Odgovor na pitanje o kojem svi šute: Zašto ne podnosimo neke ljude koje uopće ne poznajemo?

Nije dovoljno što se često kontroliramo da se ne bi posvađali s nekim s kim radimo, koga poznajemo, da jasno pokažemo ‘mržnju’ prema nekome tko nas je u životu povrijedio, rekao nam nešto ružno ili imao loše namjere. Ne, nije dovoljno jer ponekad se dogodi da mrzimo osobe koje nikada nismo upoznali.

Ovdje se ne radi o političarima, sportašima i ostalim zvijezdama već o ljudima koje viđamo na poslu ili u kafiću koje nam nevjerojatno idu na živce, a da pojma nemamo zašto. To je kao ona situacija kada vas netko pita što imate protiv nekoga, a vi odgovarate: “Ne znam, zaista nema pojma, ali mi nevjerojatno ide na živce”.

Upravo iz tog razloga donosimo odgovor psihologinje koja je pokušala razriješiti zagonetku ljudskog mozga ili bar onog dijela koji je zaslužan da ne ponosimo neke ljude i mislimo da oni ‘smrde’.

Naime, ona kaže da takve projekcije kriju strahove od tih istih stvari, gađenje (ljutnju) što su neki ljudi svojim drugačijim izgledom, u krajnjem i mirisom, obilježili našu poznatu (sigurnu) zonu.. Smrad je sinonim za nešto što je loše, dakle ono što smrdi su zapravo mržnja i predrasude.

Naime, ona kaže da takve projekcije kriju strahove od tih istih stvari, gađenje (ljutnju) što su neki ljudi svojim drugačijim izgledom, u krajnjem i mirisom, obilježili našu poznatu (sigurnu) zonu Smrad je sinonim za nešto što je loše, dakle ono što smrdi su zapravo mržnja i predrasude.

Kada negativno reagiramo na neke osobe, jer nas zapravo podsjećaju na neke druge (važne osobe) u životu, radi se o klasičnom prijenosu emocija/reakcija. To znači da se prema nepoznatom/nepoznatoj crnokosoj, krupnoj starijoj, temperamentnoj, glasnoj osobi ponašamo upravo kao da je neka druga osoba, ona koju smo ranije upoznali i s njom imali neki odnos. To se događa nesvjesno, a to često uopće ne osjećamo.

Ovaj fenomen se ne odnosi na ljude o kojima smo čuli “ovo i ono”, za koje su nam prijatelji rekli da je “zla, užasna”, da je uradila “to i to”, već samo na one o kojima ne znamo apsolutno ništa.

Ipak, možda je vrijeme da preispitamo naše reakcije iz prošlosti koje doživljavamo kada je u pitanju “kolegica sa petog kata” ili onaj koji stalno sjedi u istom uglu kafića i da se zapitamo: “Zašto bih ja nekoga nervirala, a da me ta osoba ne poznaje?”.

Možemo živcirati jedni druge, ali bilo bi pametnije da se usredotočimo na one koji nas stvarno i sa razlogom živciraju, a ne da bježimo od nekoga tko bi nam zapravo mogao postati dobar prijatelj.