Od ‘nijedna više’ do novog femicida

Ubistvo Elme Godinjak na Dobrinji nije samo još jedno ime u crnoj hronici, nego brutalno podsjećanje na sistem koji već godinama ne uspijeva da zaštiti žene od nasilja. Elmu je ubio bivši suprug s kojim je bila u procesu razvoda. Napao ju je, tukao, vezao, oteo njihovu petogodišnju kćerku, a kada je pokušala spasiti dijete, usmrtio je pucnjem u stomak.

Ovaj monstruozni zločin nije izolovan incident, nego obrazac koji se ponavlja od prijave nasilja, preko izrečene mjere zabrane prilaska, uz nedovoljnu kontrolu provedbe te na kraju imamo tragičan epilog. U tom lancu propusta odgovornost se razvodnjava između institucija, dok posljedice ostaju nepovratne.

Elme više nema, a njenoj petogodišnjoj kćerci ostavljena je trauma za cijeli život i teret da odrasta bez roditelja. Nakon svakog novog femicida koji se dogodi kažemo „nikad više i nijedna više“, ali nažalost nova tragedija nas ubrzo demantuje. I ponovo se pitamo ko je kriv, gdje je sistem zakazao i da li se tragedija mogla spriječiti.

Zabrana prilaska bez efikasnog nadzora, brze reakcije i jasne odgovornosti nadležnih organa ostaje samo formalna mjera koja stvara lažni osjećaj sigurnosti, jer zabrana prilaska ni u ovom slučaju nije spriječila nasilnika da počini zločin.

Ni to što se od prošle godine femicid tretira kao posebno krivično djelo nije spriječilo da imamo nove žrtve, a kazne takve kakve jesu samo su vjetar u leđa nasilnicima. Na kraju čini se da ženama ne preostaje ništa drugo nego da zaštitu uzmu u svoje ruke.

Međutim, samoodbrana i oprez ne smiju biti zamjena za policijsku reakciju, sudsku hitnost i stvarnu zaštitu. Ako dođemo do tačke gdje se ženama savjetuje da se „same zaštite“, došli smo do priznanje da sistem opasno ne funkcioniše, i to odavno.