Screenshot 4 91
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Sjedio sam u osvit 1. maja 1986. godine u nezaboravnim Konaovskim dvorima. Lagani povjetarac donosio je tog prekrasnog sunčanog dana miris behara i janjetine ispod peke. Na rubu živaca, u popularnom dubrovačkom zaleđu, iščekivao sam svoju porciju slasti. I konačno – konobar! Ali, praznih ruku i sa prestravljenim pogledom, piše Depo.

– Puklo je, puklo je, dragi moj – gotovo da uzvikuje.
– Šta je puklo? Ražanj, peka?!
– Ma, atomska centrala. Tamo kod Rusa. Kažu ode cijeli svijet u neku stvar.
– Pa, dobro, puklo, sta ćemo sada? Nije to kod nas, nego daleko, daleko. – smirujem ga. – Nego šta je sa mojim mesom i krompirićima?
– Oprostite, sad će…

Uh, još se sjećam tih slasnih zalogaja. Kako je samo korica bila rumena, a tek slatki krompir iz Konavla! Još kada se sve zalijeva rujnim vino iz podruma Cavtata i najružniji dan postaje lijep kao iz bajke. Punog stomaka i zadovoljenih bahanalijskih čula lakše se misli, pita.

– Dobro, što je to bilo, kakva atomska centrala?
– Zove se nekako crno, ja, Černobil. Očekuju da će radijacija iz njenog reaktora zahvatiti cijelu Europu, svijet – stručno će mi momak što je zadužen za ražanj. Očito neki student što je našao dobru proljetno-ljetnu gažu za dopunsku zaradu.
– Spreman je Rus na sve, neće dati radioaktivnim zrakama da se šire – smirujem situaciju, dvoumeći se da naručim još frtalj kile janjetine, onako za dezerta.
– Samo da ne stigne do Hercegovine – ponovo će onaj konobar.
– Zašto Hercegovine?
– Od tamo dobijamo meso!
– A, odakle dobijate Gajgerove brojače?
– Vjerujte da ne znam. Odoh pitati gazdu.

Uskoro se vratio s dvije litre vina i, kao da mi je pročitao misli, sa frtalj mesa od plećke. Još se sjećam kako se pušilo i omamljivalo mirisalo.

– Izvolite, gazda časti. Kaže da ga odavno niko nije tako nasmijao… Ako smijem pitati, šta biste brojali s tim Gajgerom?
– Grame u kilogramu vašeg pečenja.
– To! Ne brinite, naš kuhar ima dobru vagu, još se niko nije žalio.

…Tih dana 1986., uoči 1. Maja, nekadašnjeg velikog praznika ražnjeva i roštilja, veselilo me to zezanje uz miris rumene janjetine. Ali, sada, ipak, mislim da smo trebali imati Gajgerove brojače kada smo išli kod Gojka i drugih u onim gastro logama oko Jablanice. Sve više mi jarana od hećima čuju – manje mesa. Pogotovo pečenog!

Znam sve je to od one černobilske radijacije, a ne od nekih lipida, triglicerida, holesterola.

Jer, ko zna koliko smo tona te nuklearne janjetine u slast smazali po glavi stanovnika u proteklih 35 prvih majeva i ostalih pučkih svetkovina. Srećom da je stigla korona da nam, bar, smanji te gajgere, hoću reći ražnjeve.