Nova Putinova meta je Bosna i Hercegovina?

Ukoliko bi Rusija ili bilo koji drugi strani akter, htio da dovede do destabilizacije ovog regiona primarna meta takvih aktivnosti bi morala da bude BiH, a ne Srbija, smatra Jasmin Mujanović, politički analitičar instituta Istok-Zapad za Balkan i konsultant za politiku fondacije Friedrich Ebert.

U intervju za Radio Slobodna Evropa Mujanović pojašnjava svoju tezu iznijetu u nedavnom autorskom tekstu za “Foreign Affairs” da je nova meta ruskog predsjednika na Balkanu BiH, preko predsjednika Repubilike Srpske Milorada Dodika, ali i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića.

Tome, kako smatra, doprinose sve topliji odnosi Zagreba prema Kremlju, ali i generalna i alarmantna težnja balkanskih lidera da se okreću neoautoritaranim vladarima. S jedne strane prema Moskvi, a druge prema Ankari.

RSE: U nedavnom tekstu za “Foreign Affairs” napisali ste da će nakon Makedonije i Crne Gore sljedeća glavna meta ruskog destruktivnog djelovanja u regiji biti BiH. Predviđate da bi to moglo biti veoma nasilno. Na čemu temeljite ove tvrdnje?

Mujanović: Temeljim to primarno na samoj činjenici da je Bosna i Hercegovina uvijek bila strateški i geopolitički centar čitavog našeg regiona. To je bilo očigledno i tokom XX stoljeća ako gledamo i četrdesete i devedesete godine, a naravno tako je ostalo i dan danas. To jeste mala ironija u smislu da BiH nije ni najveća, niti najsnažnija, niti najbogatija država u regionu već jednostavno ima tu poziciju. I naravno da tu postoje neki značajni interesi i za naše susjede i za neke ključne međunarodne aktere.

Za Rusiju je primarno važno i, da kažemo, interesantno što je ta zemlja toliko podijeljena i dok god Bosna i Hercegovina ostane nestabilna čitav Zapadni Balkan ostaje nestabilan. A to je Rusiji u svakom smislu u interesu, jer sadašnja politika Moskve, odnosno režima Vladmira Putina, je u stvari u tome da širi i haos i nestabilnost širom svijeta, širom Evrope. U krajnjem, u interesu Rusije je destablizacija EU i čitavog NATO saveza.

RSE: Ali mnogi drugi analitičari smatraju da je Srbija najvažnija u interesima Moskve na Balkanu, šta mislite o tome?

Mujanović: Srbija je itekako važna tu nema nikakve dileme, Srbija je velika država što se tiče naših uslova i odnosi Aleksandra Vučića i prije toga predsjednika (Tomislava) Nikolića su itekako bliski i naravno da postoji ta vojna instalacija u Nišu i druge stvari. Međutim Srbija se i zbog svoje istorije i zbog svoje pozicije ne može vidjeti kao centar ruskog angažmana, zbog toga što Srbija nije toliko bliska sa EU i Amerikom kao što je BiH.

Nije stvar u tome da je BiH toliko važna ili da zvanično Sarajavo ima jasnu i čistu politiku prema Zapadu, znamo svi koliko je podijeljena BiH, međutim samo naglašavam tu činjenicu da većina američkog i evropskog angažmana i ranije i danas je u istorijskom smislu uvijek fokusirana na BiH. Kao i činjenicu da, ukoliko bi neko Rusija ili bilo koji drugi strani akter, htio da dovede do destabilizacije ovog regiona, primarna meta takvih aktivnosti bi morala da bude BiH, a ne Srbija.

RSE: Interesantno, Srbija je ovih dana najavila pisanje deklaracije “o zaštiti srpskih interesa na svim teritorijima na kojima žive Srbi”, prevashodno se odnosi na Srbe u RS, ali su i crnogorski predstavnici iz proruskog Demokratskog fronta (DF) najavili učešće u pisanju deklaracije …..Ovo je mnoge podsjetilo na vrijeme Memoranduma iz 1987. Mislite li da u ovome ima incijative ili makar podrške Moskve?

Mujanović: Sigurno da ima, međutim moramo biti realni. Znate kako je (Karl) Marx rekao da se istorija ponavlja dva puta, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Ovo meni više liči na farsu. Znam da neki spominju da ih ovo podsjeća na poznati san o Memorandumu (SANU), ali meni ovo najviše liči kao jednu predstavu, primarno za zvanični Beograd i Aleksandra Vučića, da nastavi da rješava kosovsko pitanje, odnosno da konačno priznaju nezavisnost Kosova.

Sa druge strane, Vučiću to otvara priliku da nastavi da glumi nekog ultranacionalistu, da bi ustvari imao taj prostor sa njegove lijeve strane, da iskoristi da uradi neke malo progresivnije i reformističkije stvari poput priznavanja Kosova.

