Noć koja se ne zaboravlja: Suze i nada na pragovima novih domova, dok Donja Jablanica i Konjic još traže pravdu

Obnova domova za ove porodice znači više od krova nad glavom – znači povratak dostojanstva i nade. Tuga za izgubljenim je duboka i traje, ali život ide dalje.

Život se polako vraća u poplavama pogođenim područjima u Donjoj Jablanici i okolini Konjica. Kažu, žrtve ne mogu zaboraviti, ali život se mora nastaviti.

Nakon više od godinu od poplava, slika na terenu je potpuno drugačija. Donja Jablanica polako ali sigurno poprima novi oblik.

Mustafa Begović iz Donje Jablanice sjeća se te kobne noći. Njegova i komšijina kuća su potpuno nestale.

Kada sam izašao na vrata, to je bio haos, ubij Bože je bilo. Bila je moja familija i došli su iz Civilne zaštite po njih, zvali su i mene, ja sam rekao da neću, nisam bježao za vrijeme rata neću ni sada.

Te slike nikada se ne mogu zaboraviti. Te noći, obilne padavine u sjevernoj Hercegovini i centralnoj Bosni pretvorile su se u bujice koje su nosile mulj, kamenje i pijesak.

Danas s nadom u bolje sutra i novim počecima, oni koji su to preživjeli, kažu, idu dalje. Mustafa je sretan u novom domu.

Hvala Bogu, dobio sam ja kuću novu, prizemlje, sprat i potkrovlje, tu je moja komplet familija. I sestri sam dao i sprat i potkrovlje.

Avdo Šehić sam je, svojim sredstvima, obnovio kuću. Kaže, nije mogao da čeka, ali zbog svega što je preživio, ni danas nije miran.

Ima straha, ja sam prije deset dana izašao iz bolnice. Poslije svega, čim je kiša, mene nervoza uhvati.

Prvi mještani Buturović Polja kod Konjica, koji su ostali bez kuća, počeli su useljavati u nove domove. Muhamed Sultić, čija je kuća uništena potpuno u Trusini, dobio je novi dom u Buturović Polju.

Prvo jutro, drago ti – ostao si živ, drugo jutro si shvatio da sad nemaš ništa, što si pedeset godina kućio više nemaš. Zahvaljujući organizaciji Pomozi.ba, dobio sam 100.000 i pošto su mi rekli da nije za praviti tu gdje je bila, tražio sam ovdje u Buturović Polju i nađem kuću, bila pokrivena, samo vjetar bacio crijep, od komšije Hrvata koji je otišao u Hercegovinu negdje i kupim pa prekrajam, radim, objašnjava nam.

Muhamed Sultić nije daleko od mjesta gdje je nekada živio. Ipak, srce ga vuče starom domu.

Ja sam uoči godišnjice poplava uselio u svoju kuću. Jeste neobično, ali pošto je ovo mahala, svi se znamo, uglavnom, dobro je, ali nema dana da ne odem kod brata gore, on je ostao gore, odem i posjetim, sa sjetom nam priča Sultić.

Jasmina Hakalović iz Trusine nedavno je sa svojom porodicom započela novi život u novom domu u Buturović Polju. Kaže, nikada neće zaboraviti šta se desilo te noći, ali život se mora nastaviti.

Pomozi.ba nam je pomogao i svako je pomagao koliko je mogao: i rodbina i komšiluk i svakome hvala ko je dao bilo šta. Imamo još fasadu, ima nešto još, ali unutra glavno smo završili i naše je.

Proces obnove se odvija intenzivno kako bi se osigurali stambeni uslovi za sve pogođene. Porodice useljavaju u novoizgrađene objekte.

Iz Općine Jablanica kažu da je zaista puno ljudi i organizacija učestvovalo u pomoći unesrećenima. Svi domovi koji su uništeni su u fazi izgradnje ili su već izgrađeni.

Poznato je već da Pomozi.ba gradi dvadeset objekata od kojih je šesnaest na lokalitetu novog naselja, četiri se grade zasebno na privatnim parcelama. Kroz podršku EU, gradiće se pet stambenih objekata, dvadeset četiri su oštećena i za sanaciju su, Islamska zajednica gradi tri objekta u naselju Zlate.

Kaže da je i privreda obeštećena osamdeset do osamdeset pet posto.

Volim da kažem – državu čine ljudi i institucije, tako da smo svi mi se, kao država, uključili svako u okviru svojih mogućnosti, svi građani, od onih poziva humanitarnih do većih donacija, donacija EU, Islamske zajednice i ono što je obezbijeđeno putem Federacije, svi zajednički učestvujemo u rješavanju problema i vraćanju života u normalu, rekao je Kovačević.

Život se vraća, svi nastavljaju dalje, a istraga o tragediji u Donjoj Jablanici ponovo je iz Tužilaštva HNK-a vraćena u POSKOK. Ključno pitanje na koje se očekuje odgovor tokom istrage jeste da li je tragediju izazvala isključivo prirodna nepogoda ili je pogoršana radom kamenoloma na brdu iznad naselja.

Na to mještani samo odmahuju glavom. Nažalost, ne misle da će se išta riješiti i da će neko odgovarati.