Oni dijele funkcije, mi dijelimo porodice: 30 godina politike u BiH koja tjera djecu van granice

Već trideset godina u Bosni i Hercegovini se mijenjaju koalicije, vlade, funkcije i izjave, ali se život običnog čovjeka suštinski ne mijenja. Političari iz dana u dan otvaraju nova pitanja, prepucavaju se oko prošlosti, nadležnosti i nacionalnih tema, a narod se svakog jutra budi s istim brigama.Ljudi razmišljaju kako da plate režije, kako da školuju djecu, kako da kupe lijekove i kako da prežive mjesec do kraja. Godinama gledamo rasprave o tome postoji li Dan državnosti, ko ga slavi, a ko ga osporava.Umjesto da se donese jasan zakon o praznicima i zatvori ta tema, svaka godišnjica postaje povod za nove svađe. Građane ne dijele datumi, nego ih dijeli bijeda i nepravda.Dok političari raspravljaju o historiji, mladi masovno odlaze, a oni koji ostaju, jedva pronalaze posao. Javni RTV servis je pred kolapsom, institucije kulture godinama žive na rubu opstanka, a odgovornost se stalno prebacuje s jednih na druge.Svi se slažu da je BHRT važan, ali niko ne želi preuzeti odgovornost da se sistemski riješi finansiranje. Isto je i sa muzejima, bibliotekama i drugim državnim ustanovama.Na papiru imamo hiljade nezaposlenih, a istovremeno poslodavci traže radnike koje ne mogu naći. Jedan dio ljudi radi na crno, drugi odlazi vani čim dobije priliku.Umjesto da država zatrese sivu ekonomiju i nagradi pošten rad, godinama se toleriše rad na crno, neplaćeni doprinosi i kršenje prava radnika. I onda nas čudi što su penzije male, a zdravstveni sistem pred pucanjem.“Ljudi gledaju kako se donose budžeti s velikim iznosima, kako se dijele milioni za projekte koje niko ne vidi, dok se za obične stvari uvijek “nema para”. Roditelji skupljaju novac za liječenje djece SMS porukama, radnici čekaju plate, a političari se nadglašavaju saopštenjima i izjavama u medijima.Narodu je dosta priče, traže se djele”, kaže Selvedin iz Visokog. “Zemlja puna prirodnih resursa, pametnih ljudi, dobrih radnika i kreativnih mladih živi kao da nema ništa”, dodaje.Razlog nije u narodu, razlog je u tome što se politika već trideset godina vrti oko istih sukoba, istih ljudi i istih tema. “Umjesto da se takmiče ko će više otvoriti fabrika, škola i kulturnih centara, političari se takmiče ko će jače udariti po protivniku”, poručuje u anketi Selvedin.Na kraju, najteže pitanje je jednostavno. Da li ispašta narod? Da, ispašta svakog dana, već tri decenije.Ispušta se šansa za bolji život, propuštaju se ulaganja, propuštaju se reforme. Dok se ne promijeni logika da je politika tu radi naroda, a ne narod radi politike, ista priča će se ponavljati iz mandata u mandat.A građani će i dalje plaćati tuđu tvrdoglavost svojim živcima, zdravljem i životnim šansama.