Naravno da će oko deklaracije biti i buke i debate i silne drame i sigurno je da će ljudi poput gospodina (Milorada) Dodika u BiH, to iskorištavati i koristiti taj dokument. Međutim, ne shvatam to kao nekakav ozbiljan politički dokument.

No opet, sve što se dešava u ovom regionu, što može izazvati i haos i sukobe, ne mislim fizičke sukobe, već nestabilnost, to je svakako u interesu Rusije. To je standardna ruska priča. Gdje god mogu da ubace malo vatre u tu debatu, oni će to vrlo jednostavno i vrlo jeftino uraditi. A kako sam rekao u onom članku za Foreign Affairs, ovaj region je itekako jeftin za ruske aktivnosti.

RSE: Kad je riječ o tom članku u kojem ste apostrofirali Milorada Dodika i Dragana Čovića, kako su se po vašem mišljenju predsjednik Republike Srpske, Dodik i Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, našli u istoj klupi kao klijenti Moskve?

Mujanović: Prvo se moramo podsjetiti da je veza između gospodina Čovića i gospodina Dodika stara veza. To savezništvo koje postoji između Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), neću reći, decenijama ali sigurno od kako su obojica postali ključni akteri u bh. politici. U tom smislu tu nema ništa novo. Takođe nema ništa novo u činjenici da je Milorad Dodik jedan od glavnih, da kažemo, prijatelja Moskve u BiH i njihov ključni igrač u čitavnom regionu, dok je ta veza sa Draganom Čovićem, relativno nova.

Ja sam iznio taj stav da sve što se momentalno dešava u Hrvatskoj oko Agrokora, gdje smo vidjeli da su Sberbanka i još neki ključini ruski kreditori postali ustvari ključni ljudi i ključni akteri u čitavoj toj priči, jer mislim da se u stvari preko Agrokora i preko zvaničnog Zagreba vodi ta čitava afera između Dragana Čovića i Rusije.

Ja, naravno, ne mislim da su interesi i zvanični stav HDZ i u Hrvatskoj i u BiH toliko bliski sa Rusijom, kao što su stavovi SNSD-a, međutim, očigledno je da svi oni jednostavno vide priliku da, što se tiče ruskog angažmana, im budu neki novi saveznici i novi kreditori, jednostavno priliku da oni budu neka nova velesila u regionu i samo se pripremaju za to. Pogotovo imajući u vidu tu činjenicu da svi smatraju da se takozvani američki, britanski i zapadnjački “dan” na Balkanu završio ili barem da se završava.

RSE: A šta mislite o sve češćem insistiranju Hrvata na trećem entitetu. I da li je, prema vašem mišljenju, opasna svaka daljnja fragmentacija BiH?

Mujanović: Svaka dalja fragamentacija BiH je apsolutno opasna, primarno za građane BiH. Uvijek govorim ljudima ovdje u Vašintonu ili Briselu, da mi imamo jedan vrlo jednostavan problem u BiH, pa čak i čitavom regionu, a to je činjenica da su svi naši politički sistemi uglavnom u duši ostali autoritarni. Iako imamo relativno slobodne izbore i parlamente itd…politička kultura, pogotovo među elitama, je uglavnom autoritarna. I ako uzmete jednu autoritarnu političku kulturu i podijelite je na jedan, dva ili koliko god, ne vidim razlog zbog čega bi tako podijeljena autoritarna kultura odjednom postala demokratska.

Ako pogledamo stanje u jednom od dva entiteta BiH, Repulici Srpskoj, vidimo da je što se tiče demokratskih prava građana situacija apsolutno skandalozna, čak i gora nego u ostalim dijelovima BiH i sigurno gora nego u ostalim dijelovima regiona. Ideja trećeg entiteta u BiH, tog takozvanog hrvatskog entiteta, ne bi ništa uradila na tome da pomogne ili uvaži prava građana Hrvata ili bilo kojih drugih u BiH.

Ako se Dragan Čović ili bilo koji politički akter zalaže za stvarne reforme u toj državi, moramo da krenemo u ozbiljne ustavne reforme, koje će biti bazirane na svim ozbiljnim, modernim demokratskim društvima, a ne da se vraćamo ili kopiramo nekadašnji aparthejd Južne Afrike ili slične nebuloze. Ne mislim da ima ikakve realne šanse da će se to dogoditi, ali je tužno za zajednicu bh. Hrvata da se još uvijek sanja o tome i da nismo kolektivno kao društvo spremni da krenemo prema ozbiljnim političkim reformama.

