Ono prehrane što smo nekad za 150 maraka uzimali u kolicima, danas stane u jednu najlon-kesu

Iako nas predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini više od godinu uvjeravaju da poskupljenja neće biti, njih na svojoj koži najviše osjete građani sa minimalnim primanjima. U velikoj anketi Oslobođenja građani su nam se požalili kako plate i penzije godinama ne rastu, za razliku od cijena osnovnih životnih namirnica. Iako se i od domaćih i stranih aktera na političkoj sceni često moglo čuti kako akcize na gorivo neće uticati na život prosječnog Bosanca i Hercegovca, naši sagovornici upravo taj potez vlasti vide kao okidač nakon kojeg je došlo do stihijskog povećanja cijena hrane. Od političara se ničem dobrom i ne nadaju, ali i poručuju da bi upravo kroz ovu temu vlasti trebale tražiti odgovore na pitanje zbog čega sve veći broj mladih odlazi.

Šahzija Mahmutović, Sarajevo:

– Što se mene tiče, ja sam na svemu vidjela skupoću. Hrana je ta koja je poskupjela. Ne bih posebno izdvajala neke proizvode, jer je poskupjelo više njih, ali pomalo. Nema nekih koji se ističu posebno. Ovo najteže pada penzionerima, ako imamo u vidu kolike su im minimalne penzije, a najviše ih je sa takvima. Kada pola penzije ode za režije, šta ljudima ostane za hranu, koja svako malo skuplja? O drugim životnim potrebama da ne govorim uopšte. Pričamo samo o onim osnovnim.

Šahzija Mahmutović, Sarajevo/Didier Torche

Zakira Ajanović, Sarajevo:

– Itekako smo osjetili poskupljenja u protekloj godini. Mislim da je to sve pokrenulo poskupljenje goriva, jer svi su to navodili kao razlog za poskupljenja svojih proizvoda. Kada su počela ona silna poskupljenja goriva, bila je priča da se to neće odraziti na ostale životne potrepštine, međutim, odrazilo se. I sada, kažu gorivo malo pojeftinilo, a šta je onda sa ostalim proizvodima, ne vidimo da ostali prate cijene goriva kada treba oboriti cijenu životnih namirnica. Recimo, kod nas je puter preko šest maraka, to je van svake pameti. Mislim da bi i cijene pekarskih proizvoda mogle biti niže nego što jesu.

Zakira Ajanović, Sarajevo/Didier TORCHE

Milivoje Milutinović, Istočno Sarajevo:

– Za nas penzionere sa niskim primanjima sve je skupo, čak i kad nema poskupljenja, a kamoli kad ona nastupe. Ako gledamo na šta najviše potrošimo novca, ja mislim da je to hrana. Na nju nekako najviše ode. Ja sam osjetio da je ipak malo hrana skuplja nego što je bila. A, hrana je ta bez koje se ne može, bez obzira na to koliko koštala, a sve ostalo je luksuz. Što se tiče poskupljenja goriva, na to su nas više i navikli, jer ga svaki čas poskupljuju. Nekad i ne znaš zašto se te cijene dižu toliko.

Milivoje Milutinović, Istočno Sarajevo

Olga Vuković, Istočno Sarajevo:

– Sve nam je živo poskupjelo. Svaki dan kada dođete u trgovinu, dočekaju vas neke nove cijene. Nekad su one pet, nekad 10 feninga, ali tu su i sabere se toga dosta na našem računu. Najgore mi je što je hrana poskupjela, ali sve je to krenulo od goriva. Ono je bilo ključno, jer ne mora čovjek uopšte voziti auto da bi osjetio poskupljenje goriva. Tada nam kao posljedica poskupe autobuske karte i sve ostalo što je vezano za njega. Ali, evo sada imamo situaciju da je gorivo i pojeftinilo, ali nam nisu pojeftinile ostale namirnice. Očito se prave da ne vide to.

Olga Vuković, Istočno Sarajevo

Senad Bajrić, Bihać:

– Naravno da primijetim poskupljenja na sve strane. Samo, ne znam više šta nije poskupjelo, a šta jeste. Sve što mogu reći jeste ono što znam, jer kad odem u trgovinu sad u odnosu na prije, ono što sam prehrane nekad za 150 maraka uzimao u kolicima, danas to isto stane u jednu najlon-vrećicu. Političari u vlasti mogu govoriti koliko hoće da nema poskupljenja, oni su najgori. Zar je njima ikada išta bilo skupo? Što bi političari često kazali, a ja sam čuo kada je jedan od njih to i meni rekao: “Narod je jaka kobila, sve može izdržati”, pa tako i ova nekontrolisana poskupljenja.

Senad Bajrić, Bihać

Samir Jodanović, Bihać:

– Poskupljenja su primjetna ne samo na artiklima nego i na uslugama. Što se tiče poskupljenja u kontekstu iseljavanja stanovništva te manjka radne snage, najveće povećanje se osjeti u privatnom sektoru, gdje sada radnici-majstori koji su odlučili da ostanu ovdje, od svojih poslodavaca traže minimum 50 posto veću satnicu za njihov rad. Zahtjevi radnika su svakako opravdani, jer je interes svima da ostanu u BiH, ali smatram da država mora pronaći način da pomogne i poslodavcima kako bi što kvalitetnija radna snaga ostala u državi.

Samir Jodanović, Bihać

Darija Daljević, Prijedor:

– Primijetila sam da su od Nove godine poskupjele cigarete. Posljednjih godina stalno poskupljuju i to redovno početkom godine. Poskupjelo je i gorivo. Svi vozači su to primijetili. Naravno, poskupjela je i hrana. Mislim da sve ovo predstavlja udar za kućni budžet i potrošačku korpu svakog od nas. Jer se plate, sigurna sam, kod svih onih koji rade ne mijenjaju. Godinama su iste, a sve poskupljuje, od onih osnovnih stvari za život poput hrane, do onih stvari koje su dodatak poput cigareta, goriva… Jednostavno, primanja su svakome ista, a sve poskupljuje.

