Osam godina nije mogao hodati ni govoriti, pa se oporavio od lijeka za spavanje

Doktori su objavili da se muškarac zove Richard (39), iz Amsterdama je i u dobi od 29 godina se gotovo ugušio komadom mesa pa je pretrpio značajna oštećenja mozga te su mu dijagnosticirali akinetički mutizam kao rezultat incidenta.

Zbog nedostatka kisika oštećenja na mozgu su bila takve naravi da on više nije mogao obavljati ni najjednostavnije zadatke. Mogao je odgovoriti na pitanje gestikulirajući očima, ali nije se mogao samostalno kretati. Hranili su ga sondom.

Doktori objašnjavaju kako su mu tad odlučili dati lijek Zolpidem koji se u Ujedinjenom Kraljevstvu prodaje pod nazivom Stilnoct, a u SAD-u kao Ambien. Riječ je o hipnotiku kojim liječe nesanicu.

– Lijek djeluje kao sedativ, a u stručnoj literaturi navodi se kako je kod pet do sedam posto pacijenata koji su u komi uticao na oporavak stanja svijesti, a pomogao je i kod pojedinaca s Parkinsonovom bolešću. Kod većeg dijela ljudi koji ga uzimaju ima sedativni učinak.

Još 2012. godine naučnici iz Lenox Hill bolnice u New Yorku pratili su 10.500 pacijenata i otkrili povezanost između više vrsta tableta za spavanje i povećanog rizika od smrti, a među tim tabletama je bio i Zolpidem. Istaknuli su kako može potaknuti ovisnost. S druge strane, brojne studije širom svijeta isticale su kako lijek pomaže ne samo kod nesanice, nego i kod paralize. Zato su ga Richardovi doktori odlučili primijeniti.

U samo 20 minuta od uzimanja, Richard je mogao hodati uz pomoć te je telefonirao ocu koji gotovo deset godina nije čuo sinov glas. Studiju o ovom slučaju objavio je časopis Cortex. Doktori su objasnili kako su mu lijek davali samo jedanput na dan, ali prijetila je opasnost da bi se organizam mogao naviknuti na njega ukoliko će primjena potrajati više od pet dana.

Akinetički mutizam usporava mentalnu funkciju do te mjere da se mozak bori kako bi poslao tijelu signal da se miče, govori ili se hrani. Stoga on ne uzrokuje paralizu, nego usporava rad mozga. Naučnici vjeruju da je lijek obnovio te moždane puteve.

Dr. Willemijn van Erp sa Sveučilišta Radbout još je studirala medicinu kad je u specijaliziranoj ustanovi za skrb upoznala Richarda. Kazala je da se njegova porodica složila s primjenom lijeka jer se činilo da je njegova situacija beznadna, a niti jedan drugi lijek nije mu pomagao. Nakon 20 minuta od uzimanja lijeka, Richard je zamolio medicinsku sestru da mu objasni kako upravljati invalidskim kolicima, a potom je uz njezinu pomoć ustao i prohodao te zatražio hranu i nazvao oca. Učinak lijeka traje oko dva sata, a tada Richard opet gubi svijest.

Liječnički tim morao je paziti kada će mu davati lijek jer bi, u slučaju primjene u trajanju više od pet dana, tijelo postalo tolerantno na sastavnice lijeka. Nalazi su pokazali da je nakon gušenja hranom 2012. godine mozak doživio senzorno preopterećenje.

– U prosjeku, potrebne su dvije do tri sedmice bez lijekova kako bismo mogli Zolpidem ponovo primijeniti. Zato mu lijek dajemo samo u posebnim prigodama – objasnili su doktori ističući kako nalazi pokazuju da je nakon gušenja 2012. godine mozak pretrpio senzorno opterećenje.

– Možete usporediti mozak s velikim orkestrom. Kod Richarda, prva violina svira toliko glasno da se ostali članovi orkestra ne čuju i ne mogu svirati. Zolpidem omogućuje da prva violina svira tiše, kako bi se ostali instrumenti mogli čuti. Primjenom ovog lijeka umanjili smo neželjenu pretjeranu aktivnost mozga i stvorili prostor za povratak mogućnosti govora i hodanja – pojasnio je Hisse Arnts, naučnik sa Amsterdam University Medical Centre koji skrbi o Richardu.

Prethodne studije su pokazale da od 20 pacijenata s poremećajem svijesti koji su primili ovaj lijek, kod samo jednog se primjećuju poboljšanja makar privremeno. Nizozemski doktori sad traže dugoročnije rješenje.

Akinetički mutizam zabilježili su kod ljudi koji su pretrpjeli traumu mozga poput moždanog udara, raka ili tumora. Riječ je o poremećaju svijesti zbog kojeg su ljudi u komi ili u vegetativnom stanju. Pacijenti s tim stanjem djeluju kao da su budni i komuniciraju pomicanjem očiju, ali nisu u stanju odgovoriti verbalno ni fizički. Ovo su stanje prvi put uočili 1941. godine kod djevojčice (14) iz Engleske. Dijagnoza je dobila ime po medicinskim terminima za nemogućnost pokreta (akinezija) te nemogućnost govora (mutizam).

Mogućnosti liječenja su vrlo ograničene. U nekim slučajevima trenutačno olakšanje donosi operacija kojom uklanjaju cistu ili tumor na mozgu, a kod drugih će stanje potaknuti moždani udar ili ozljeda. U toj situaciji doktori pacijentima intravenozno daju magnezijev sulfat. Riječ je o prirodnom mineralu koji može oživjeti stanice mozga koje su odumrle ili su previše oštećene.

Doktori mogu prepisati i antidepresive ili stimulativne lijekove kako bi ponovo pokrenuli moždanu funkciju. Pacijenti koji se oporavljaju kažu kako su se borili sa svojim tijelom da bi se pomaknuli ili napravili neku gestu.

Zolpidem u SAD-u doktori propisuju vrlo često te ga koristi više od 15 miliona ljudi, dok ga u Britaniji koristi oko šest miliona ljudi. Lijek koriste kao pomoć kod kronične nesanice koji pacijentima omogućuje brže usnivanje i manje je vjerovatnost da će se buditi noću. Najučestalija nuspojava lijeka je vrtoglavice i osjećaj zamagljenosti. Neki su pacijenti prijavili i da su nakon uzimanja visokih doza privremeno izgubili pamćenje te se ne mogu sjetiti šta su radili nekoliko sati.