Otišla je Sejda, čuvar Halidovog srca, a ostala je pjesma za vječnost: Priča o velikoj ljubavi

Neke ljubavi ne pripadaju samo ovom svijetu. One se rađaju ovdje, a nastavljaju u vječnosti.

Samo nekoliko mjeseci nakon što nas je napustio legendarni Halid Bešlić, tiho i prerano, na neki bolji svijet preselila je i njegova Sejda. Žena koja je skoro pola stoljeća bila njegovo sidro, njegova mirna luka i najveća inspiracija, otišla je za čovjekom svog života.
Kao da je predosjećao da se zavjesa polako spušta, Halid je, dok se liječio na KCUS-u, svojoj publici darovao posljednji komadić svoje duše, pjesmu jednostavnog, a tako moćnog naziva: “Sejda”.

Ova muzička ispovijest nastala je u saradnji s autorom Fahrudinom Pecikozom i producentom Aleksandrom Milićem Milijem. Iako je snimljena godinu dana ranije za projekat „Miligram“, njeno objavljivanje odgođeno je zbog teških tragedija koje su u to vrijeme potresle region. No, sudbina je htjela da pjesma ugleda svjetlo dana baš tada, kao Halidov posljednji, najnježniji oproštaj od žene koju je volio prepunih 48 godina.

To je, zapravo, jedna Halidova iskrena priča“, prisjeća se Fahrudin Pecikoza s tugom i ponosom. „S obzirom na to da smo se privatno mnogo družili, jednom sam ga pitao kako su se upoznali. Počeo mi je pričati kako su se zavoljeli, kako je tekla njihova veza, pa brak… Sve što mi je tada rekao sa suzama i osmijehom u očima, ja sam samo pretočio u stihove. To je jedna predivna, duboko emotivna pjesma.

Od tvornice čokolade do zajedničkog sna

Njihova priča počela je skromno, krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Halid je tada bio tek momak na početku karijere, pjevajući po sarajevskim kafanama i sanjajući o velikoj sceni. Sejda je bila vrijedna djevojka koja je radila u tvornici čokolade. Spojila ih je Halidova snaha, koja je radila kao kuharica u jednom od lokala gdje je nastupao.

Prvi zvanični susret desio se na proslavi Dana žena. Halid je, u svom prepoznatljivom šarmantnom maniru, u šali zaprosio Sejdu. Međutim, ono što je počelo kao mladalačka šala, preko noći se pretvorilo u ljubav za cijeli život.

Nisam suprugu upoznao na nastupu“, pričao je svojevremeno Halid s prepoznatljivom toplinom u glasu. „Ona nije ni izlazila po kafanama. Kad smo se upoznali, odmah sam osjetio da je to – to. Hodali smo svega pola godine i odmah se vjenčali. Toliko smo godina proveli skupa i uvijek smo funkcionisali. Bilo je, naravno, i teških godina, ali sve smo to skupa prebrodili. Kad smo bili mlađi, sve je to bilo lakše i normalnije.

Sudbinski saputnici kroz sve oluje

Vjenčali su se sudbonosne 1977. godine. Sejda je ubrzo napustila posao u tvornici kako bi se potpuno posvetila porodici i bila Halidov najčvršći oslonac dok je on gradio status muzičke legende. Kruna njihove ljubavi bio je sin Dino. Ipak, sudbina im je donijela i teška iskušenja; Sejda se kasnije suočila sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, zbog kojih im se velika želja da imaju još djece nikada nije ostvarila. 
Uprkos svim životnim burama, slavama i estradnim izazovima, ostali su jedan od najskladnijih parova na ovim prostorima. Skoro pedeset godina koračali su ruku pod ruku, čuvajući jedno drugo od svijeta. Danas, kada su oboje otišli, iza njih ostaje sjećanje na ljubav kakva se rijetko sreće i pjesma „Sejda“, da nas zauvijek podsjeća kako zvuči kada čovjek cijelim svojim bićem voli jednu ženu.