OD HEROJA DO DIKTATORA: Sve što niste znali o Emiru Spahiću

Bilo je to davne 2003. godine. U zgradi tada omraženog Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine, u kojoj je selektor Blaž Slišković upravo diktirao spisak fudbalera koje je pozvao za narednu utakmicu, novinari su se u čudu zagledali i zapitali: Emir Spahić?!

Tada gotovo nepoznat 23-godišnji fudbaler Nogometnog kluba Zagreb, bio je novo ime u Bakinoj postavi. Sliškovićeve riječi da se radi o defanzivcu koji zaslužuje zaigrati za reprezentaciju BiH nisu pile puno vode kod zgrožene bh. javnosti koja je u Spahiću vidjela samo novi u plejadi promašaja.

Tada, niko nije mogao ni slutiti da će se 10 godina poslije, navijači BiH pokloniti Spahiću kao vođi generacije koja je konačno prokrčila put do jednog velikog takmičenja, lideru bez kojeg se naši snovi nikada ne bi ostvarili, čeličnom karakteru za kojeg naš nacionalni tim dugo neće naći niti približnu zamjenu.

Krv i znoj

Deceniju i kusur poslije, Spahić je otišao. Otišao je nakon prvog Mundijala na kojem se zavijorila zastava BiH, nastupa u koji je utkao litre znoja i krvi u bespoštednoj surovoj borbi koju je vodio s protivničkim fudbalerima u historijskim kvalifikacijama. Otišao je, ali ostala je gorčina.

Spahić je reprezentaciji dao ono što niko prije njega nije – bezgraničnu, gotovo spartansku borbenost na ivici zdravog razuma, čeličnu želju, patriotizam… Igrao je za nju kako nikada nije niti za jedan klub, i zdrav i povrijeđen.

Da li je, zbog svega toga, morao ovako otići? Temperamentan kakav jeste i nerijetko s druge strane granice ukusa, Spahić je u sutonu svoje reprezentativne karijere bacio mrlju na sve što je za nju uradio. Njegovi igrački kvaliteti godinama su mračniju stranu njegove ličnosti činili zanemarivom i nebitnom u odnosu na ono što je davao reprezentaciji.

Sukobi i uvrede

No, kako je vrijeme odmicalo, Spahić se od junaka i bespoštednog borca pretvarao u fudbalera čije je ime postalo sinonim za sve probleme unutar tima. Sukobi s gotovo svima s kojima je stupio u dodir, uvrede koje je dijelio novinarima, sve više grešaka na terenu, bahato i bezobrazno ponašanje, Spahića su načinili diktatorom kojem je sve više navijača (ali i suigrača) jedva čekalo ugledati leđa.

Da li je zaslužio tako? Svako ima svoj odgovor. Nekima će vječno biti junak, nekima neće, ali ono što je neosporno je da će ostati zauvijek upisan u historiju kao fudbaler bez kojeg reprezentacija ne bi bila ista. Ono što joj je dao je neprocjenjivo i hvala mu na tome.

U ovom tekstu prisjetit ćemo se 10 utakmica koje su obilježile Spahićevu reprezentativnu karijeru.

1. Rumunija – BiH 2:0 (Krajova, 7. 6. 2003.): Debi za A tim

Spahić debitirao pod palicom Sliškovića

Prvi nastup za reprezentaciju Bosne i Hercegovine Spahić je zabilježio 7. juna 2003. u Krajovi protiv selekcije Rumunije u kvalifikacijama za EURO 2004. u Portugalu.

Nešto ranije, tada jaki Rumuni su nas na Koševu razbili s 3:0, pa se u Krajevi nije mogao niti očekivati puno bolji rezultat od novog poraza. Pod palicom Blaža Sliškovića, naš tim je u zabiti Krajove izgubio 0:2. Bio je to kraj još jednih neuspješnih kvalifikacija.

Spahić je u igru ušao u 72. minuti umjesto Mirka Hrgovića. Tih 18 minuta nije bilo toliko značajno s aspekta kvaliteta Emirovog nastupa, koliko zbog toga što se u toj utakmici rodila jedna karijera koja će obilježiti narednu reprezentativnu deceniju.

