Portal 072info

Otrovne biljke odnose živote

Šume u BiH obiluju kako ljekovitim, tako i otrovnim biljkama pa njihovo branje i konzumacija često znaju biti kobni po zdravlje pa i sam život onih koji ne umiju pravilno da ih razlikuju.

Poručuju to stručnjaci iz oblasti bilja povodom najnovijeg slučaja trovanja građana šumskim plodovoma, a koji svake godine odnesu nekoliko života.

Podsjećamo, posljednji takav desio se u Sarajevu gdje su protekle sedmice zabilježena četiri slučaja trovanja, od kojih jedan sa smrtnim ishodom, a sve zahvaljujući mrazovcu, izuzetno otrovnoj biljci koja veoma liči na medvjeđi luk, koji ima ljekovita svojstva i koji se koristi u ishrani.

Zloglasna biljka bila je i u 2012. godini kobna za jednu ženu iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, a  te godine od posljedica trovanja mrazovcem u Hrvatskoj su preminule dvije osobe, dok je više njih otrovano.

Biljana Loburda, profesor na Odsjeku biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjoj Luci, kaže kako je posljednji slučaj trovanja mrazovcem pokazao kako građani nikako na svoju ruku i ukoliko nisu sigurni u svoje znanje ne bi smjeli brati i konzumirati ovakve plodove.

Kako je rekla, do trovanja najčešće dolazi zbog izuzetne sličnosti između  otrovnih i jestivih biljaka, kojih u našim šumama ima mnogo.

“Na primjer, dosta zamjena je bilo u slučaju biljke rastavić, koja ima svoje dvije vrste od kojih je jedna otrovna. Ljudi miješaju i lincuru sa čemerikom, koja je dobar sedativ za srce, ali samo u manjim količinama, pošto je u većim otrovna”, kaže ona.

Prema njenim riječima, u Foči je bilo slučajeva gdje je borovnica mijenjana sa otrovnim pasjim grožđem, a tu vrstu opet sa medvjeđim grožđem koje je ljekovito.

“Ljudi su koristili i bobice velebilja misleći da su jestive, a one sadrže atropin koji je takođe otrovan, a zabilježeni su i slučajevi gdje su ljudi krtole ciklame mijenjali sa tartufima”, kazala je Loburda.

Prema njenim riječma, za svaku ubranu biljku za koju nisu sigurni građani treba da se konsultuju sa stručnjacima ili planinarima, koji su takođe dobri poznavaoci bilja.

I stručnjaci iz oblasti gljivarstva poručuju kako gljive ne treba jesti ukoliko ne postoji stoodstotna sigurnost u izbor, jer slučajevi trovanja nisu rijetki.

“Svaka gljiva se mora poznavati kao i čovjek i mora se znati njeno vrijeme rasta, stanište i slično. U proljeće imamo gljivu hrčak, koja je otrovna, i gljivu smrčak, koja je jestiva i vrlo kvalitetna, a one mogu da zbune onoga ko ne zna mnogo o gljivama”, kaže Boro Marić, predsjednik Udruženja gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjić Grada.

Prema njegovim riječima, na našim prostorima postoji oko 20 vrsta jestivih gljiva koje bi oni manje stručni mogli da zamijene sa nejestivim, dok se u šumama nalazi oko 15 težih “otrovnica”.

“U Banjoj Luci je bilo najviše trovanja crvenom muharom, koja jako podsjeća na rujnicu, koju zovu i blagva. One su iz istog roda i u pojedinim dijelovima su identične. Imamo i muhare koja su ogoljene i nemaju tačkice po sebi pa nekad jako podsjećaju na rujnicu”, rekao je Marić.

Nezavisne.com

Podijelite članak