Očuh je zlostavljao šest godina, a kada je progovorila, majka joj nije vjerovala!

Svaka četvrta djevojčica žrtva ja seksualnih predatora.

Pravi otac za sedmogodišnjakinju nikad nije mario, ali pravi pakao počeo je tek kad se majka preudala. Pristao, naizgled pristojan muškarac koji je ušao u njihov život vrlo se brzo razotkrio kao seksualni zlostavljač najniže vrste. Djevojčica je patila u tišini, podnoseći sve vrste seksualnih odnosa koje prakticiraju odrasli, sve do svoje 13 godine. Šta joj očuh radi kad je mama na poslu, kako je dira kad je uspavljuje, šta se događa kada završe u automobilu nakon što je on povede na tobožnje sportske aktivnosti… malena je često pokušavala natuknuti mami. Opirala se ostajati sama s očuhom, žalila se da ne želi s njim ići automobilom, odbijala je ići na spavanje dok mama ne dođe…

Signali su bili dječje neizravni, ali majka se nikad nije potrudila prozreti kakva je njihova pozadina i stvarno značenje. U trinaestoj je tortura čudovišta pod krinkom očuha postala nepodnošljiva i trauma se počela izlijevati nedvosmisleno, rječnikom odraslih ljudi.

Do reakcije, međutim, nije došlo. Majka nije povjerovala ni riječi, a sumnjala je u njezine riječi i razrednica. Nesretna, izbezumljena trinaestogodišnjakinja na kraju je stala i pred školsku psihologinju. Napokon je neko ozbiljno shvatio rijeku tuge i riječi koja je tekla iz zlostavljane djevojčice.

Do trenutka kad je zlostavljač izveden na sud, djevojčica je svoju šest godina dugu priču, prepunu detalja kakve je prerano da u toj dobi vidi i na televiziji, morala ispričati šest, sedam puta. Užasne detalje iznosila je u školi, centru za socijalni rad, u policiji, pred vještacima… Nova mora trajala je duže od godine i po, a majka je cijelo vrijeme odbijala prihvatiti istinu.

Bila je nepokolebljiva u pokušajima da sve uvjeri kako dijete izmišlja samo da bi ocrnilo očuha jer želi da se on odseli – prisjećaju se psiholozi koji su tih dana često razgovarali i s majkom i s kćeri.

– Nažalost, takav je stav zauzela i baka i ostatak porodice i djevojčica je ostala sama, maksimalno traumatizirana, na kraju razdirana osjećajem krivnje što je uopće progovorila. Majku nije omekšalo ni to što joj je dijete završilo u domu. Naprotiv, kad bi nazvala, svoju bi djevojčicu optuživala da joj oduzima muža. I dijete se slomilo. Da bi spasila majčin brak i sreću, uoči početka sudskog procesa napisala je pisamce kako želi povući iskaz o seksualnom zlostavljanju. Uslijedilo je novo vještačenje i nova potvrda; djevojčica jest seksualno zlostavljana. Pismo je bilo samo pokušaj da kupi maminu ljubav.

Zlostavljač je dobio višegodišnju zatvorsku kaznu, trenutačno je iza rešetaka, a djevojčica stasa u djevojku i sada polazi srednju školu. I dalje je u domu.

– Redovito dolazi i kod nas u Polikliniku za zaštitu djece. Trauma koju je doživjela dvostruka je: uz užas koji je prošla s očuhom, strašna je trauma kada joj najbliži ne vjeruju i činjenica da ju je majka zapravo odbacila. Od toga se nije lako oporaviti ni uz stručnu pomoć. Sreća je da u široj porodici postoji osoba u koju je stekla povjerenje. Pomažemo da se taj odnos razvije kako bi kroz život ipak imala nekog svog, neko utočište. Sada se redovito školuje i nadamo se da će izrasti u osobu koja će se dalje uspješno nositi sa životom – kaže dr. psihologije Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, koja ističe kako nije rijetkost da majka poriče stvarnost.

– To su šokantne situacije i katkada je ženi lakše odbiti prihvatiti istinu nego preuzeti odgovornost za izbor muškarca i činjenicu da je godinama živjela s čvrsto zatvorenim očima. Na sreću, većina smogne snage i suoči se s istinom. S takvim se iskušenjem sretnu roditelji svake četvrte djevojčice i šestog dječaka, koliko ih je u Hrvatskoj, prema posljednjim istraživanjima, žrtva nekog oblika seksualnog zlostavljanja.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE