Ova zemlja je prvi kandidat za izbijanje novog evropskog rata: Niko im ne može pomoći, za njih nema dobrog scenarija

Američka potpredsjednica Kamala Harris tokom posjeta Rumuniji u petak, 11. marta, izjavila je kako je Washington svjestan “posebnih izazova” s kojima se suočava ta zemlja u geografskom smislu. Potpredsjednica Harris nije slučajno otišla samo u Poljsku i Rumuniju. Dvije su to zemlje na istoku Europe s najdužom granicom s Ukrajinom. Poljska graniči i s Bjelorusijom i ruskom enklavom Kalinjingrad te kontrolira procjep Suwałki, najranjiviju tačku istočnog boka NATO-a, jedini kopneni doticaj s baltičkim državama.

Rumunija, osim kopnene granice, ima i morsku s Ukrajinom i postoji jasna i neposredna prijetnja da bi na tu tačku mogla doći Rusija ako osvoji Odesu. Već je osvojila Zmijski otok oko suvereniteta nad kojim su se sporili Bukurešt i Kijev.

Drugi je problem postojeći, a to je susjedna država Moldavija. Riječ je o maloj državi stisnutoj između dvije velike, Rumunije i Ukrajine, bez izlaza na more, bez sirovina ili drugih resursa, omeđena dvjema rijekama. “Moldavija zauzima ravničarski kraj istočno od Karpata, uglavnom između rijeke Prut na zapadu (granica prema Rumuniji) i porječje Dnjestra (rumunski Nistru) na istoku zemlje”, piše mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije. Historijski je ova država na udaru sila, u moderno doba Rumunije i Sovjetskog Saveza, kasnije Rusije. Budući da većina stanovništva govori rumunski, koji je od 2013. godine i službeni, od raspada Sovjetskog Saveza govori se o mogućnosti ujedinjavanja s Rumunijom, ali je to 1994. godine na referendumu odbačeno, piše Jutarnji.

Kako je riječ o najzapadnijoj državi nastaloj od republika bivšeg Sovjetskog Saveza, Moskva je nikako nije planirala pustiti da gradi samostalnu politiku. Chișinău (Kišinjev, glavni grad) 23.  juna 1990. donosi Deklaraciju o suverenosti Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike, ali to izaziva nezadovoljstvo na istoku. Koliko je Prut u određenoj mjeri bio barijera prema ujedinjenju s Rumunijom, toliko je Dnjestar postao tačka trajne krize i mehanizam odvajanja regije od Moldavije. Teritorij istočno od rijeke naseljava stanovništvo koje govori ruski, udio od 9,7% ukupnog stanovništva. Protivili su se osamostaljivanju Moldavije te su 2. septembra 1990. godine proglasili Pridnjestrovsku Moldavsku Republiku što je rezultiralo oružanim sukobom koji je zaključen rusko-moldavskim sporazumom 1992. godine. I tako je Rusija formalno dobila prvi zamrznut konflikt u široj crnomorskoj regiji, Pridnjestrovlje.

Zamrznuti sukobi

Nakon toga stižu gruzijske Abhazija i Južna Osetija, pa Nagorno Karabah koji sada ide u smjeru rješenja, ali uz ruske trupe koje kontroliraju mir. Zamrznuti sukobi nisu produkt moderne Rusije, koristio ih je Sovjetski Savez definirajući granice republika tako da uvijek postoji neka sporna tačka preko koje je moguće utjecati na politike obiju strana. Jedan od takvih je i pitanje opskrbe vodom koja izaziva i oružane sukobe Kirgistana i Tadžikistana.

Pridnjestrovlje je teritorijalno malo, ali geografski izduženo, a Moskva je ostavila trupe pod izlikom mirotvoraca, trenutno ih je 1500. Nedavno su održane i vojne vježbe za koje vodstvo odmetnute regije tvrdi da su bile odbrambene. Rusija tim kontingentom kontrolira vlast u Moldaviji jer zemlja ne može računati na članstvo u NATO-u ako ne kontrolira ozemlje. EU od ulaska Kipra ne prima zemlje s neriješenim pitanjima suvereniteta.

