Oko 12 posto građana BiH nema pravo na besplatno zdravstveno osiguranje

Izabela Huseinović iz Sarajeva nije jedina koja nema pristup javnoj zdravstvenoj zaštiti – oko 12% stanovništva u BiH nema pravo na besplatno zdravstveno osiguranje. Ljudi koji nisu stalno zaposleni, a nemaju mogućnost sami uplaćivati doprinose imaju ograničen pristup zdravstvu, čime su im ugrožena osnovna ljudska prava, piše portal diskriminacija.ba.

Zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini u oblasti zdravstvenog osiguranja još uvijek nije harmonizovan sa međunarodnim ratifikovanim ugovorima, pa na prostoru BiH, a posebno Federacije BiH, postoji neujednačena zakonska regulativa po pitanju pristupa pravu na obavezno zdravstveno osiguranje za najranjivije kategorije društva.

Ingrid Halbritter, voditeljica programa „Zdravstveno osiguranje za sve“ iz njemačke organizacije Pharos, napominje da su lica u stanju socijalne potrebe, redovni studenti stariji od 26 godina i djeca uzrasta od 6-15 godina koja ne pohađaju obrazovni proces, najugroženije grupe stanovništva koja u većem dijelu Federacije BiH nemaju pristup obaveznom zdravstvenom osiguranju.

“Prvenstveno se radi o licima koja žive u ekstremno teškim ekonomskim uslovima, bez zaposlenja i bez ikakvih stalnih prihoda za život, a koja su izložena visokom riziku od oboljevanja. U tu grupu spadaju i djeca koja su žrtve zanemarivanja, zlostavljanja, zloupotrebe i eksploatacije, ili djeca sa invaliditetom odnosno teškim hroničnim oboljenjima koja upravo iz tog razloga nisu nikada išla, ili su prijevremeno napustila obrazovni proces”, kaže Halbritter.

Mirsada Bajramović

Mirsada Bajramović, direktorica Udruženja Zemlja djece iz Tuzle, takođe radi na implementaciji Zakona o zdravstvenom osiguranju, kojim bi se svim građanima omogućilo besplatno liječenje. Tvrdi da je velikom broju populacije sa kojima članice Mreže rade, poput romske populacije, nezaposlenih trudnica i porodilja, ili djece koja ne pohađaju obrazovanje, pristup zdravstvenoj zaštiti ograničen, odnosno, uslovljem plaćanjem troškova liječenja koje oni, zbog ekonomske situacije u kojoj se nalaze, nisu u stanju da podnesu.

„Na terenu imamo situacije u kojima jedna trudnica nikada nije mogla do ode na ginekološki pregled jer nije zdravstveno osigurana, a nema novca da isti plati u privatnoj praksi. Ili, da se trudnici u četvrtom mjesecu trudnoće, čiji se eho djeteta ne čuje i koja je životno ugrožena, odbije da pruži hitna medicinska intervencija u javnoj zdravstvenoj ustanovi dok unaprijed ne plati tu intervenciju, ili da dijete kojem je dijagnosticirano određeno oboljenje nema pristup lijekovima sa esencijalne liste jer nema status osiguranog lica. To su stvari koje jednom društvu ne smiju da se dešavaju, a nama se to vrlo često dešava“, smatra Bajramović.

Prema posljednjem izvještaju koje je Mreža nevladinih organizacija radila 2019. godine, u sedam od ukupno 10 kantona u Federaciji BiH, krši se pravo na obavezno zdravstveno osiguranje za sva lica u stanju socijalne potrebe.

“Najveći problem predstavlja neharmonizovanost propisa između kantona kojima se reguliše obavezno zdravstveno osiguranje za socijalno ugrožena lica. Međutim, smatram da mnogo veći problem predstavlja nezainteresovanost ljudi u institucijama da ovu stvar promjene, ali i neznanje u ovoj oblasti onih koji rade na ovim pitanjima”, smatra Mujo Fafulić iz Centra za podršku Roma „Romalen“ Kakanj.

