Odlazak Glova razotkrio slabosti tržišta dostave u BiH: Ne zna se ni koliko vrijedi ni koliko je uposlenih

Povlačenje Glova iz Bosne i Hercegovine otvorilo je pitanje može li domaće tržište dostave putem aplikacija dugoročno održati velike međunarodne platforme. Podaci koje je prikupila Fena pokazuju da problem nije samo u veličini tržišta.

Sektor raste, a u BiH posluje više domaćih i lokalnih platformi. Ipak, institucije ne mogu precizno utvrditi njegovu vrijednost, broj učesnika ni njihove tržišne udjele. Ne postoji ni pouzdan podatak o stvarnom broju dostavljača, čiji je radnopravni status i dalje nedovoljno uređen.

Država još nema pouzdan način da izmjeri veličinu tržišta platformske dostave. Nije poznato ni koliko je kompanija aktivno u ovoj oblasti, jer nijedna od institucija od kojih je Fena zatražila podatke ne vodi posebnu evidenciju platformi za dostavu hrane i druge robe.

Tržište bez evidencije

Federalno ministarstvo trgovine nema poseban registar, Porezna uprava Federacije BiH zbog različitih šifri djelatnosti ne može statistički izdvojiti ove kompanije, dok Konkurencijsko vijeće BiH nije provelo analizu kojom bi bili utvrđeni broj učesnika i njihovi tržišni udjeli.

Istovremeno, poslovni model koji se godinama primjenjuje razvijao se brže od propisa, posebno kada je riječ o radnopravnom statusu dostavljača.

Glovo je 10. augusta prestao poslovati u BiH nakon višegodišnjeg prisustva. Kompanija povlačenje nije obrazložila gubicima niti neprofitabilnošću poslovanja u BiH, nego globalnom odlukom da resurse i investicije usmjeri prema ključnim tržištima s većim potencijalom rasta.

Širi sektor raste

Odlazak jedne međunarodne kompanije zbog toga ne daje odgovor na pitanje je li bh. tržište dostave ekonomski neodrživo. Naprotiv, najširi raspoloživi statistički pokazatelji ukazuju na rast djelatnosti u koje je svrstana platformska dostava.

Problem je u tome što se iz dostupnih podataka ne može utvrditi koliki dio tog rasta zaista pripada aplikacijama za dostavu hrane i druge robe.

Iz Agencije za statistiku BiH kazali su Feni da u važećoj Klasifikaciji djelatnosti BiH 2010 ne postoji posebna šifra za dostavu hrane i druge robe putem digitalnih platformi i aplikacija. Kompanije koje se bave tom djelatnošću registriraju se, između ostalog, pod šifrom 53.20, koja obuhvata pružanje ostalih poštanskih i kurirskih usluga.

Rast broja zaposlenih

Podaci koje je Agencija dostavila za širu oblast H53, odnosno poštanske i kurirske djelatnosti, pokazuju snažan rast posljednjih godina. Broj preduzeća i preduzetnika povećan je sa 17 u 2020. na 32 u 2024. godini, odnosno za približno 88 posto.

U istom periodu broj zaposlenih porastao je sa 6.772 na 8.106, dok je promet povećan sa 230,4 miliona na 386,4 miliona KM.

Ti podaci, međutim, obuhvataju širi poštanski i kurirski sektor, a ne samo platforme poput Glova ili domaće Korpe. Statistika tako može pokazati da šira djelatnost raste, ali ne i koliko vrijedi tržište dostave putem aplikacija, koliko prihoda ostvaruje i koliko ljudi od njega živi.

Nepotpuni porezni podaci

Sa istim ograničenjem suočava se i Porezna uprava Federacije BiH. Iz ove institucije za Fenu navode da se poslovni subjekti koji se bave dostavom hrane i druge robe putem aplikacija ne mogu izdvojiti kao posebna kategorija.

Dostava može biti dio poslovanja firmi registriranih za trgovinu, ugostiteljstvo, informatičke ili druge djelatnosti. Zbog toga nije moguće napraviti pouzdan pregled ukupnog broja takvih kompanija niti njihovog fiskalnog prometa bez prethodnog određivanja konkretnih poreznih obveznika ili preciznog skupa šifri djelatnosti.

To znači da trenutno ne postoji nijedan službeni podatak koji bi pokazao ukupnu vrijednost tržišta platformske dostave u Federaciji BiH.

Dostavljači kod posrednika

Porezna uprava je ipak za četiri konkretna porezna obveznika, koji su obavljali ili još obavljaju ovu djelatnost, izdvojila podatke o zaposlenosti. Na dan 30. juna 2022. godine imali su ukupno 111 zaposlenih, godinu kasnije 74, tokom 2024. godine 120, u 2025. godini 146, a krajem juna ove godine 114 zaposlenih.

„Dostavljači mogu biti prijavljeni neposredno kod kompanije koja organizira dostavu, ali i kod partnerskih ili posredničkih firmi, pri čemu se upravo angažman preko posrednika u praksi pokazao kao češći model“, navode iz Porezne uprave FBiH.

Kako objašnjavaju, radna snaga koja omogućava funkcioniranje platforme može biti raspoređena među više pravnih subjekata. Zbog toga se ni iz broja zaposlenih u samoj kompaniji ne može zaključiti koliko ljudi zapravo radi za određenu aplikaciju.

Utvrđene nepravilnosti

Inspekcijski nalazi pokazuju i problematičniju stranu takvog modela. Porezna uprava FBiH posljednjih je godina kontrolirala pojedine porezne obveznike iz ovog sektora.

Među najčešće utvrđenim nepravilnostima bili su angažiranje neprijavljenih radnika, neobračunavanje i neplaćanje poreza i doprinosa te neevidentiranje ostvarenog prometa.

Potpunu sliku sektora nema ni institucija nadležna za zaštitu tržišne konkurencije.

Rizici za konkurenciju

„Usluga posredovanja u online dostavi, zavisno od konkretnog slučaja, mogla bi se posmatrati i kao zasebno relevantno tržište u smislu prava konkurencije. To je posebno značajno nakon odlaska Glova“, kazali su Feni iz Konkurencijskog vijeća BiH.

Kako su pojasnili, povlačenje kompanije koja je imala značajan tržišni udio može povećati koncentraciju tržišta. Međutim, bez podataka o udjelima Glova, Korpe i drugih učesnika nije moguće izmjeriti stvarni efekat odlaska jednog konkurenta.

Konkurencijsko vijeće upozorava da digitalne platforme nose specifične rizike za konkurenciju, od ekskluzivnih ugovora s restoranima i klauzula o paritetu cijena do netransparentnih ili diskriminatornih provizija i vještačkog davanja prednosti pojedinim ponuđačima unutar aplikacije.

Posljedice odlaska Glova

„Odlazak Glova smanjuje broj velikih učesnika na tržištu, ali stvarne posljedice po konkurenciju mogle bi se procijeniti tek kada bi bilo poznato koliko je tržišta kompanija kontrolirala i koliko su za preostale platforme restorani, trgovine i korisnici lako zamjenjivi“, ističu iz Konkurencijskog vijeća.

Federalno ministarstvo trgovine smatra da postojeći Zakon o unutrašnjoj trgovini i propisi o zaštiti potrošača daju pravni osnov za elektronsku trgovinu. Kod prodaje na daljinu potrošač mora biti jasno informiran o cijeni, troškovima dostave, načinu plaćanja, roku i načinu isporuke te drugim uvjetima prodaje.

Ministarstvo ipak priznaje da je razvoj digitalne trgovine stvorio potrebu za posebnim zakonom kojim bi odnosi u digitalnom okruženju bili sistemski uređeni.

Novi zakoni u proceduri

„Federalna vlada je 16. jula utvrdila Nacrt zakona o elektronskoj trgovini, kojim bi se trebala preciznije definirati prava, obaveze i odgovornosti učesnika u online trgovini, dok je Prijedlog zakona o zaštiti potrošača upućen Parlamentu po hitnom postupku. Oba dokumenta trenutno se nalaze u parlamentarnoj proceduri“, pojasnili su iz Ministarstva.

Pitanje odgovornosti platforme pritom nije isto kod svakog poslovnog modela. Potrebno je utvrditi da li platforma samo povezuje trgovca i potrošača, posreduje u realizaciji narudžbe, sama obavlja dostavu ili prodaje robu ili uslugu.

Od uloge platforme zavisi i ko snosi odgovornost kada nastane problem s narudžbom.

Sve više pritužbi

Još jedan pokazatelj brzine kojom je tržište preraslo postojeći sistem jeste činjenica da Federalno ministarstvo trgovine ne vodi poseban registar platformi za dostavu, ali ni objedinjenu evidenciju pritužbi potrošača koje se odnose isključivo na njih.

