O životu i još koječemu: Žene koje nikad nemaju šta za obući

Nekada davno u nekoj dalekoj zemlji živio je jedan car koji je jako volio lijepu odjeću, a najviše od svega je volio kupovati novu odjeću i kititi se, ma koliko ga bogatstva koštala nova odjeća. Bio je opsjednut svojom pojavom i ništa drugo nije pobuđivalo njegov interes doli skupocjena odijela kojim bi zadivio svoje podanike. Za njegovu opsesiju čula su dva prevaranta koja su osmislila priču kako izrađuju najljepšu odjeću, a car je pohitao da uposli te tkalce koji bi za njega izgradili odijelo najljepše od svih.

Ogromni ormari

Prevaranti su pri tome uzimali skupocjenu tkaninu i trpali je u torbe da bi poslije zaradili od te tkanine, dok su se istovremeno pretvarali da izrađuju odijelo za cara. Niko od carevih ministara nije htio priznati da ne vidi odijelo koje tkalci šiju, pa su ubijedili cara kako su vidjeli najljepše odijelo ikada. I sam car je povjerovao u tu priču, te na kraju pred narod izašao – gol. U želji da impresioniraju druge svojom odjećom i pojavom, prednjačimo mi – žene. Prate se trendovi, kupuje odjeća nad odjećom, naručuje se preko interneta, šiju se haljine od posebnih tkanina za posebne prilike, a čudno – nikad se u ormaru nema šta za obući. Možda u ovom vremenu više nego ikada prije u historiji čovječanstva svi mi možemo za relativno pristojne novce obezbijediti sebi mnoštvo stilskih kombinacija za svaku priliku. Basic majice uz sakoe, traperice i tenisice postale su odjevna kombinacija koja je napokon prihvatljiva u poslovnom okruženju. Odijela, za koja se ne moraju peglati shopping kartice i plaćati u 24 rate, dostupna su u svakoj trgovini high-street brendova. Suknje do malo ispod koljena odgovaraju gotovo svakoj visini i građi tijela. Trenerke, koje se danas također mogu kobinirati uz kapute i različite stilove jakni, mogu se nabaviti za jako prihvatljiv novac. Kako onda da postoji toliko žena sa ogromnim ormarima prepunim odjeće, koje beznadežno zure u taj komad namještaja i ne nalaze baš ništa što bi mogle obući? Još su prije toga spiskale svu ušteđevinu na neki novi trend, npr. šešir i satensku haljinu, koje mogu nositi samo u posebnim prilikama?

Stil je u glavi, ne u novčaniku. Ormar može biti pun, a i novčanik može biti pun i opet imati toliko stvari za iskombinirati i izgledati dotjerano, svježe i lijepo. Nekada sam bila poput cara iz Andersenove bajke i doslovce svake sedmice sam udovoljavala porivu da kupujem stvari koje vidim u reklamama, časopisima ili člancima o trendovima. Peglala sam kartice, jednu, drugu, davala ušteđevinu na stvari koje bi tek dolazile u trgovine, samo da bih zadovoljila tu svoju trenutnu potrebu da se osjećam svježom, sređenom, a potom bih očajno posmatrala ormar ne uspijevajući složiti adekvatnu kombinaciju za posao ili opuštenu šetnju. Grabila bih prvo što bi mi došlo pod ruku. Tako sam se ponašala i sa kozmetikom, parfemima i modnim dodacima. Kupovala bih jedno na drugo. Sve kako bih impresionirala svoj čudni imaginarij superžene. Naporno bih radila za krpice, pa ubjeđivala sebe da nemam ništa za obući.

Poklonila stvari

Ne znam kako se tačno počela dešavati promjena u meni, ali znam da je kulminiralo dolaskom korone. Presložila sam ormare, izvukla stare stvari koje ne nosim i poklonila ih onima kojima je potrebnije. One u kojima se još lijepo osjećam, a stoje duže vremena, odnijela sam na popravku, hemijsko čišćenje i sortirala ih. Sve mi se čini, osim onih osnovnih stvari – čarape, veš – odjevni predmeti bez kojih zaista ne bih mogla funkcionisati jesu upravo odijela i trenerke. Time su životi nas žena 21. stoljeća itekako olakšani, jer ne moramo nositi steznike, krinoline i ostale komplikovane spreme kako bismo djelotvorno obnašale naše funkcije žene. Dovoljno je nekoliko čistih i skladnih odjevnih komada, čista kosa i kap šminke. Te da ne kukamo svakodnevno kako nemamo šta obući.