AUTOR: P.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Sport / Svijet

Zloupotrijebljena historija natjerala ga je da napusti svoj dom. I opet ga prognala u historiju. Vedad Ibišević – prognanik i golgeter. Od izbjegličkog kampa do Marakane. Od očaja – do sjaja.

Igrala je reprezentacija Bosne i Hercegovine mnogo utakmica. Manje-više, sve su bile historijske, ili su barem takvima smatrane. Dali su reprezentativci mnogo golova. Neki od njih su bili za historiju. Salihamidžićev Talijanima u Sarajevu, ili Hrvatima u Bolonji. Ali dva su gola važna, najvažnija. I oba je postigao Vedad Ibišević – u Litvaniji i na Marakani, taj je bio povijesni – prvi za BiH na svjetskim prvenstvima.

Vedad je do svega u životu morao doći na teži način. I onda kada je kao dijete bježao iz rodne Vlasenice. „Sjećam se da su ljudi umirali i nestajali. Članovi moje porodice odjednom više nisu bili tu. To su neke stvari koje su ostale u mom sjećanju“, kazao je Ibišević za FTV.

Težak je put bio i onda kada je kao dječačić trenirao u Proleteru iz tuzlanskih Slavinovića. I kada je 2000. godine, krenuo u Švicarsku, pa odatle za Ameriku. I kada je iz Sent Luisa došao u Pariz. I onda kada je u dresu Hoffenheima lovio Gerda Mullera u trci za najboljeg napadača njemačke lige. Tada ga je zaustavila teška povreda. I sve mu se to vratilo, u Kaunasu i u Riju.

Najemotivniji trenuci u historiji ove reprezentacije, himna na Marakani i utakmica protiv Argentine. Sada je lakše. Argentinci su imali Messijev trenutak čarolije. BiH ima Vedada. Njegova čarolija traje mnogo, mnogo duže.

federalna.ba