2. Japan – BiH 2:2 (Dortmund, 28. 2. 2006.): Prvi gol

Trenutak kada je Spahić matirao Kavagučija

Nakon 16 sušnih nastupa za reprezentaciju BiH, Spahić je u 17-oj postigao prvi gol za naš tim. U prijateljskoj utakmici protiv Japana (2:2), odigranoj 28. februara 2006. na Vestfalen stadionu u Dortmundu, Spahić je bio strijelac za vodstvo naše selekcije od 2:1.

Nakon slobodnog udarca i povratne lopte Sergeja Barbareza, naš stoper matirao je japanskog golmana Kavagučija.

U nastavku reprezentativne karijere, Spahić je postigao još dva pogotka, Armeniji 2008. i Portugalu 2011. godine.

3. BiH – Mađarska 1:3 (Zenica, 6. 9. 2006.): Dva žuta kartona u dvije minute

Spahić na treningu u Zenici pred meč s Mađarskom

Utakmica protiv Mađarske na Bilinom polju označila je početak raspada Sliškovićeve reprezentacije. Susret koji smo morali dobiti završen je debaklom od 1:3 u režiji kiparskog kasapina sa značkom FIFA-inog sudije Kostasa Kapitanisa, koji je brutalno linčovao naš tim.

Kola su se slomila na Spahiću, koji je u 36. minuti dobio žuti karton zbog starta kod nepostojećeg penala, a minut kasnije i drugi zbog prigovora pa je morao u svlačionicu. Ako ćemo birati najveće noćne more koje je doživjela reprezentacija, ova večer bila je jedna od njih.

4. BiH – Grčka 0:4 (Zenica, 11. 10. 2006.): Start za isključenje Papca

Spahić napravio faul, a Boskakov Papca poslao “pod tuš”

Linč koji je počeo Kapitanis, dovršio je Rus Juri Baskakov. U trenucima kada smo se već raspadali, ruski arbitar pomogao je Grcima da u kovčeg bh. nada za plasmanom na Euro 2008. zakucaju i posljednje eksere.

Grci su nas uništili s 4:0, uz svesrdnu pomoć “čovjeka u crnom”, koji je u 50. minuti isključio Sašu Papca, niti krivog, niti dužnog. Rus nije vidio da je sporni prekršaj napravio Spahić, a budući da mu to niko od naših fudbalera nije želio reći, crveni karton je u svojoj sumanutosti pokazao Papcu.

U tom trenutku, Grci su vodili 1:0 iz spornog penala, a u finišu su postigli još tri gola.

5. Kvalifikacije za Euro 2008: (30. 10. 2006.): Pismo reprezentativaca

Faksimil pisma koji je “Avaz” ekskluzivno objavio

Nakon debakla protiv Grčke, koji je definitivno zapečatio sudbinu Blaža Sliškovića, u Nogometnom savezu BiH desio se potres koji su navijači dugo priželjkivali. U pismu koje je ekskluzivno objavio „Dnevni avaz”, 13 reprezentativaca BiH poručili su da se neće odazivati pozivima dok s kormila NSBiH ne odstupe destruktivne snage, članovi Predsjedništva Milan Jelić, Iljo Dominković i Sulejman Čolaković te direktor reprezentacije Ahmet Pašalić.

Jedan od najvećih zagovornika ove radikalne mjere koja je trebala iskorijeniti zlo iz našeg Saveza i povesti na korijenitim promjenama u našem fudbalu, bio je upravo Spahić.

Iako nije polučio željene rezultate, ovaj potez ostao je upamćen kao jedan od najhrabrijih i najkonkretnijih pokušaja da se NSBiH izvede na pravi put, a Emirova reputacija kod navijača doživjela je drastičan skok.

Kao i dobar dio ostalih potpisnika pisma, Emir se nije odazivao pozivima do januara 2008. godine, kada je selektor nakratko bio Meho Kodro.

6. BiH – Belgija 2:1 (Zenica, 1. 4. 2009.): Drama u svlačionici

Spahić na utakmici protiv Belgije: Borba za život

Dok su naši reprezentativci u Zenici bacali Belgijance na koljena za jednu od ključnih pobjeda ciklusa za Svjetsko prvenstvo 2010. u Zenici, Spahić se u svlačionici borio za život. Našeg stopera, koji je u 60. minuti izašao s terena nakon jednog brutalnog starta Belgijanaca, na podu ga je onesviještenog pronašao ekonom Fuad Kečo. Nakon što mu je ljekar Edib Jerlagić pružio prvu pomoć, Emir je došao sebi.