Ruske agresivne akcije uz crnomorsku obalu izazvale su veliku zabrinutost jer im je, bez ikakve sumnje, cilj Odesa kako bi se Ukrajina odsjekla od izlaza na more. Operacija je tekla relativno dobro, ali je doživjela ozbiljan zastoj na istoku oko Mariupolja, luke na Azovskom moru koju ruske snage sistemski ubijaju. Na zapadu je zastala oko Mikolajiva, luke na rijeci Južni Bug gdje su naišli na žestok otpor. Pokušavaju sada obići grad, ali im je problem Južni Bug koji treba prijeći te zatim osigurati stratešku dubinu kako prelaz ne bi postao metom ukrajinskih snaga koje bi mogle odsjeći logističku i borbenu podršku. Jedan od scenarija je i uključivanje 1500 ruskih vojnika iz Pridnjestrovlja u operacije sa zapada kojima bi se Odesa našla pod udarom s tri strane, istoka, zapada i mora. Što otvara novo pitanje, a to je stabilnost Moldavije.

“Ovo je predmet visoke ranjivosti i pažljivo ga pratimo”, rekla je Maia Sandu, predsjednica Moldavije. Dodajući da još nije bilo nikakvih vijesti da su ruski vojnici promijenili položaj, ali je naglasila da je to razlog za zabrinutost s obzirom na ono što se događa u Ukrajini. “U ovoj regiji sada nema mogućnosti da se osjećamo sigurno”, rekao je Sandu.

Casus belli

Moldavija je ustavom utvrdila nezavisnost i ne kani pokretati, zasad, pitanje članstva u NATO-u. EU je daleko jer je riječ o najsiromašnijoj zemlji u Evropi koja je opterećena nizom problema, od korupcije do pitanja uspostave vladavine prava. EU je ipak proteklih dana pokazao razumijevanje za humanitarne probleme s kojima se Moldova suočava jer je primila velik broj izbjeglica iz Ukrajine. Neutralnost onemogućava Rusiji da pitanje veza sa Sjevernoatlantskim savezom postavi kao mogući casus belli, ali u Kremlju nije dobro odjeknula poruka američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena prilikom nedavnog posjeta Kišinjevu. Rekao je tada da Moldavija može računati na američku podršku. “Moldavija je odabrala put demokratije, inkluzivnije ekonomije, bližih odnosa sa zemljama i institucijama Evrope, a Sjedinjene Države podržavaju Moldaviju u tim naporima utemeljenim na našem poštivanju neutralnosti koja je sadržana u ustavu. Moldavija je snažan primjer demokratije koja odgovara izazovima trenutka vizijom i odlučnošću”, zaključio je Blinken.

Rusija, kao što je poznato, s Kinom (kako je utvrđeno u zajedničkoj izjavi od 4. februara) dijeli mišljenje da ne postoji jedinstven obrazac demokratije, nego da se prilagođava historijskim i kulturnim okolnostima. Tako da je za Kremlj dovoljno što je Blinken dao podršku modelu demokratije za koji Rusija smatra da joj ne odgovara na širem prostoru Crnog mora. To je i jedan od razloga napada na Ukrajinu koja je gradila demokratski model po uzoru na Zapad što je prijetnja Moskvi i njezinom modelu vladavine koji je definirao hijerarhijsku strukturu patrijarhalne porodice. Ruska snažna podrška Bjelorusiji također je posljedica i prijetnje koju bi zapadni model demokratije predstavljao Putinu. Iako je bjelaruska opozicija, koja je pobijedila na izborima, garantovala da neće tražiti pristup NATO-u ni EU.

