Novinarka se prisjetila početka rata u BiH: “Vidim slične stvari sada u SAD”

Američka novinarka Elizabeth Rubin u novoj kolumni uporedila je situaciju u SAD, koja je skoro kulumirala zbog izbora za predsjednika te države, s ratom u Bosni i Hercegovini.

Prisjetila se stana u srcu Baščaršije u kojem je živjela tih ratnih godina, ali i vjerovanja Sarajlija da rata jednostavno neće biti.

“Budim se tokom noći zbog halcunacija i snova, a više ne zaspim. Očigledno da nisam sama u ovom stanju”, piše na početku kolumne.

Elizabeth se prisjeća sarajevskih dana dok su ljudi tražili nestale članove porodice nakon rata.

“Gledajući šta se događa širom zemlje, slike iz rata u BiH i drugih civilnih ratova, uvukle su se u moju rutinu i nesanicu”, piše ona.

Pita se, kada su se bijes i strah pretvorili u nasilje?

Stanovanje sa Dragom i Verom

Kako piše, živjela je u Sarajevu tokom rata na Baščaršiji s Verom i Dragom, te njihovim psom.

Vera je bila pjesnikinja i urednica novina u 50-im godinama, uvjerena da rat nikada u Bosnu neće doći, prenosi The Intercept.

“Sarajlije nisu vjerovale da će rat doći ikada u njihov prelijepi grad, nastanjen između planina”, piše ona.

U ovoj zemlji su, kako piše, bili izmiješani muslimani, kršćani, Jevreji i svi su živjeli zajedno, pa i u braku.

Vera je bila Hrvatica, a njen bivši muž Hrvat i Jevrej.

Drago je bio penzionisani ekonomista i direktor banke, te Srbin.

Ustvari, cijela zgrada je bila puna ljudi iz takvih brakova.

Drago je govorio Veri da je naivna jer vjeruje da rata neće biti.

“Rat u Bosni će biti duži i krvaviji nego bilo gdje drugo“, rekao bi on.

Njih dvoje bi se teško usaglasili u bilo čemu.

“Šutnja ili zatvor”

Kako piše, Drago je uvijek očekivao najgore. Tako je tokom 1992. godine, došao do porodične farme gdje je nekada bio načelnik. Bosanski Srbi su, kako piše, već odredili autonomne zone i pripremali su se na nezavisnu državu.

“Drago je čuo da Ratko Mladić, karizmatični komandir bosanskih Srba koji je odgovoran za vodstvo masakra 8000 muškaraca i dječaka u Srebenici, regrutuje muškarce za njegovu vojsku. Tada je Drago urgirao muškarcima da se odupru Mladiću i ostanu kući, sve dok ga prijatelj nije upozorio da se ušuti. U suprotnom, bit će bačen u zatvor ili ubijen”, piše ona.

Na putu kući, vidio je paravojnike s bradama i dugom kosom.

“Četnici su se vratili”, napisala je ona.

Radovan Karadžić, lider Bosanskih Srba, bio je obožavalac četnika. Obećao je da će muslimani iz ove zemlje, kako je napisala, gorjeti u paklu ako Bosna proglasi nezavisnost.

“U aprilu 1992. godine, Sarajlije su i dalje vjerovale u mir, jer su ga željeli. Jer su ga osjećali. Nisu mogli razumjeti da bi iko želio rat”, piše i podsjeća na marširanje u ovom gradu tog mjeseca.

Građani su nosili tada slike Josipa Broza Tite, nostalgični za vladavinom kada su svi bili Jugosloveni.

BiH je dobila internacionalno priznanje 6. aprila. I opsada je počela, navodi.

“Opsada Sarajeva, najduža u historiji moderne Europe, bila je brutalna i izvrnuta, i intimna, zato jer je bilo nepojmljivo da se prijatelji i komšije okrenu jedni protiv drugih… Kako bi mogli? Jedan bosansko-hrvatski pisac i bokser kojeg sam poznavala ostao je da odbrani grad, a njegov najbolji prijatelj bio je na strani bosanskih Srba”, navodi.

Spremni na nasilje

Ona ovo poredi sa situacijom u SAD u vrijeme kada se bira između Donalda Trumpa i Joe Bidena, kao predsjedničkih kandidata.

Tako navodi primjer kada su građani spremni na nasilje ukoliko pobijedi neki drugi kandidat.

“Njihove pristalice žive jedni uz druge. Neki su i u istoj porodici. Poznaju se jako dobro… svi su naoružani”, piše ona.

Prisjeća se kako ju je Drago zvao “magarče”, a sada nastoji da ne bude takva.

Njena prijateljica, koja je inače pobjegla iz Irana s devet godina, ne voli njeno poređenje s Sarajevom.

“Tog trenutka kada nas bilo ko pokuša porediti s historijama drugih država, isključujem se. To se nikada neće desiti ovdje”, smatra ona.

“Dijelom se slažem. SAD ne dijele istu historiju ili politiku, kao BiH”, piše Elizabeth.

Kaže da se tu mora uzeti u obzir i ljudska priroda, kako ljudi koriste poricanje da bi preživjeli.

Navodi i kako su dvije strane, koje su trebale nastupati zajedno, sada se okrenule jedna prema drugoj.

“Ideja da je jedna strana elitna, a druga radnička klasa su zablude“, navodi ona.

Kaže da, uprkos mnogim razlikama u viđenjima, građani SAD neće otići putem Balkana, jer je to scenario iz noćne more.

Na kraju, Elizabeth opisuje nedavni san, kada je došla na zabavu u Sarajevu, s planom da iznenadi Veru. Nisu se vidjele 20 godina.

“Zauzeta je i izgleda ljuta… grli me. Obje plačemo kod kamina… Uzimam kćerku za ruku kako bih joj pokazala sobu”, piše ona i tada se u snu prikazuje gospodin Methody, filozof u kojeg se svi uzdaju.

Šapće joj:

“Bit stvari je teška, a ovo nisu normalna vremena… Nije vrijeme normalnih uzoraka i posljedica”, kaže i nestaje.