademije za rad sa omladincima.

Šest mjeseci kasnije imamo situaciju da omladinci nemaju autobus za putovanja, a o novim terenima za trening da ne govorimo.

Neodlazak omladinaca i poraz od Zrinjskog otvorili su dosta pitanja, a društvene mreže jednostavno gore.

Nije tajna da turski investitor(i) nisu ispunili sve obaveze prema fudbalerima iz prvog tima. Kašnjenje plata i rata u seniorskom timu postalo je dodatno opterećenje za sve u i oko kluba. Dobro obaviješteni izvori oko kluba tvrde da su pojedinim igračima isplaćene plate i da prema njima nema kašnjenja niti jedne konvertibilne marke, dok su neki igrači u minusu po nekoliko plata.

Upitnika iznad Bilinog polja je puno, a zvaničnih odgovora jako malo. Ono što je sigurno je da je atmosfera narušena, da se nešto ‘kuha’ iza zatvorenih vrata i da bi vrlo brzo moglo sve imati katastrofalne posljedice po sam klub.

Subjektivno mišljenje je da je o(p)stanak u Premijer ligi BiH bio veliki zalogaj, u najmanju ruku bespotreban. Možda je bilo bolje jednu ili dvije sezone provesti u nižem rangu, posložiti stvari u klubu na zdrave osnove i krenuti u priču potpunog ozdravljenja kluba.

Jasno je da su očekivanja od investitora velika, ali su i ljudi iz Turske morali da znaju da nije dovoljno zvati se investitorom, nego i opravdati povjerenje dobijeno na skupštini Čelika. Makar u pravljenju sistema i regulisanja odnosa u klubu na način da cijeli sistem djelovanja prilagodiš postavljanju zdravih temelja za funkcionisanje.

Do sada to nismo vidjeli od Olguna Aydina i njegovih saradnika, pa smo sigurni da će nešto morati napraviti u tom pogledu. Vrlo brzo, inače epilog svega je više nego jasan…