Osobe s invaliditetom i dalje na margini društva u BiH

U Bosni i Hercegovini osobe s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s preprekama koje ograničavaju njihovu uključenost u društvo i pristup osnovnim pravima. Iako postoje zakoni i strategije usklađene s međunarodnim standardima, njihova primjena je slaba i nedosljedna.Najizraženiji problem ostaje nepristupačnost – od arhitektonskih barijera do nedostatka prilagođenih usluga. Kada javne ustanove, prevoz ili zdravstvene institucije nisu prilagođene, osobama s invaliditetom se uskraćuje osnovna mogućnost da ravnopravno učestvuju u društvenom životu.Taj osjećaj isključenosti stvara dodatnu socijalnu distancu i vodi ka marginalizaciji. Posebno je vidljivo da nepristupačnost ima domino efekat.Djeca s invaliditetom zbog toga teško pohađaju školu, što dalje smanjuje njihove šanse za zaposlenje i čini ih podložnijim siromaštvu. Inkluzivno obrazovanje, iako zakonski definisano, u praksi se oslanja na škole koje često nemaju potrebne asistente, programe ni opremu.Istraživanja pokazuju da lokalne vlasti rijetko uopće planiraju politike koje se odnose na osobe s invaliditetom. Kada se i spomenu u strateškim dokumentima, to obično ostaje na deklarativnom nivou, bez stvarnih mjera.Zapošljavanje predstavlja još jednu veliku prepreku. Poslodavci rijetko pružaju prilike osobama s invaliditetom, iako postoje određeni podsticaji.