Od 80 studenata, samo njih 7 želi ostati u BiH

“U Evropskoj uniji, prosječno 360 doktora ide na 100 hiljada stanovnika. U Bosni i Hercegovini je taj broj dvostruko manji”, kaže dr. Jahić

Ajdin Trumić je zajedno s roditeljima, prije nekoliko dana dočekao svoju fakultetsku diplomu. Svršeni student Elektrotehnike Univerziteta u Tuzli 25. juna je već u Ambasadi Njemačke zatražio vizu.

“Vidim se tamo. Međutim žalosno je to da država ulaže u nas, ovdje stječemo znanje i onda odemo vani. Tamo, niko u nas ne uloži ni jedan euro i mi idemo kod njih. Uz vrlo malo prakse oni će dobiti super stručnjake. Ja sam predao zahtjev za takozvanu plavu kartu, jer visokoobrazovani kadrovi tako apliciraju. Još uvijek čekam rezultate da vidim hoću li dobiti vizu”, priča Trumić, piše Radio Slobodna Evropa.

Odlazaka je, kaže, sve više, a kada se uvede ovaj zakon o određenim olakšicama, misli da će odlazaka biti još više.

“To je žalosno, ali je tako. Ja imam podršku roditelja i brata, a u Njemačkoj imam i familije. Tako da… Imam podršku”, kaže Trumić.

Već je poznato da iz Bosne i Hercegovine sve više mladih odlazi u zemlje Zapadne Europe, posebno mladih doktora i elektroinžinjera. Međutim, nije ovo samo problem Bosne i Hercegovine nego i zemalja regije.

Olivera Sadiković je magistrirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, a inače je u ovom gradu i dugogodišnja medicinska sestra na Univerzitetskom kliničkom centru. Olivera je i asistentica na Medicinskom fakultetu i kaže nam da svaki dan gleda kako je zdravstvenih radnika, ali i budućih medicinara sve manje.

“Mislim da ljudi odlaze u jedan sigurniji ambijent i sigurniji sistem. Ja nemam namjeru otići i smatram da sam to nekada ranije trebala učiniti. Međutim, brine me šta će se dešavati u narednom periodu. Prema mom mišljenju, medicinski radnici imaju razloga da odlaze ako teže nečemu što se zove sigurniji sistem”, istaknula je Olivera.

Adin Mehmedovski iz Breze diplomirao je na Rudarsko građevinsko geološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Već je aplicirao za posao u brojna preduzeća, ali odgovora još uvijek nema.

“Završi se fakultet, trudite se, radite, za četiri godine položite 50 predmeta i onda nekoga molite za posao. Na Zapadu kada završite fakultet ljudi vas odmah čekaju s poslom. Dobijete stipendiju da biste ostali kod njih raditi. Ja sam studirao četiri godine i ovdje nisam uspio nikada ostvariti stipendiju”, rekao nam je Adin koji se nada da će ipak ostvariti svoju priliku i kao inžinjer se zaposliti u rudniku u Brezi.

Iz Bosne i Hercegovine najviše odlazi mladih iz medicinskog sektora. To je i logično, kaže ugledni doktor Elmir Jahić, jer svi oni koji su ovdje stekli kvalitetno medicinsko znanje su itekako dobro došli u bilo koju zemlju Zapadne Evrope.

“Nedavno sam razgovarao sa svojim kolegom, profesorom na Medicinskom fakultetu koji kaže da od 80 studenata, samo njih 7 želi ostati u BiH. Znači, 90 posto njih već želi otići”, navodi Jahić.

Doktor Jahić upozorava da su građani Bosne i Hercegovine u vrhu evropske ljestvice po smrtnosti od kardiovaskularnih oboljenja, a sve je manje doktora.

“U Evropskoj uniji, prosječno 360 doktora ide na 100 hiljada stanovnika. U Bosni i Hercegovini je taj broj dvostruko manji”, kaže dr. Jahić.

Prosječna starost doktora u BiH je oko 57 godina, a prema podacima Ljekarske komore Federacije BiH 600 doktora je već napustilo BiH.

“A kada ovim podacima dodamo doktore koji nisu išli putem Ljekarske komore, nego su odmah predali dokumente za zemlje Zapadne Evrope, kada govorimo o doktorima iz drugog bosanskohercegovačko entiteta ili iz Brčko Distrikta onda je zaista taj broj daleko veći. U BiH nije trend da odlaze stariji doktori, nego mladi ljudi i zato su ovakvi podaci alarmantna činjenica. Kada svemu ovome dodamo činjenicu da se ljudi ovdje zapošljavaju rodbinskim ili stranačkim vezama, onda dobijemo jasan pokazatelj zašto imamo trend odlaska mladih doktora”, istaknuo je ugledni tuzlanski doktor, dr. Elmir Jahić.

Dekan Prirodno matematičkog fakulteta u Tuzli Vedad Pašić smatra da je ključni razlog za odlazak mladih iz BiH politička nesigurnost u ovoj zemlji, ali i potpuni poremećaj sistema vrijednosti.

“Nažalost, znanje više nije glavni pokretač društvenog progresa, a što bi moralo da bude. Društveni progres, ovdje, pokrenut je od strane političkih oligarhija, a ne od ljudi koji su stručnjaci. I naravno da kada najbolja mjesta dobivaju ljudi koji ne bi mogli voditi niti najmanju mjesnu zajednicu a kamoli državu onda dolazi do obeshrabrenja. I zato ljudi odlaze”, smatra istaknuti profesor Pašić.

Autor: Radio Slobodna Evropa