Oglasio se Elvedin Pezić nakon hapšenja: Objavio emotivnu poruku koja je dirnula mnoge

Nakon što je vijest o njegovom privođenju na Kosovu izazvala veliku pažnju javnosti i brojne reakcije širom regiona, islamski predavač Elvedin Pezić oglasio se putem društvenih mreža.

Pezić je podijelio emotivno pismo koje mu je uputio jedan Bošnjak iz Mitrovice, a koje je, kako je naveo, duboko dirnulo njegovo srce. U pismu autor izražava žaljenje što je umjesto planiranog susreta i predavanja došlo do njegovog privođenja, te mu upućuje iskreno izvinjenje riječima: „Halalite nam.“

U dirljivom obraćanju opisuje koliko se radovao Pezićevom dolasku na Kosovo, ističući da je godinama pratio njegova predavanja, ali da nikada nije imao priliku da ga upozna uživo. Posebno naglašava da su se Bošnjaci iz Mitrovice nadali zajedničkom druženju, razgovoru i predavanju, ali da je umjesto toga stigla vijest o privođenju.

„Halalite nam što Vas Kosovo nije dočekalo onako kako smo mi željeli da Vas dočekamo. Halalite nam zbog svega što ste morali proći“, stoji između ostalog u pismu.

Autor poruke poručuje kako vjeruje da će se susret ipak dogoditi u budućnosti, uz želju da sljedeći dolazak bude obilježen selamom, pruženom rukom i bratskim zagrljajem, a ne vijestima koje su rastužile mnoge.

Pezić je ovu poruku podijelio bez dodatnog komentara, uz zahvalnost na riječima podrške koje mu, kako se može vidjeti, i dalje stižu iz različitih krajeva regiona.

Tekst prenosimo u cijelosti:

Halalite nam – selam iz Mitrovice sa Kosova

Poštovani efendija Peziću,

Ne znam ni kako da počnem ovaj email, jer Vam ga pišem iz Mitrovice, sa Kosova, sa knedlom u grlu i sa emocijama koje je zaista teško pretočiti u riječi.

Dugo sam se nadao ovom danu.

Kao Bošnjak koji živi ovdje na Kosovu, mnogo puta sam slušao Vaša predavanja. Slušao sam Vaše riječi izdaleka, pronalazio u njima nešto svoje, nešto blisko našem narodu, ali nikada nisam imao priliku da sjednem među ljude i slušam Vas uživo.

Kada ste bili u Novom Pazaru, ja sam bio vani. Propustio sam Vas tada i bilo mi je iskreno žao. Zato, kada sam čuo da dolazite na Kosovo, pomislio sam: „Eto, možda je konačno došlo vrijeme.“

Radovao sam se kao čovjek koji ne ide samo na jedno predavanje, nego ide da sretne nekoga koga dugo sluša i poštuje.

Mi ovdje u Mitrovici smo posebno čekali Vaš dolazak. Radovali smo se da ćemo se okupiti, da ćemo kao Bošnjaci biti zajedno, da ćemo Vas dočekati među svojima, poslušati, poselamiti, razgovarati i družiti se.

I onda, umjesto vijesti da ste stigli i da se spremamo za susret, dolazi vijest da ste privedeni.

Vjerujte mi, teško mi je bilo pročitati te riječi.

Ne zbog propuštenog predavanja. Predavanja će, ako Bog da, biti.

Zaboljelo me je kao čovjeka sa Kosova. Kao Bošnjaka. Kao nekoga ko se iskreno radovao da Vam priđe, pruži ruku i kaže: „Dobro nam došli.“

A umjesto toga, danas Vam iz Mitrovice pišem: Halalite nam.

Halalite nam, što Vas Kosovo nije dočekalo onako kako smo mi željeli da Vas dočekamo.

Halalite nam zbog svega što ste morali proći.

Halalite nam zbog gorčine koja je došla tamo gdje smo željeli da bude radost, selam, razgovor i bratsko druženje.

Znam da možda mi kao obični ljudi nismo mogli promijeniti ono što se dogodilo, ali srce ne pita ko je odgovoran. Ostane čovjeku težina i potreba da kaže: nije ovo doček koji smo Vam mi željeli.

Mi smo Vas čekali drugačije.

Čekali smo Vas otvorenog srca.

Čekali smo da budemo zajedno, mi Bošnjaci sa Kosova, naša braća iz Mitrovice i svi oni koji su željeli da Vas čuju. Čekali smo da sjednemo jedni pored drugih, da slušamo Vaše riječi, da nakon predavanja pružimo ruku jedni drugima i da se raziđemo bogatiji za jedan susret i jednu lijepu uspomenu.

Umjesto uspomene na susret, ostala je tuga što se susret nije dogodio.

Ali ostala je i nada.

Nada da ovo nije bio naš propušteni susret, nego samo odgođeni susret.

Ako Bog da, doći će dan kada ću Vam prići, pružiti ruku i reći ono što sam želio reći danas:

„Peziću, dobro nam došli na Kosovo. Selam Vam iz naše Mitrovice. Dugo smo Vas čekali.“

Do tada, primite ovaj email kao iskren selam jednog Bošnjaka iz Mitrovice koji Vas možda nikada nije upoznao lično, ali koji se Vašem dolasku radovao od srca.

Halalite nam još jednom.

Neka Vas dragi Allah čuva, podari Vam sabura, snage i svakog dobra.

I neka nam podari priliku da se sljedeći put ne upoznajemo kroz ovakve vijesti i ovaj email, nego licem u lice, uz selam, pruženu ruku i bratski zagrljaj.

Od srca i sa velikim poštovanjem,