RSE: Ono što je posljednjih nekoliko sedmica posebno interesantno su brojne izjave hrvatskih političara, nekih aktivnih i relevantnih, poput predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, nekih i manje, poput sina bivšeg hrvatskog predsjednika (Franje) Tuđmana, Miroslava Tuđmana, a potom i pisanja medija o BiH kao nekakvom leglu islamskih terorista. Operisalo se različitim brojkama od nekoliko stotina do čak više hiljada. Šta mislite zašto i u koju svrhu?

Mujanović: Moramo se suočiti sa činjenicom da je moderni HDZ u Zagrebu postao jedna prilično radikalna desničarska stranka, ne samo zbog njihovih asociranja sa nekim stvarno radikalnim desničarima, poput Zlatka Hasanbegovića i ostalih u prošlom mandatu, već i zato što znamo da unutar te stranke postoje neki radikalno desni igrači. Tu je i čitava priča oko poznate sporne ploče (Jasenovac) i “starog hrvatskog pozdrava” (Za dom spremni), kako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to opisala, i to je, na žalost, nova dinamika u hrvatskoj politici. Naravno da unutar te politike tu postoje neke stare težnje i želje da se, ne znam da li bih to nazvao tako, ali da se osvete za sve ono što se desilo tokom 90-ih godina, tokom rata u BiH, te neke ideje i projekti koje je tadašnja vlast imala prema BiH.

Sa druge strane, naravno da tu postoji ta ruska veza. Apsolutno da je Rusiji u interesu da se širi ta priča da je BiH gnijezdo ekstremizma i da to sigurno zvuči veoma slično onome što gospodin Dodik već govori godinama.

RSE: Ali Hrvatska je članica EU

Mujanović: Jeste, ali mi vidimo i u ostalim države koje su članice EU, poput Mađarske, Slovačke i pa čak odnedavno i Poljske, sa kojom Rusija ima težak odnos, kao i ostalih, da je Moskva počela da finansira različite desničarske ekstremiste u svim tim državama i da čak u nekim slučajevima, poput Mađarske i Slovačke, postoje prilično bliski odnosi između vlada i Moskve.

Ja vjerujem da je ovo još uvijek neki sami početak udvaranja između Zagreba i Moskve, znamo da predsjednica ide u Moskvu u narednih par dana. Otvara se novo igralište, da kažem tako, a sve što Hrvatska radi po pitanju BiH, sve to smatram i doživljavam kao jednu vrstu udvaranja sa hrvatske strane svojoj novoj publici u Rusiji.

RSE: Hrvatski se politički predstavnici u BiH stalno oslanjaju na Hrvatsku, srpski na Srbiju, obje ove države se formalno pozivaju na to pravo po Dejtonskom sporazumu. Budući da bošnjački politički predstavnici nemaju sličnog susjeda, lider Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović je u više navrata u Turskoj tražio svog zaštitnika. Koliko takvi potezi doprinose fragmentaciji drustva i kakve mogu biti posljedice?

Mujanović: Vrlo negativne. Vidite, mi imamo generalni problem, Vi ste to nazvali fragamntacija, to je apsolutno tačno. Međutim ja bih dodao još nešto, a to je da mi vidimo da svi politički lideri u BiH, pa čak i regionu, doživljavaju kao svoje najbliže internacionalne saveznike ili najbolje prijatelje, lidere i režime autoritarnih država.

Turska je u ovom momentu, moramo shvatiti, diktatura predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, pogotovo nakon takozvanog pokušaja državnog udara koji smo vidjeli prošle godine. Takođe, tu je blisko savezništvo između Banjaluke, Beograda i Moskve, naravno, Rusija je autoritarna država. A vidimo takođe da se zvanični Zagreb, pa i njihove kolege u Mostaru odnosno HDZ-u, sve više udvaraju tim takozvanim neliberalnim liderima i strankama u centralnoj Evropi, primarno, u takozvanoj Višegradskoj grupi, kao i Poljskoj i tako dalje.

To je za mene veoma alarmantna stvar, da naši lideri u BiH, pa i čitavom regionu se modeliraju i smatraju da je neki novi ideološki model za njih zapravo novi neoautoritarizam.

Problem je dakle u autoritarizmu. To što neke stranke možda upotrebljavaju populističke metode da bi pobijedili na izborima nije nova priča. Ali nova priča jeste taj drastični alarmantni pravac prema punom i čistom autoritarizmu u čitavoj istočnoj Evropi.

Toga se najviše bojim. I sigurno da što se tiče SDA i Bakira Izetbegovića, njihovi odnosi sa AKP strankom i sa Erdoğanom su veoma veoma opasni. Ne zbog te islamističke teze koju neki provlače, poput predsjednice Hrvatske, već zbog tog pitanja autoritarizma i neliberalizma i faktički uništavanja demokratskog sistema u BiH, pa i čitavom regionu.