Otišli trbuhom za kruhom u Njemačku: Ljude vode kao ovce u tor, kada shvate da su prevareni, bude kasno…

Boli me kada ljude iz Bosne i Hercegovine iskorištavaju ne samo poslodavci u Njemačkoj nego i oni u Bosni, koji samo misle kako će oni zaraditi. Ovako svoju priču za „Avaz“ počinje Halida Bandke, humanitarka, koja desetljećima živi u Njemačkoj.

Sve više Bosanaca i Hercegovaca pakuje kofere i kreće u Njemačku, a Halida tvrdi – tamo su i oni i njihov rad potcijenjeni. Zna to iz vlastitog iskustva. Zato je odlučila, zajedno sa suprugom Ditmarom (Dietmar), otvoriti ured u kojem medicinskom osoblju i njegovateljima iz BiH pruža kompetentne i potpune informacije o zapošljavanju u Njemačkoj.

Zaštititi ljude

– Ja sam iz Gradačca. Dugi niz godina sam humanitarac, kao i moj suprug. On je 30 godina radio u Uredu za strance i zato smo odlučili pomoći ljudima iz BiH – kaže ona.

Halida i Ditmar žale pomoći i informirati one koji se odluče doći u Njemačku, reći im šta da očekuju, koja su im prava.

– Mnogi misle da je jedino važno samo doći u Njemačku. Međutim, vjerujte da je važnije znati kako treba u njoj živjeti. Naši ljudi preskaču važne stvari, zbog čega ispaštaju. Doslovce se trguje radnom snagom iz BiH – priča nam Halida.

Ističe da u našoj državi postoje mnogi ljudi koji vode mlade vani, ali da ih zapravo samo iskorištavaju i idu mimo centralne agencije, što je ilegalno.

– Ljude vode kao ovce u tor, daju im kvaziugovore. Kada shvate da su prevareni, bude kasno. Ima prevarenih ljudi koji nemaju novca da se vrate u BiH, a stid ih je o tome govoriti – otvoreno govori Halida.

Priznaje da dnevno dobije stotinu mailova, uglavnom od medicinskih radnika, koji žele ići u Njemačku. Obraćaju joj se i inžinjeri mašinstva, IT inžinjeri, socijalni pedagozi, profesori i nastavnici.

Jedini izlaz

Omeragić-Karić: Bolja budućnost

Među brojnima koji će uskoro napustiti BiH je i Melisa Omeragić-Karić. Kaže, teško se odlučila na ovaj korak, jer iza nje ostaju roditelji i prijatelji.

– Bila sam na probnom radu i shvatila da je to zemlja koja će mi pružiti bolju budućnost, koja će me štititi i cijeniti moj rad – kaže Omeragić-Karić.

Šanjta: Nije vidjela drugi izlaz

Ni Žana Šanjta nije vidjela drugi izlaz. I ranije je pokušavala otići u Njemačku, ali razne agencije nudile su jedno, a kasnije se ispostavljalo drugačije.

– Bitno je da osim posla imate nekoga ko vas prati, neku vrstu zaštite. Ja sam odlučila ostaviti državni posao i okušati sreću za svoju porodicu u jednoj od najuređenijih zemalja na svijetu – kaže Šanjta.

Bračni par Bandke, koji je proteklih dana boravio u Zenici, naglašava da je put do odgovarajućeg i pravog radnog statusa kompleksan.

– Prije potpisivanja radnog ugovora ljudi trebaju tražiti da lično upoznaju poslodavca i radno mjesto. Učite njemački jezik i neka vam B1 bude najniži stepen. Bez jezika imate slabe šanse da uspijete kako na poslovnom tako i na privatnom planu – savjetuju oni.

Ljudi kao roblje

Iz dosadašnjeg iskustva bračni par Bandke uvjerio se u mnogo neregularnost te svjedočio brojnim prevarama.

– Imate ljude koji nađu radnu snagu u BiH, a potom u Njemačkoj idu od doma do doma. Tamo ih nude po različitim cijenama, od 2.000 eura za one koji imaju završenu višu do 300 eura za one koji završe školu vanredno. Prodaju ih kao pomoćnika njegovatelja, odnosno ponašaju se kao da su ljudi roblje – ogorčeni su oni.

Autor: D. PAŠALIĆ – AVAZ.BA