Od Miloševića preko Tadića do Vučića: Kako je Dodik “preživio” sve predsjednike Srbije

U političkoj areni gdje se vlasti mijenjaju, on je jedna od rijetkih konstanti, a kako su godine prolazile postajao je sve jači U predizbornoj kampanji za vanredne parlamentarne izbore u Srbiji 25. oktobra, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je otvoreno i višestruko podržao Aleksandra Vučića i listu Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija.

Tako je u Inđiji izjavio:

– Aleksandar Vučić je bio uz nas u Banjoj Luci one noći kada je Sarajevo mislilo da je RS gotova. Danas sam ja u Inđiji da podržim njega, Milicu Đurđević i listu Ujedinjena Srbija. Siguran sam da će narod u Srbiji 25. oktobra izabrati sigurnost, izvjesnost, razvoj i napredak. Jednako kao što su Srbi to učinili 4. oktobra u RS. 

Nakon što je Vučić uvečer 25. oktobra priznao poraz, rekavši da je na osnovu uzorka jasno da je njegova lista izgubila, Dodik se oglasio na društvenim mrežama.

– Čestitam Studentskoj listi na pobjedi. Građani Srbije i svi politički akteri su još jednom demonstrirali demokratski karakter jednog od najstarijih državotvornih naroda u Evropi – napisao je.

Zahvalio je Vučiću na godinama saradnje i razumijevanja prema RS, naglasivši da to nije bila samo politička podrška nego „razumijevanje istog naroda, iste sudbine i istog interesa“.

– Glas naroda je glas Boga. Idemo dalje – zajedno. 

Bio je prisutan i u štabu SNS-a dok je Vučić govorio.

Ovaj obrazac nije nov. Od 1998. godine, kada je Dodik prvi put postao premijer RS, uz snažnu podršku međunarodne zajednice, sistemski je gradio odnose s vodećim ljudima u Srbiji. Predsjednici Srbije u tom razdoblju bili su Milan Milutinović (1997–2002), Boris Tadić (2004–2012), Tomislav Nikolić (2012–2017) i Aleksandar Vučić (od 2017.).

Prije toga ključnu ulogu imao je Slobodan Milošević. Dodik je bio blizak Miloševiću u ranoj fazi, zatim se približio opoziciji. S Vojislavom Koštunicom je imao napetosti pa se prilagodio. S Tadićem je razvio izrazito bliske odnose. Nikolića i Vučića je prije 2012. oštro kritizirao i vrijeđao. Nazivao ih je „političkim abortusom“ ili „pobačajem“ dok je podržavao Tadića, a nakon njihove pobjede prešao je na hvalospjeve i blisku saradnju.

Dok su predsjednici i vlade u Srbiji dolazili i odlazili, Dodik je ostajao. Bio je premijer RS, predsjednik entiteta, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Njegova politička dugovječnost počiva na pragmatizmu. Podržava aktuelnog jakog čovjeka u Beogradu dok traje vlast, produbljuje odnose, a nakon poraza ili smjene brzo se prilagođava novoj realnosti. U međuvremenu jača kontrolu nad institucijama u RS i igra na kartu srpskog jedinstva, te realiziranja separatističkih planova.

Izjave iz oktobra 2026. samo su najnovija epizoda istog obrasca. Dodik je podržao Vučića do kraja, a nakon poraza je čestitao pobjednicima i poručio da se ide dalje zajedno. U političkoj areni gdje se vlasti mijenjaju, on je jedna od rijetkih konstanti, čovjek koji je nadživio više generacija beogradskih lidera, a sam je postajao sve jači.

Govori u Novom Sadu i Nišu

U Novom Sadu i Nišu, Dodik je nastavio u istom tonu kao i u Inđiji, govoreći da je Vučić „čovjek koji nikada nije okrenuo leđa srpskom narodu“, da „ne izdaje svoj narod“ i da „živimo srpski san“. Posebno je istakao da je ruski predsjednik Vladimir Putin potvrdio neupitnu podršku Vučiću. Dodik je pozivao sve vezane za Republiku Srpsku da glasaju za Vučića jer je „pobjeda Srbije i naša pobeda“.

Avaz.ba