Portal 072info

Otkrivene regije u mozgu zbog kojih nam određene pjesme ne izlaze iz glave

U svakodnevnom životu izloženi smo muzici na svakom koraku, bilo kroz slušanje radija, omiljenih pjesama na mobitelu ili mp3 playeru, tokom lutanja trgovinama ili pak na ulici. I onda tako određena pjesma jednostavno ostane u našim glavama. Neprestano nam se vraća u misli bez upozorenja, bez okidača, i ne možemo si pomoći a da je ne počnemo pjevušiti

Ovaj fenomen javlja se kod svih ljudi, ali oni s određenim crtama ličnosti, kao što je neuroticizam, mogu ga doživjeti intenzivnije od drugih. Iako je on otprije poznat, njegova neuralna osnova dugo je vremena bila prava misterija, ali nova studija napokon je ponudila uvid i u to područje. Čini se kako je njegova frekvencija povezana s debljinom područja mozga zaduženih za sposobnost da se zamisli odsutne zvukove. Nadalje, njegova pojava i obrada povezana je s područjima ključnima za emocije i pamćenje piše portal znanost.geek.hr

Dok neki od vas mogu misliti da je to tek još jedan trivijalni fenomen, neuroznanstvenici su izuzetno zainteresovani za njegovo istraživanje, ne samo zato što je sveprisutan i može biti složen, već i zato što može potaknuti naše raspoloženje i emocije, baš kao i slušanje muzike. Osim toga, oko 40% naših dnevnih misli ionako nije pod našom svjesnom kontrolom, a ovaj je fenomen jedan od najčešćih oblika takvih spontanih spoznaja.

Za potrebe studije, naučnici su ispitivali 44 muška i ženska sudionika u dobi od 25 do 70 godina. Niko od njih nije imao istoriju neuroloških oštećenja ili gubitka sluha, niti je bio profesionalni muzičar. Nakon završetka ankete o svojim ličnim iskustvima s ovim fenomenom, uključujući učestalost njegove pojave, ali i njegovu moguću korist prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, naučnici su snimili mozak ispitanika pomoću MR uređaja. Konkretno, tražili su određene morfološke razlike, poput povećanja veličine moždanog tkiva koje je povezano s tim fenomenom.

Kao što je opisano u studiji u časopisu Consciousness and Cognition, naučnici su pronašli povezanost između učestalosti pojave tog fenomena i debljine moždane kore u dvije regije mozga: u desnom Heschlovom girusu (Hg) i desnom inferiornom frontalnom girusu (IFG). Zanimljivo, prvi je prethodno bio povezivan sa slušnom percepcijom, odnosno, načinom na koji naš mozak interpretira zvukove koje čujemo, tj. svjesno kontroliranom verzijom ovog fenomena. Za potonji se, s druge strane, mislilo da je uključen u naše pamćenje visine određenog tona.

Začudo, naučnici su zapravo otkrili da su ljudi koji imaju smanjenu debljinu u desnom Heschlovom girusu skloni češćem doživljavanju ovog fenomena, što se ne uklapa u istraživanja u kojima se tvrdi kako muzički stručnjaci imaju deblju koru od glazbenika amatera. Negativna korelacija također je uočena i u desnom inferiornom frontalnom girusu, ali to ima smisla, jer ova regija mozga igra inhibitorne uloge u mozgu i na taj se način može smanjiti spontana aktivnost u drugim područjima. Dakle, ako je debljina područja smanjena, onda se i inhibitorno djelovanje može smanjiti, čime se povećava frekvencija ovog fenomena.

Naučnici su tako otkrili povezanost između načina na koji pojedinci smatraju da im ovaj fenomen pomaže u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i veličine moždanog tkiva u području ključnom za formiranje pamćenja, parahipokampalnom korteksu, zaključivši da je „ovaj fenomen često unutarnje iskustvo koje upošljava moždane stanice zadužene za percepciju, emocije, sjećanja i spontane misli”.

Podijelite članak