U Ministarstvu ipak kažu da je broj takvih pritužbi značajan i da je u stalnom porastu.

Regulatorna slika nije potpuno ista u cijeloj BiH. Republika Srpska je elektronske platforme preciznije uvrstila u dio zakonodavstva koji se odnosi na trgovinu.

Propisi u RS-u

Zakon o trgovini RS-a iz 2019. godine izričito definira elektronsku platformu kao sredstvo kojim pružalac usluge informacijskog društva povezuje strane koje elektronski trguju, a preko platforme može prodavati i vlastitu robu ili usluge.

Zakon prodaju putem platforme koja povezuje trgovce i potrošače izričito navodi kao jedan od oblika elektronske trgovine. Elektronsko poslovanje dodatno je uređeno Zakonom o elektronskom poslovanju, dok je od 2025. godine na snazi i novi Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.

Profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stručnjakinja za radno i socijalno pravo Jasminka Gradaščević-Sijerčić kaže za Fenu da zakoni o radu u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu ne prepoznaju platformskog radnika niti posebno reguliraju radnopravni status dostavljača koji rade putem aplikacija.

Pasivnost zakonodavstva

„Govorimo o potpunoj pasivnosti zakonodavstva u tom pogledu“, kaže Gradaščević-Sijerčić.

Prema njenim riječima, dostavljači su u praksi najčešće angažirani preko posredničkih kompanija ili takozvanih agregatora. Ako ti posrednici faktički imaju ulogu poslodavca, trebali bi se tako i ponašati i zaključivati ugovore o radu, ali se to u praksi često ne događa.

Pojavljuju se i drugi modeli, poput privremenih i povremenih poslova, ugovora o djelu ili samostalno registriranih obrta, ali oni ne osiguravaju nužno prava koja proizlaze iz klasičnog radnog odnosa.

Radnici bez zaštite

Posljedice za radnike mogu biti dalekosežne. Bez priznatog radnog odnosa teško je govoriti o punom obimu prava na plaću, uplaćene doprinose, zdravstveno i penzijsko osiguranje, bolovanje, godišnji odmor, ograničeno radno vrijeme i druge zaštitne mehanizme koji pripadaju zaposlenim osobama.

„Njihov status apsolutno je u nekoj sivo-crnoj zoni. To više nije ni rad na crno, nego zaista jedna zona koja podrazumijeva da ste isključeni iz tih prava“, upozorava Gradaščević-Sijerčić.

Posebno pravno pitanje nastaje kada platforma tvrdi da nije poslodavac, ali aplikacija u praksi određuje veliki dio načina na koji dostavljač radi. To uključuje raspoređivanje narudžbi, određivanje rute, utjecaj na vrijeme rada i način ostvarivanja zarade.

Prikriveni radni odnos

Gradaščević-Sijerčić kaže da bi se u takvom slučaju u sudskom postupku moglo pokušati dokazati postojanje faktičkog, odnosno prikrivenog radnog odnosa. Najveći problem predstavlja dokazivanje.

„Dostavljač bi morao pokazati elemente kontrole i zavisnosti koji ukazuju da je, bez obzira na naziv ugovora ili formalnog posrednika, njegov rad u stvarnosti organiziran kao rad zaposlenika“, ističe profesorica.

Za pojedinca, posebno mladog radnika koji često nema dokumentaciju o načinu na koji algoritam upravlja njegovim poslom, to može biti izrazito teško.

BiH zaostaje za EU

Ni Republika Srpska u tom dijelu nema posebno rješenje za platformsku ekonomiju. Važeći Zakon o radu poznaje rad izvan prostorija poslodavca, uključujući rad na daljinu, kao i privremene i povremene poslove te ugovor o djelu, ali nema poseban režim za dostavljače kojima se posao dodjeljuje i nadzire putem digitalne platforme.

To je ujedno oblast u kojoj se domaće zakonodavstvo sve više udaljava od smjera kojim ide Evropska unija.

EU je usvojila Direktivu 2024/2831 o poboljšanju uvjeta rada putem digitalnih platformi. Njome se, između ostalog, uređuje utvrđivanje stvarnog radnog statusa osoba koje rade za platforme i predviđa pravna pretpostavka zaposlenja kada postoje činjenice koje ukazuju da platforma nad radnikom ostvaruje kontrolu i usmjeravanje. Države članice EU imaju rok do 2. decembra ove godine da pravila prenesu u nacionalna zakonodavstva.