Odlazak ili ostanak u BiH: Da li se još isplati spakovati kofere ili graditi budućnost kod kuće?

Dok se na društvenim mrežama svakodnevno objavljuju fotografije novih života u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, u Bosni i Hercegovini sve češće se postavlja pitanje; da li je odlazak zaista jedino rješenje ili se danas ipak može pristojno živjeti i ovdje?

Prije desetak godina odgovor je za mnoge bio jednostavan. Plate su bile znatno niže, prilike za posao ograničene, a odlazak u inostranstvo izgledao je kao jedini put do sigurnije budućnosti. Danas je situacija nešto drugačija. Poslodavci u BiH sve teže pronalaze radnike, pa su u brojnim sektorima plate značajno porasle.

Automehaničari, varioci, vozači, građevinski radnici, medicinske sestre, IT stručnjaci i mnogi zanatlije danas u Bosni i Hercegovini mogu zaraditi iznose koji su do prije nekoliko godina bili nezamislivi. U pojedinim zanimanjima mjesečna primanja prelaze i 3.000 KM, a poslodavci nude smještaj, topli obrok, bonuse i druge pogodnosti samo da zadrže radnike.

Ipak, novac nije jedini razlog zbog kojeg ljudi odlaze. Mnogi žele uređeniji sistem, sigurnije zdravstvo, kvalitetnije obrazovanje, manje administracije i osjećaj da će njihov rad biti pravedno vrednovan.

S druge strane, život u inostranstvu često nije onakav kakvim ga mnogi zamišljaju. Visoke plate prate i visoki troškovi stanovanja, hrane, prijevoza i poreza. Mnogi rade dva posla, rijetko viđaju porodicu i godinama žive kao podstanari kako bi nešto uštedjeli.

U Bosni i Hercegovini, uprkos brojnim problemima, mnogi ipak biraju ostanak. Blizina porodice, vlastiti dom, prijatelji i način života za mnoge nemaju cijenu. Sve je više mladih koji pokreću vlastite firme, rade za strane kompanije iz BiH ili razvijaju porodične poslove.

Ekonomisti upozoravaju da BiH više ne gubi samo nezaposlene, već i kvalitetne, obrazovane i iskusne radnike. Istovremeno, domaće kompanije sve češće uvoze radnu snagu jer na tržištu više nema dovoljno ljudi.

Zbog toga pitanje više nije samo zašto ljudi odlaze, nego i šta država, poslodavci i društvo mogu učiniti da ih zadrže. Veće plate jesu važan korak, ali bez boljeg zdravstva, obrazovanja, pravne sigurnosti i jednakih prilika teško će se zaustaviti dugogodišnji trend iseljavanja.

Na kraju, odgovor nije isti za svakoga. Neko će sreću pronaći u Minhenu, Beču ili Ljubljani, a neko će uspjeti upravo u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli ili Bihaću. Najvažnije je da ljudi imaju izbor i da ne odlaze zato što moraju, već zato što to zaista žele.