RJEŠENJA SU MOGUĆA

Da su zagovaračke aktivnosti Mreže nevladinih organizacija uspjele u svom cilju, bar u jednom dijelu Federacije BiH, pokazuju podaci iz Tuzlanskog kantona gdje je skoro 100 posto ljudi zdravstveno osigurano i gdje svako ima pravo na besplatno liječenje.

„U svim jedinicama lokalne samouprave uspjeli smo da obezbijedimo sredstva u lokalnim budžetima za ove namjene. Jedini kriterij za sticanje statusa osiguranog lica jeste stanje socijalne potrebe koje utvrđuje nadležni centar za socijalni rad. U toku prvih šest mjeseci 2021. godine imali smo skoro 1.000 novih osiguranika, što znači da smo za 1.000 ljudi obezbijedili mogućnost da besplatno idu kod ljekara. Smatram da je to velika stvar”, tvrdi Muradif Šarić iz Zavoda za javno zdravstvo Tuzlaskog kantona.

Drugi pozitivni primjer je Bosansko-podrinjski kanton Goražde koji je pristup ostvarivanju prava na obavezno zdravstveno osiguranje, za lica u stanju socijalne potrebe učinio transparentnijim. Naime, na početku svake kalendarske godine resorno ministarstvo, u skladu sa Odlukom Vlade BPK Goražde, objavljuje javni poziv za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na obavezno zdravstveno osiguranje lica koja to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu. Javni poziv je otvoren tokom cijele godine.

Posavski kanton je otišao korak dalje, na način da je 2019. godine pravo na zdravstveno osiguranje za lica u stanju socijalne potrebe prepoznao u kantonalnom Zakonu o socijalnoj zaštiti. Prema ovom Zakonu pravo na zdravstveno osiguranje imaju lica u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik zdravstvene zaštite, ukoliko to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu. U Budžetu Posavskog kantona osigurana su sredstva za ostvarivanje ovog prava.

“Nadležne institucije u većini kantona prije svega, ministarstava za pitanja socijalne zaštite i kantonalni zavodi za zdravstveno osiguranje, ozbiljno ne shvataju ovaj problem i nažalost nerijetko odgovornost za nemogućnost sticanja statusa samostalnog osiguranika za lica u stanju socijalne potrebe prebacuju na ugrožene kategorije. U suštini, prisutno je veliko nerazumijevanje nadležnih institucija po ovom pitanju. Ipak, treba istaći pozitivne primjere, poput Kantona Sarajevo i Zeničko dobojskog kantona, koji su u prethodnom periodu pozitivno reagovali na inicijative Mreže”, ističe Mirsada Bajramović iz Udruženja djeca zemlje iz Tuzle.

Tako je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo u nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, prihvatio prijedlog Mreže za ukidanjem kriterija za ostvarivanja prava na zdravstevno osiguranje za lica koja su to pravo izgubila zbog neredovnog javljanja na evidenciju službe za zapošljavanje.

Također i Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-adobojskog kantona se pozitivno očitovao po inicijativi Mreže, te u svom Mišljenju, upućenom Skupštini zauzeo stav da djeca do 18 godina imaju bezuslovan pristup zdravstvenom osiguranju.

“Put je i dalje dug i ima još uvijek posla oko implementacije. Mislim da civilni sektor u BiH ima snagu da izgura ovo pitanje i da svakom građaninu ove zemlje omogući da se osjeća sigurno i zaštićeno, onda kad mu je to najviše potrebno, kad je bolestan”, tvrdi Ingrid Halbritter.

Pored poštovanja ljudskih prava i pravne sigurnosti, pravo na zdravstveno osiguranje za sve osobe unaprijedilo bi zdravlje svih građana, naročito kod osoba u stanju socijalne potrebe i onih sa hroničnim oboljenjima. Također, to bi i za društvo bilo finansijski isplativo, jer bi svi imali pravo da kod prvih simptoma bolesti zatraže ljekarsku pomoć, a ne bi radili to kada se bolest razvije i dobije karakter hroničnog oboljenja, kada su troškovi liječenja puno veći i padaju na teret budžetskih sredstava.