Od epidemije usamljenosti godišnje premine 870.000 ljudi

Gotovo svaka šesta osoba u svijetu osjeća usamljenost, a ona se povezuje s više od 870.000 smrti godišnje, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije. Oko 16 posto svjetske populacije, odnosno 1,3 milijarde ljudi, suočava se s tim problemom.

Socijalna izolacija pogađa do trećine starijih i četvrtine mladih, pa dio stručnjaka govori o „epidemiji usamljenosti“, prenosi HINA.

Usamljenost ne utiče samo na raspoloženje nego i na fizičko zdravlje – povećava stres, narušava san, slabi imunitet i povećava rizik od hroničnih bolesti. Psihijatar Darko Marčinko upozorava da je riječ o ozbiljnom javnozdravstvenom problemu, prenosi HINA.

Važno je razlikovati usamljenost i samoću. Usamljenost je subjektivni osjećaj nepovezanosti, dok je samoća fizička odvojenost. Čovjek može biti među ljudima, a ipak se osjećati usamljeno – presudna je kvaliteta odnosa, ne njihov broj.

U praksi se usamljenost često ne prepoznaje direktno, nego kroz simptome poput nesanice, anksioznosti, razdražljivosti, osjećaja praznine ili fizičkih tegoba. Ljudi je rijetko navode kao glavni problem zbog stigme, pa je prikrivaju drugim terminima.

Na biološkom nivou aktivira stres, psihološki stvara osjećaj odbačenosti, a socijalno vodi povlačenju. Povezana je s većim rizikom od depresije, demencije i kardiovaskularnih bolesti.

Društvene mreže mogu dodatno pogoršati problem – ima mnogo informacija, ali malo stvarne emocionalne povezanosti, što posebno pogađa mlade.

Psihoterapeut Vedran Bilić ističe da bliskost nije slučajna, nego se gradi postepeno kroz povjerenje. Za to su važni osjećaj vlastite vrijednosti, otvorenost i interes za druge, dok sram često sprječava povezivanje jer navodi ljude da se povuku.

Psihijatar Berislav Tentor naglašava da je usamljenost duboko i bolno iskustvo, povezano s osjećajem da nas niko ne vidi ili ne razumije. Ona često uključuje i strah od bliskosti i snažnu potrebu za njom.

Usamljenost ne bira dob ni status, ali su posebno ranjivi mladi, stariji i ljudi koji su doživjeli gubitke, kao i oni u velikim gradovima gdje blizina ljudi ne znači i bliskost odnosa.

Stručnjaci poručuju da usamljenost nije sramota niti slabost, već stanje koje zahtijeva razumijevanje i empatiju. U vremenu digitalne komunikacije posebno je važno njegovati stvarne odnose, jer – čovjek je čovjeku lijek.