“Ovdašnji ljudi vani rade prljav posao koji ne žele Nijemci”

Da radnici iz BiH, Hrvatske i Srbije pristaju na različite poslove u zemljama u koje idu raditi, dok im u njihovoj zemlji ne pada na pamet prihvatiti se istoga posla iako bi mogli, s obzirom na neiskorišten potencijal, više zaraditi, odavno je poznato. Problem je što to nisu neki atraktivni poslovi pa ih je “lakše” raditi ondje gdje radnika nitko ne zna nego u vlastitoj zemlji, na svojim ognjištima, kod kuće.

Višegodišnji rad “na crno”

O tome je ovih dana pisala novinarka njemačkog lista TAU koja živi u Stuttgartu Sara Tomšić. U Njemačkoj je njezina obitelj. Otac joj je 1987. došao igrati nogomet u Stuttgart, oženio se Njemicom i ostao. Godinama je radio “na crno”, kasnije je dobio posao kao krovopokrivač, a potom i u Daimleru. Tu joj je i bratić koji je došao u Njemačku prije dvije godine. I njegova majka radi u inozemstvu – njeguje stare ljude u Austriji. Sara Tomšić rođena je i odrasla u Njemačkoj, ali je uvijek njegovala onu svoju “hrvatsku polovicu”. Među sugovornicima za tekst o Njemačkoj našla joj se 25-godišnja medicinska sestra s ovih prostora koja već tri godine radi u kuhinji jedne gostionice u blizini Stuttgarta. Ona čezne za svojim domom i razmišlja o povratku. Ali ne zna može li si to priuštiti jer od skromne plaće financira i život svoje obitelji u domovini. Tu je i 25-godišnji mladić koji je u Njemačkoj igrao nogomet u nekoj nižoj ligi. Njegov je ugovor upravo istekao, no on bi vrlo rado ostao. I brat i sestra su mu vani. Njegov je brat studirao ekonomiju, a sestra veterinu. Sada u Irskoj u Dublinu rade u Burger Kingu. “Sretni su tamo”, kaže. Razgovarala je Sara s još jednim čovjekom srednjih godina koji je nekad ranije došao u Njemačku kao nogometaš, ali nakon ozljede više nije mogao igrati. “Od tada čistim WC-e na jednom odmorištu na autocesti”, priznaje. Svoju priču novinarki je ispričala i mlada žena, po zanimanju kuharica, koja je radila u gastronomiji u Njemačkoj, ali ne u svojoj struci, nego je prala suđe. Nakon godinu dana se, zbog čežnje za domom, vratila u Hrvatsku.

Posla ima, života nema

I više ne želi otići. “Ono što sam imala u Njemačkoj je bio posao, ali nije bio život”, riječi su mlade žene. Priznala je da je u inozemstvo u međuvremenu otišla polovina njezina bivšeg razreda, mnogi od njih zajedno s obiteljima.

U autobusu se čuju riječi poput: iskorištavanje, prljav posao, krvarenje… prenosi autorica Sara Tomšić i objašnjava: “Pod pojmom ‘krvarenje’ misli se na Hrvatsku gdje čovjek iskrvari da nešto postigne, a prljav posao je posao koji u Njemačkoj nitko neće raditi i zato ga preuzimaju Hrvati i migranti useljenici. A iskorištavanje tih radnika prebacuje se bogatoj Njemačkoj”, završava autorica. Situacija u inozemstvu uglavnom se više predstavlja idealnom negoli je u stvarnosti tako. Kada se sve zbroji i oduzme, pitanje je vrijedi li odlazak svega toga na kraju.

Večernji list