Otac koji otišao na kraj svijeta da bi našao lijek za bolesnog sina

RUPERT JE OTKRIO NEŠTO NEVJEROVATNO

– Jednog dana, dok je Rouvan bio jako mali, protrčao je kroz ogradu kod komšije i u uletio u ograđen prostor gdje je on držao svojih pet konja. Prepao sam se i pomislio kako je gotovo, kako će moj sin poginuti. Međutim, nešto nevjerovatno se desilo. Jedan konj je rasterao ostale i nježno primakao glavu mom sinu. Nešto magično se tada desilo između njih dvoje. Tada su počele najveće promjene u našim životima – rekao je Rupert.

Rupert je otkrio da malog Rouvana nevjerovatno smiruje prisustvo konja, pa je zato riješio da svakodnevno zajedno jašu. Poslije samo nedjelju dana takve terapije, mali Rouvan je počeo da priča i više nije imao napade bijesa. Poslije dvije godine, ovaj dječak je naučio da sam koristi toalet, a počeo je i da se druži sa drugom djecom.

OVA PORODICA JE RIJEŠILA DA PRISTUPI DRUGAČIJE

– Tada sam radio kao novinar i u posjeti nam je bila delegacija Bušmana iz pustinjeKalahari. Neki od njih su bili tradicionalni iscjelitelji, a kada su upoznali mog Rouvana, pitali su da li smiju da ga dodirnu. Poslije dva dana od tog susreta, moj sin je postao druželjubiviji, dijelio je igračke sa drugima i postao manje hiperaktivan. Nikada nije bio takav – otkrio je Rupert.

Zbog ovoga, i ljubavi prema konjima, roditelji su malog Rouvana odveli u Mongoliju gdje su mjesec dana putovali na konju od šamana do šamana, u nadi da će mu pomoći. Ovo iskustvo je Rupert pretočio i u knjigu “The horse boy”.

– Nismo znali hoće li mu išta pomoći. Mnogi su mislili da smo načisto poludjeli. Na tom putovanju, Rouvan se sprijateljio sa jednim malim Mongolcem. Međutim, jedan šaman nam je rekao da je potrebno da idemo na još tri ovakva putovanja da bismo završili proces njegovog izlječenja. Zato smo sljedeće godine otišli u Namibiju – objasnio je Rupert.

Zajedno sa suprugom, Rupert je u Namibiji posjetio Bušmane iz pustinje Kalahari. Tamo su, nad malim Rouvanom, izvodili iscjeliteljske seanse uz muziku i ples.

– Ti ljudi su se nevjerovatno trudili da nam pomognu i ne mogu da opišem koliko sam im zahvalan zbog toga. Kada smo se vratili iz Afrike, Rouvan je postao energičniji, želio je da istražuje i postao je prisutniji. Takođe, počeo je da razumije matematiku i za samo 12 nedjelja umio je da računa razlomke. Bili smo u šoku – ispričao je Rupert.

KROZ ČETIRI PUTOVANjA DO IZLjEČENjA

Rupert je htio da istjera ovo do kraja. Sljedeća destinacija bila je Australija, gdje su otišli u posjetu Aboridžinima. Tamo se desilo nešto nevjerovatno.

– Rouvan je sjedio u stolici, a vrač je zapalio jedno drvo i kadio ga. Sve je trajalo oko tri minuta, a onda je stavio ruke na njegovo tjeme i masirao ga. Odjednom, vrač je počeo da skuplja u činiju neku čudnu tečnost koja je tekla iz Rouvanove glave. Nikada to nisamvideo u svoj životu. To isto mu je radio i narednih par dana, a tečnosti je bilo sve manje. Odjednom, moj sin je skočio i rekao: “Osjećam se bolje, osjećam se srećno”, i počeo da skakuta – rekao je Rupert.

Poslije posljednjem putovanju, u Navaho u Arizoni, Rouvan je počeo i da zbija šale, da dijeli stvari sa roditeljima, a ono što ih je najviše iznenadilo bilo je kada je ocu donio šolju kafe.

– Konačno smo pronašli naše dijete. Ono najvažnije što smo naučili iz ovoga je, ako vam dijete ima autizam ili bilo kakvo neuro-psihijatrijsko oboljenje, ne morate da putujete svijetom i da ga tjerate da jaše. Mi smo ovo otkrili jer smo pratili Rouvana i on nam je pokazao šta djeluje na njega. Bilo da su to šamani, konji, baloni, bicikle, surfovanje, igrice, bilo šta, prihvatite avanturu i pratite svoje dijete. Ono će vam pokazati rješenje – zaključio jre Rupert.

cafe.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE