Odbacila diplomu Ekonomskog fakulteta i sjela za traktor: Selo je budućnost

Baš ovih dana ima previše posla jer je kupus poranio, a paprika zrela za branje.

I dok neke druge djevojke sanjaju neke potpuno drugačije snove, ona
 kaže da joj u životu ništa ne fali. Osim, možda, novi traktor.

Za poljoprivrednike nema slobodnog dana, praznika, ni nedjelje. Radi se od jutra do mraka, i njiva ti je uvijek u mislima, a oči okrenute nebu. Nadaš se i moliš povoljnim vremenskim uslovima. U suprotnom, sav tvoj trud nestane u sekundi.

Kristina je ove godine imala sreće, pa očekuje prinos kupusa od 12 vagona.

“Prve količine, oko četiri vagona, već sam isporučila, jer imam napred ugovoren plasman i cijenu”, kaže Kristina Paunović za Agropress.

Ništa čudno ne bi bilo u svemu tome da ova djevojka iz čačanskog sela, Trnavska Baluga u Srbiji, nije diplomirani ekonomista.

Umjesto da sjedi u kancelariji, sa frizurom i svježe nalakiranim noktima, Kristina je ozbiljan poljoprivrednik.

“Živim sa majkom na selu i bavim se poljoprivredom. Nemam nameru da napustim selo, jer tvrdim da je selo budućnost. Planiram da proširim proizvodnju, osnujem porodicu i nastavim ovo što sada radim”, kaže kroz osmijeh Kristina.

Na pitanje šta joj još nedostaje, na prvu odgovara da joj ne treba apsolutno ništa, a zatim, vozeći traktor, zastaje i onako u prolazu, više za sebe, dodaje:

“Problem mi je mehanizacija, sve je staro, imam dva traktora, ali kao da ih nemam, stariji su od mene. Voljela bih da jednoga dana imam svoj traktor. Šta ću, imam diplomu ekonomskog fakulteta, ali traktor nemam, nadam se da ću za jedno deset godina imati svoju mašinu”, kaže Kristina.