Daria Daljević, Prijedor/Muhamed Tunović

Rade Marković, Banja Luka:

– Hrana poskupljuje. Evo, u Banjoj Luci, neprimjetno je posljednjih mjeseci gotovo svaki artikl poskupio za 10, 15, 20, 30 feninga. Što se tiče plata, tu nema mijenjanja. Moja je plata ista godinama. A životne namirnice stalno poskupljuju. Litar jogurta u Banjoj Luci je skuplji nego litar jogurta u Ljubljani. Tamo u Ljubljani jogurt košta 70 eurocenti, a u Banjoj Luci je maltene izašao litar jogurta na euro. Inače, hrana je baš skupa kod nas u Banjoj Luci. Gorivo nam je 2,25 do 2,30 KM. Čak je poskupjela i garderoba. Za naša primanja sve je preskupo.

Rade Marković, Banja Luka/Muhamed Tunović

Bahrudin Hamzić, Zenica:

– Hinjski poskupljuju. Ne znamo ništa o poskupljenjima, nigdje nema nikakvih vijesti o tome, o najavama bilo kakvog poskupljenja, a kad dođeš u prodavnicu, proizvod je skuplji od 10 do 50 feninga. To za nas penzionere mnogo znači. Penzije su iste, vjerujem da su i plate iste kod onih koji rade, a cijene gotovo svega su više. Od hrane, od osnovnih namirnica, do svega drugog, počev od goriva, cigareta. Penzije miruju, a cijene luduju.

Bahrudin Hamzić, Zenica/Muhamed Tunović

Zekija Hamulić, Zenica:

– Primijetila sam da je dosta toga​ poskupjelo. Počev od onih osnovnih stvari za život, hrane, pa do onoga što je nekad bilo normalno kupovati, a danas nam je većini to postalo luksuz. Bilo kako bilo, narod se muči i pati. Nisu ni oni u foteljama krivi za ovo što nam se dešava, kriv je narod što ih bira. Kradu narod, kradu državu, ne ostavljaju ni mrvice, vile imaju, kule imaju, a naša bijeda bosanska se pati. Ovo je užas. Žalosno je za naš narod, za naše majke i za naše sestre. Pravda za Davida, pravda za Dženana, pravda za svu našu djecu.

Zekija Hamulić, Zenica/Muhamed Tunović

Sabina Jakupović-Mešić, Tuzla:

– Posljednjih godina u našoj zemlji evidentna je tiha inflacija. Poskupljenja od fening, dva, tri, koja se ne primjećuju odmah. Međutim, kada se na kraju mjeseca saberu računi, jasno je da je potrebno puno više sredstava za osnovne potrebe. Godina je startala sa novim cijenama cigareta i drugih proizvoda. Ne mora se pušiti, putovati, ali se mora jesti. Hrana ne bi smjela biti luksuz, a kod nas mnogima jeste. Standard prosječnog građanina je sve lošiji, tu se krije i odgovor zašto pada natalitet, a mladi odlaze.

Sabina Jakupović-Mešić/Miren Aljić

Manda Vareškić, Tuzla:

– Vidite kako sad rade – sve ima otprilike istu cijenu, ali nema više hljeba od kilu ili pola kile, nego 600 grama ili manje, a cijena mu ista kao i ranije. Isto je i sa čokoladama, sa tjesteninom, sa maslacem. Izgleda kao da je sve isto, ali sve je u manjim pakovanjima. Pa, ako hoćete više, morate duplo platiti. Eto, i mlijeko je poskupjelo sad. A niko nas ne pita možemo li mi to priuštiti, pogotovo penzioneri. Muž i ja imamo jednu penziju i dok pokupujemo lijekove, poplaćamo račune, ostane nam samo da nešto pojedemo. A da jednom ne platimo račune, teško nama.

Manda Vareškić, Tuzla/Miren Aljić

Ante Kvesić, Mostar:

– Iskreno, teško mogu upratiti promjene cijena po artiklima koje nisu baš izražene. Pomno pratim i uvijek znam cijene goriva. A one, izgleda, diktiraju i sve ostalo. O ostalim poskupljenjima više znam iz medija. Gorivo je bezobrazno skupo. I stalno cijena raste. Nažalost, bojim se da će i dalje rasti i da tu kraja nema. Predviđam da će mu cijena ponekad dosezati i tri marke po litru. Da nadležni više brinu o narodu, o problemima običnog građanina, vjerujem da bi se stvari popravile, da bi bilo bolje. Ovako, teško.

Ante Kvesić, Mostar/ADNAN DEMIĆ

Arman Šuta, Mostar

– Poskupjelo je sve. I to znatno. Krenut ću od kafe i pića u ugostiteljskim objektima, preko namirnica pa do nezaobilaznog goriva. Iz godine u godinu sve je skuplje, a plate ostaju kao i ranije ili čak i padaju. Tužno je da se ovo događa. Ne vjerujem da će se nešto u bližoj budućnosti promijeniti nabolje. Možemo očekivati samo nova poskupljenja i to po starim matricama. I bojim se da ovo šta nam rade ne diktira cijena goriva na svjetskom tržištu. To je samo jedna od stavki koje su dovele do poskupljenja.

Arman Šuta, Mostar/ADNAN DEMIĆ

OSLOBOĐENJE: Adem Džaferović, Fahrudin Bender, Mirza Dajić, Miren ALjić, Adnan Demić