Odlazak druga Ride: Napustio nas je skojevac, ilegalac, partizan, antifašista…

5E2F0DAE 1016 4FCE BB98 64928E1CA5AB

Rođen, slučajem, u Trebinju 5. 8. 1926, Ferid Rido Buturović je djetinjstvo i ranu mladost (prije odlaska u NOB) proveo u Mostaru, gdje mu je otac bio predsjednik Šerijatskog suda za Hercegovinu. Mostar i njegova revolucionarna tradicija su ostavili neizbrisiv trag na Ridin život i uobličili Ridina uvjerenja o pravdi i jednakosti za sve, kao trajnim životnim principima od kojih se nikada nije razdvojio. Vjerovao je u ideal za koji se vrijedi boriti.

PARTIZANSKA SPOMENICA

Prateći starijeg brata Fadila, predratnog mostarskog komunistu, pristupa SKOJ-u kao srednjoškolac, a tokom rata postaje i član KPJ. Iz Narodnooslobodilačkog rata izlazi kao nosilac Partizanske spomenice 1941. i više ratnih odlikovanja koje je stekao kao član pokreta otpora u Mostaru od najranijih dana. Bio je logoraš zloglasnog logara na Mamuli, a kao borac i rukovodilac SKOJ-a 29. hercegovačke divizije sa kojom je marširao stazom oslobođenja Jugoslavije, prvo po gudurama istočne Hercegovine, a onda sve do italijanske granice.

Po završetku rata diplomirao je, a potom i doktorirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Objavljuje članke u stručnim časopisima i radi na zaključivanju brojnih međunarodnih ugovara o zajedničkim ulaganjima sa stranim partnerima, poput Volkswagena, SKF-a, Olivettija i mnogih drugih, koji su omogućili jugoslovenskim i bosanskohercegovačkim preduzećima da modernizuju tehnologiju i izrastu u privredne gigante poput UNIS-a, Unioninvesta i Bosnalijeka i doprinesu nezapamćenom rastu jugoslovenske i bosanskohercegovačke ekonomije i društvenog blagostanja.

Pred početak posljednjeg rata, koji je doveo do raspada Jugoslavije i napada na Bosnu i Hercegovinu i konačno do uništenja tekovina borbe kojoj je Rido posvetio život, izlazi na demonstracije i piše članke u Oslobođenju u kojima, kao što je uvijek bez straha i rezerve činio, podržava humanost, mir, jednakost i jedinstvo. Kao i mnogi njegovi sugrađani, biva protjeran iz svog stana na Grbavici i doživljava teške gubitke u bliskoj porodici: smrt brata Fadila i bratove kćerke Aide. Supruga Vesna je ranjena.

Vesnu gubi 2014. godine, ali ipak 2015, u 90. godini, ostvaruje dugogodišnji san, da se oduži sjećanju na svoje mostarske drugove i drugarice i da opiše njihovo ratom i borbom prekinuto djetinjstvo u gradu i na rijeci koje je toliko volio. Tako je nastala knjiga “Kuća mostarskog kadije”. Istinita, jednostavna i duboko humana ispovijest koju je, kako su mnogi čitaoci posvjedočili, teško ispustiti iz ruke kada se jednom počne čitati.

NA VRACAMA

Prije nekoliko godina njegov sin Adi me zamolio da Ridu pozovem na veče partizanskih pjesama na spomen-park Vraca. Obradovao se kao malo dijete mom pozivu. S takvom radošću je pjevao znane pjesme da ga je bilo milina gledati i slušati.

Dva sina Edin (Dino) i Adi žive u SAD-u sa svojim porodicama koje čine Mirjana i Marina (snahe), Boran, Malina i Nina (unuci), Oliver, Penelope i Weston (praunuci). Ostala najbliža rodbina su Favzija, Azra, Amila, Asya, Mirza, Ahmet, Nedo, te porodice Buturović, Ćirić, Arsekin, Voloder, Nuhić i Hekimoglu. Svi su duboko ožalošćeni, ali i sretni što su Ridu znali i bili mu bliski i žele, koliko god tuguju, da slave njegov dug i duboko proživljen život.

Druže Rido, nek’ ti je vječna slava i hvala za sve što si činio! Smrt fašizmu, sloboda narodu!

NIJAZ SKENDERAGIĆ

Prethodni članakVažna obavijest za građane Zenice o izmjeni režima saobraćaja
Sljedeći članakUkrajinac baletanke zamijenio vojnim čizmama i aktivno se uključio u odbranu zemlje