Opasan scenarij

Budući pristup Moskve maloj i siromašnoj Moldaviji ovisit će o toku agresije u Ukrajini. U slučaju da se Rusija dokopa Odese, a da ostane bez Kijeva, može se očekivati nastavak sigurnosne destabilizacije prema Rumuniji. U tom bi slučaju bilo dovoljno da ruske i pridnjestrovske snage (ukupno oko 5000 vojnika) izazovu nekoliko incidenata i strah bi učinio svoje. Dio stanovništva Moldavije već je pripravan za odlazak u izbjeglištvo, a kad tome dodamo ukrajinske izbjeglice koje ne bi čekale početak novog sukoba stvara se opasan scenarij u kojem se deseci hiljada ljudi slijevaju prema Rumuniji jer je to jedini smjer u kojem mogu ići.

Jedan od ishoda moglo bi biti stavljanje glavnog moldavskog grada pod kontrolu Pridnjestrovlja što bi stvorilo najistureniju rusku poziciju prema jugoistoku Europe. U Moldaviji je sve donedavno na vlasti bio proruski predsjednik Igor Dodon, a zemlja je proteklih godina mijenjala stratešku poziciju ovisno o trenutnoj vlasti, što podsjeća na situaciju u Ukrajini. Zbog sadašnjeg je razvoja događaja, opet kao u Ukrajini, dio proruskog stanovništva vjerovatno promijenio stav, ali moldavske snage sigurnosti nisu u stanju zadržati vojnu operaciju. “Moldavija je trenutno država najbliža vojnoj akciji”, rekao je Alexandru Flenchea, bivši zamjenik premijera za The New York Times.

U takvom razvoju događaja, Rumunija bi morala snažno ojačati odbranu granica uključujući i pomorsku, a NATO bi morao pružiti dodatne garancije sigurnosti tog prostora. Nije isključena mogućnost da se Rumunija jednostrano uključi u zaštitu Moldavije bez sudjelovanja Saveza, ali to bi bila vrlo riskantna opcija u sadašnjem ozračju donošenja odluka u Moskvi. Mogući krah rumunske intervencije bio bi težak udarac i NATO bi morao reagirati. Još gori scenarij.

John Bolton, bivši američki ambasador u UN-u i kratkotrajni savjetnik predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost – prenosim njegov stav iako se ne slažem s njegovom intervencionističkom ideologijom – rekao je za The Washington Post da bismo uskoro mogli čuti više o Pridnjestrovskoj Republici. I rat u Ukrajini je počeo kao operacija zaštite dviju pobunjenih regija, samoproglašenih “narodnih republika”, koje je Putin priznao i zatim im poslao vojnu “pomoć”.

Propala država

Moldavski ministar vanjskih poslova Nicu Popescu rekao je za The New York Times da, neovisno o tome šta se dogodi u Pridnjestrovlju, rat u Ukrajini će pokrenuti niz izazova za Moldaviju. Istočne su trgovinske rute već razorene što će zemlju dodatno osiromašiti i vezati uz Rumuniju. Pitanje mogućeg ujedinjenja, iako se opet spominje, ne dolazi u obzir jer bi to za NATO bilo neprihvatljivo. Moldavija je već sada destabilizirana pritokom ukrajinskih izbjeglica. Popescu je zabrinut da bi trajna nestabilnost u Ukrajini, koja je mogući ishod ruske agresije, ojačao organizirani kriminal koji bi koristio Moldaviju kao transportni pravac zbog slabosti države. Što bi prijetilo dovesti je na rub da postane propala država, nešto poput Libanona trenutno. Još jedan argument zašto bi Rumunija morala reagirati jer bi takav razvoj situacije prijetio prelijevanjem na njenu teritoriju.

Moldavija je trenutno evropska zemlja u najvećoj ugrozi od mogućeg ratnog sukoba. Ili trajne destabilizacije. Niti jedan od scenarija nije dobar za tu zemlju koja je zbog ruskih agresivnih planova dobila na geopolitičkoj važnosti u negativnom smislu. Što dodatno umanjuje mogućnost da u dogledno vrijeme postane geoekonomski važna. Najgori mogući ishod.

FaceTV