– Nevjerojatno kakvo srce ima naš Spahić. Pa mogao je umrijeti na terenu. Spahić je najbolji primjer kako se bori za dres svoje zemlje – rekao je nakon utakmice tadašnji selektor Ćiro Blažević.

Bila je to jedna od najupečatljivijih epizoda u Spahićevoj reprezentativnoj karijeri, koja će ga zauvijek razdvajati od svih koji su ikada obukli dres BiH.

7. Njemačka – BiH 3:1 (3. 6. 2010.): Šamar Marinu

Marina počastio laganim udarcem po obrazu

Mada ipak nije bilo toliko strašno kako su inozemni mediji predstavili, Spahić je zbog konflikta s Markom Marinom bio razapet na krst. Doduše, ne kod nas, jer njemački reprezentativac zbog odbijanja da igra za BiH, nije bio omiljen među našim navijačima.

U finišu prijateljskog susreta u Frankfurtu, Marin je u prodoru nasrnuo na Spahića, a nakon što su obojica ustali na noge, Emir ga je počastio laganim udarcem po obrazu. Za ovaj gest, koji je, kako je kasnije tvrdio naš reprezentativac, isprovocirala Marinova psovka na našem jeziku, Spahić je dobio samo žuti karton.

Nekima je Emir tada ispao junak, a pojedinima huligan.

8. Francuska – BiH 1:1 (11. 10. 2011.): Sporni penal

Trenutak kada je Nasri izborio penal

Možda je bio penal, a možda i nije. Da se protivnik nije zvao Francuska, možda ga sudija ne bi niti svirao, ali zbog tog trenutka dobar dio naših navijača i danas proklinje Spahića.

Nakon pogotka Edina Džeke, Pariz je na pola sata bio nijem, dok su „Zmajevi” jurili ka direktnom plasmanu na Euro 2012. Međutim, u 77. minuti, sve nam se srušilo.

Spahić je nepromišljenim startom, nedoličnom fudbaleru takvog iskustva i inteligencije, srušio Samira Nasrija, koji je iz penala poravnao na 1:1.

Znamo svi šta je bilo kasnije. Baraž, Portugal i debakl. I ogroman teg krivnje na Spahićevim leđima.

9. BiH – Grčka 3:1 (Zenica, 11. 10. 2013): Odbio izmjenu

Protiv Grčke imao najbolju predstavu u dresu BiH

Još jedan dokaz svog neuništivog duha Spahić je ponudio 11. oktobra 2013. u ključnoj pobjedi u borbi za Mundijal u Brazilu nad Grčkom od 3:1. Mada je na okupljanje došao nakon svježe operacije sinusa, za našeg kapitena nije bilo dileme da li igrati ili ne.

Iako mu je na poluvremenu krenula krv iz nosa, zbog čega mu je ljekar Reuf Karabeg savjetovao da napusti igru, Emir ju je nastavio. U 75. minuti, ponovo ga je oblila krv, ali Spahić ponovo nije želio van terena, već je htio ostati i boriti se. Na kraju, fudbaleri su veliku pobjedu slavili u kafićima, a nesalomivi kapiten primajući infuziju.

Ne treba niti reći da je, uprkos zdravstvenim problemima, to bila možda i najbolja Spahićeva predstava u reprezentativnom dresu.

10. Nigerija – BiH 1:0 (Kujaba, 22. 6. 2014.): Katastrofalan nastup

Emenike pored Spahića prošao kao brzi voz

Zar je moguće da fudbaler takvog iskustva zabilježi onakav nastup? Bilo bi pregrubo reći da je Spahić jedini krivac za poraz koji nas je izbacio sa SP 2014., ali sigurno mu je u velikoj mjeri kumovao.

Nakon što je u prvih desetak minuta Nigerijcima poklonio tri potencijalno opasne lopte na našoj polovini igrališta, Spahić je katastrofalno reagirao na protivnički prodor nakon kojeg je Nigerija postigla gol. Možda je mogao biti prekršaj, ali ruku na srce, Emenike je u spornom duelu koji je prethodio golu bio jači, pametniji i bolji.

To je bio nastup koji je bio definitivna potvrda da je vrijeme jednog velikog fudbalera, nažalost, prošlo.

Izvor:zmajevibih.com