Ona je sa 50 medalja zaposlena u kladionici

Koliko se u Brčkom ne cijene sportski uspjesi najbolje govori primjer odbojkašice Sandre Mitrović, primača brčanskih princeza koja uprkos deset uzastopno osvojenih šampionskih titula BiH, devet pehara namjenjenih pobjedniku Kupa BiH i fakultetskoj diplomi iz oblasti ekonomije i menadžmenta, radi u jednoj sportskoj kladionici.

Ispostavilo se da je uzalud godinama čekala da se ispune brojna obećanja o zaposlenju u struci. Sandra je, inače, jedan od najuspješnijih sportista svih vremena u ovom gradu. A, sve je počelo u septembru 1996. godine dok se dim još pušio iz oružja nakon završenog rata. Legendarni profesor Drago Davidović počeo je da okuplja talentovane djevojčice kako bi osnovao ženski odbojkaški klub.

“Nakon časa fizičkog vaspitanja u tadašnjoj školi “Nasto Nakić” profesor me pitao da li bih želela da treniram odbojku što sam sa oduševljenjem prihvatila. Već naredne godine postale smo pionirske šampionke RS, a u sezoni 1998/99. i pobedom nad ekipom Gacka, prvi put šampionke Republike Srpske u seniorskoj konkurenciji. I ova deseta titula osvojena je u Gacku, tako da se 18 godina kasnije, šampionski krug zatvorio u tom malom hercegovačkom gradu”, priča nam Sandra, dok strpljivo ukucava tikete koje joj donose u kladionicu.

Ona podseća da su profesor Davidović uz pomoć profesora Muharema Skelića i nekoliko odbojkaških zanesenjaka predvođenih Radoslavom Milovanovićem očuvali klub.

“Sa kakvim smo mi elanom igrali te posljeratne utakmice, sad se mogu samo sjećati, kao što se sećam Ivane Vasiljević, Maje Iljić, Jelene Savić, Rade Marković, Mare Savkić, Darinke Stokanović… prve generacije odbojkašica i zanosa kojim su nas pratili naši navijači”, priseća se Sandra.

Za reprezentaciju BiH imala je više od 20 nastupa.

Osim titula Sandra je dva puta bila druga na izboru sportiste BiH, a 2008. ponijela je epitet najbolje sportistkinje Brčko distrikta. Njenih 50 zlatnih medalja za isto toliko osvojenih prvenstava u svim kategorijama, za ljude koji u Brčkom odlučuju, očito su nedovoljni da joj ponude radno mesto primereno njenim kvalifikacijama.

Ljubav prema Brčkom, u koji sam sa porodicom izbjegla iz Lukavca kod Tuzle, nije mi dala da odem u inostranstvo, iako sam imala pozive ekipa iz Njemačke, Švajcarske, Austrije, Slovenije. Ne znam da li da se zbog odluke da ne napuštam Brčko kajem ili ne – govori nam ova djevojka sjajnog servisa i razornog smeča.